B.Bu. [ RTS ]

ŠTA KAŽE NAUKA?

Dugovječnost je sakrivena u genima, ili ipak nije...

Temeljna zdravstvena procjena jedne od najstarijih osoba na svijetu, Marije Branjas, otkriva šta je jedan od razloga što je doživjela 117 godina.

Genom Marije Branjas je jako rijetka kombinacija i njena genetička varijabla je povezana sa dugovječnošću, odnosno imunološkom funkcijom i zdravim srcem i mozgom. Naučnici u Španiji kažu da koriste nalaze iz genetičkog materijala Branjasove, kako bi „pružali novi pogled na biologiju starenja ljudi, predlažući biomarkere za zdravo starenje i potencijalne strategije za povećanje očekivanog životnog vijeka“.

Rezultati analiza se zasnivaju na uzorcima krvi, pljuvačke, urina i stolice koje je Branjasova dobrovoljno dala prije svoje smrti 2024. godine, kada je važila za najstariju osobu na svijetu.

Prema timu koji su predvodili naučnici sa Instituta za istraživanje leukemije „Žozep Kareras“ u Barseloni, Marija Branjas je imala ćelije koje su se „osjećale“ ili „ponašale“ kao da su mnogo mlađe od njenih hronoloških godina. Naučnici su i ranije na primjeru Branjasove ukazivali i na važnost načina života i zdrave navike.

Premašila je prosječan životni vijek žena u svojoj domovini Kataloniji za više od 30 godina. U dubokoj starosti, ona je pokazala znakove dobrog zdravlja, kažu naučnici, uključujući odlične kardiovaskularne karakteristike i veoma niske nivoe upalnih procesa u tijelu.

Uprkos poodmaklim godinama, njen imuni sistem i crijevni mikrobiom imali su markere koji su se podudarali sa mnogo mlađim kohortama. Takođe je pokazivala izuzetno niske nivoe „lošeg“ holesterola i triglicerida, i veoma visoke nivoe „dobrog“ holesterola.

Svi ovi faktori mogu pomoći u objašnjenju njenog odličnog zdravlja i ekstremne dugovječnosti.

Branjasova je živjela mentalno, društveno i fizički aktivnim životom, ali je imala i sreće sa genetikom. Iako je mediteranska ishrana možda igrala ulogu u njenom dugom životu, ekstremna dugovječnost je vjerovatno pod uticajem širokog spektra genetskih varijabli.

Zanimljivo je da su naučnici primijetili „ogromnu eroziju“ u Branjasinim telomerima – kapama na krajevima njenih hromozoma.

Telomere štite naš genetski materijal, a kraće su povezane sa većim rizikom od smrti. Međutim, nedavne studije sugerišu da među najstarijima, telomere zapravo nisu koristan biomarker starenja.

U stvari, kako objašnjavaju istraživači, veoma kratke telomere su možda pružile Branjasovoj neku vrstu prednosti. Hipotetički govoreći, pišu autori, kratak životni vijek ćelija njenog tijela je možda spriječio širenje raka.

„Slika koja proizlazi iz naše studije, iako je izvedena samo od ove jedne izuzetne osobe, pokazuje da vrlo poodmakla starost i loše zdravlje nisu suštinski povezani“, pišu istraživači, predvođeni epigenetičarima Elojem Santos-Pujolom i Aleksom Nogera-Kastelsom.

Ograničenja istraživanja
Istraživanje samo jedne osobe, posebno one izuzetne kao što je Marija Branjas, ograničeno je u onome što može otkriti za sve ostale. Santos-Pujol, Nogera-Kastels i njihove kolege u Španiji priznaju da su potrebne veće kohorte za ekstrapolaciju njihovih rezultata, odnosno više istraživanja.

Još neke studije koje upoređuju izuzetno dugovječne ljude sa njihovim kratkovječnijim vršnjacima takođe su pronašle biomarkere koji izdvajaju neke osobe, uključujući jedinstvene karakteristike koje im mogu pomoći da se odupru raznim bolestima.

Stogodišnjaci su najbrže rastuća demografska grupa na svijetu, ali samo jedan od 10 ljudi koji dožive 100 godina doživi da uđe i u narednu deceniju. Ono što je Branjasova pružila istraživačima je rijetka prilika da se prouče mogući putevi ka ekstremno dugom ljudskom životnom vijeku.

Studija je objavljena u časopisu Cell Reports Medicine.