Т.Г. [ RTS ]

NA JUGU AFRIKE

Pronađen najstariji poznati otisak ljudske stope na svijetu

Prije nešto više od dvije decenije, kada je počeo novi milenijum, činilo se da su tragovi koje su ostavili naši drevni ljudski preci stari više od 50.000 godina bili izuzetno rijetki. Danas je starost otisaka koji se otkrivaju na novim nalazištima, daleko veća.

Prije oko dvadeset godina, u cijeloj Africi prijavljena su četiri nalazišta. Dva su bila u istočnoj Africi: Laetoli u Tanzaniji i Kobi Fora u Keniji; dva su bila u južnoj Afrike (Nahun i Langeban).

Međutim, nalazište Nahon, čiji je pronalazak objavljen 1966. godine, bilo je prvo nalazište hominina koje je čovek opisao. Godine 2023. situacija je drugačija. Danas broj datiranih otisaka ljudskih tragova i ostataka koji ukazuju na hominine sa lokacije Afrike, i koji su stariji od 50.000 godina, iznosi 14.

Dijele se na istočnoafrički klaster (pet lokacija) i južnoafrički klaster sa obale Kejpa (devet lokacija). Postoji još 10 lokacija na drugim mjestima u svijetu, uključujući Veliku Britaniju i Arabijsko poluostrvo.

S obzirom na to da je relativno malo skeletnih ostataka hominina pronađeno na obali Kejpa, tragovi koje su ostavili naši ljudski preci dok su se kretali po drevnim pejzažima, su koristan način da dopunimo i poboljšamo naše razumijevanje drevnih hominina u Africi.

Nove lokacije, nova iznenađenja

U nedavno objavljenom članku u Ichnosu, međunarodnom časopisu o fosilima u tragovima, data je starost sedam novodatiranih tragova hominina koje su naučnici identifikovali u proteklih pet godina na južnoj obali Kejpa u Južnoj Africi. Ova mjesta sada čine dio „južnoafričkog klastera“ od devet lokacija.

Otkriveno je da su lokacije sadržale ostatke različite starosti; najnoviji nalaz datira od prije oko 71.000 godina.

Najstariji, koji datira od prije 153.000 godina, jedan je od izuzetnijih nalaza zabilježenih u ovoj studiji: to je najstariji otisak stopala koji se do sada pripisuje našoj vrsti, homo sapijensu.

Zajedno sa drugim dokazima iz tog područja i vremenskog perioda, uključujući razvoj sofisticiranog kamenog oruđa, umjetnosti, nakita i berbu školjki, to potvrđuje da je južna obala Kejpa bila oblast u kojoj su rani anatomski moderni ljudi preživjeli, evoluirali i napredovali, šireći se iz Afrike na druge kontinente.

Postoje značajne razlike između istočnoafričkih i južnoafričkih nalazišta. Istočnoafrička su mnogo starija: Laetoli, najstariji, star je 3,66 miliona godina, a najmlađi 0,7 miliona godina.

Tragove nije napravio homo sapijens, već ranije vrste kao što su australopitek, homo hajdelbergensis i homo erektus. Uglavnom, površine na kojima se pojavljuju istočnoafrički tragovi su morale da budu pedantno iskopane i izložene.

Nasuprot tome, južnoafrička mjesta na obali Kejpa su znatno mlađa. Svi su pripisani homo sapijensu. A tragovi obično budu potpuno otkriveni kada se otkriju, u stijenama poznatim kao eolianiti, koje su cementirane verzije drevnih dina.

Otkopavanje se stoga obično ne razmatra – a zbog izloženosti lokaliteta elementima i relativno grube prirode pijeska iz dina, oni obično nisu tako dobro očuvani kao lokaliteti u istočnoj Africi.