B.Bu. [ n1.hr ]

I NAKON 30 GODINA

Tragične posljedice atomskih proba – žrtve i danas pate

Do danas je u svijetu testirano više od 2.000 nuklearnih bombi. Područja testiranja i dalje su radioaktivno zagađena, mnogi stanovnici su bolesni. Odgovorni ćute. Posebno su pogođena francuska područja u južnom Pacifiku.

„Trideset godina bili smo francuski zamorci“, kaže Inamojra Morgan-Kros. Mlada poslanica dolazi iz Francuske Polinezije, grupe ostrva u južnom Pacifiku kojoj pripada i Tahiti. Plaže s bijelim pijeskom, palme, tirkizno more – ti predjeli se često opisuju kao „rajski“. Ali iza idile se krije teško nasljeđe: tri decenije francuska vojska testirala je nuklearno oružje na atolima – koralnim ostrvima – Mururoa i Fangataufa, piše Dojče vele.

Vojska je aktivirala 193 atomske bombe u tom prekomorskom području Francuske, koje njegovi stanovnici nazivaju Ma’ohi Nui. Prva eksplozija je zabilježena 2. maja 1966. pod kodnim imenom „Aldebaran“ – to je najsjajnija zvijezda sazvežđa Bik.

„Otrovali su nas“
Morgan-Kros je više od 15.000 kilometara udaljena od svoje domovine. Učestvuje na okruglom stolu u Berlinu, koji okuplja članove nevladine organizacije Međunarodni ljekari za sprječavanje atomskog rata (IPPNW). Ona je upečatljivo opisala razorne posljedice francuskih nuklearnih eksperimenata koje se osjećaju sve do danas: natprosječan broj ljudi obolijeva od raka, djeca se rađaju s deformacijama. Voda i tlo su zagađeni.

„Svojim nuklearnim eksperimentima otrovali su okean iz kojeg dolazi sva naša hrana“, žali se ova političarka i aktivistkinja, koja je već govorila i pred Ujedinjenim nacijama. „Otrovali su nas zbog Francuske težnje da postane velika sila s nuklearnim oružjem.“

Bajka o „čistoj bombi“
O opasnostima tadašnja francuska vlada svjesno je obmanjivala stanovnike ostrva. Francuska atomska bomba bila je „zelena i vrlo čista“, tvrdio je tada predsjednik Šarl de Gol. To je navodno razlikovalo nju od atomske bombe iz Hirošime. Stoga, kako se nadalje tvrdilo, testiranja ne nanose nikakvu štetu. „Francuska propaganda“, komentariše danas Morgan-Kros.

U stvarnosti, radioaktivni oblaci širili su se preko velikih djelova južnog Pacifika i djelimično stizali čak i do glavnog ostrva Tahitija, udaljenog više od hiljadu kilometara od mjesta eksplozije. Stanovnici obližnjih ostrva često nisu bili obaviješteni, a kamoli evakuisani.

Nema izvinjenja
Prošle su tri decenije prije nego što je 1996. vlada u Parizu, nakon masovnih protesta u zemlji i inostranstvu okončala eksperimente. Za štetu koju je nanijela svom prekomorskom području nikada se nije zvanično izvinila. Prilikom posjeta Francuskoj Polineziji 2021. predsjednik Emanuel Makron ipak je priznao krivicu: „Krivica je u činjenici da smo sproveli te eksperimente. Njih ne bismo izveli ni u Krezu (područje u centralnoj Francuskoj prim.ur.) ni u Bretanji.“ Zbog toga Ujedinjene nacije i nevladine organizacije i ovog 26. septembra, na Međunarodni dan za ukidanje nuklearnog oružja, iznova podsjećaju na odgovornost nuklearnih sila.

Ipak, izgleda da je danas patnja žrtava nuklearnih eksperimenata skoro zaboravljena. Tome se sve više protive mladi ljudi iz bivših područja atomskih testova, koji ne žele prihvatiti neaktivnost počinilaca. Oni osnivaju inicijative i povezuju se mimo državnih granica.

Inamojra Morgan-Kros, poslanica u parlamentu u glavnom gradu Tahitija, Papetu, jedna je od njih. Prilikom posjete Berlinu izvijestila je o sudbini sopstvene porodice: njena baka, koja je na početku eksperimenata imala 30 godina, oboljela je od raka štitne žlijezde, isto kao i njena tetka i majka. I ona, rođena 1988. i njena sestra takođe boluju od raka.

Rak može izbiti i generacijama kasnije
„Podmuklo kod radioaktivnog zračenja jeste to da djeluje i kroz generacije. To se odnosi, između ostalog, na znatno povećan rizik od različitih vrsta raka, posebno raka limfnih čvorova, ali i leukemije“, kaže stručnjakinja za nuklearno oružje Jana Baldus iz nevladine organizacije European Leadership Network (ELN).

Dalja posljedica su poremećaji u reprodukciji: „Posebno kod žena koje su tokom nuklearnih testova bile izložene radioaktivnom zračenju, to je dovelo do deformacija djece i spontanih pobačaja“, objašnjava Baldus u razgovoru za DW. „To se, međutim, može prenositi i kroz generacije, što kod žena, između ostalog, može dovesti i do neplodnosti.“

Morgan-Kros ja zbog sudbine svoje porodice ušla u politiku. Od Francuske traži bolju pomoć i kad je zdravstvo u pitanju. „Zaslužujemo bolju bolnicu, zaslužujemo bolju zdravstvenu njegu.“ Samo rijetki pogođeni imaju mogućnost da otputuju u Pariz na liječenje.

Teško do odštete
Godine 2010. francuska vlada je donijela zakon koji žrtvama nuklearnih eksperimenata obećava odštetu. Svaki se pojedinačni slučaj pritom pažljivo ispituje. Pogođeni moraju dokazati da je njihova bolest posljedica testova.

U praksi je to često teško, kaže stručnjakinja Baldus. „Ljudi moraju dokazati da su u vrijeme testova bili tačno na tom mjestu, što je, naravno, nakon decenija vrlo teško dokazati.“ Osim toga, popis bolesti koje se prihvataju kao razlog za odštetu relativno je uzak. Prema podacima nevladine organizacije ICAN, između 2010. i 2024. ukupno je 417 stanovnika Francuske Polinezije dobilo odštetu.

Inamojri Morgan-Kros nije stalo samo do praktične pomoći, nego i do edukacije. U njenom zavičaju još uvijek je prisutna priča da su testovi bili dobra i „čista“ stvar koja je stanovnicima donijela određeni prosperitet. „Decenijama su u našim dnevnim sobama visile slike sa motivom atomske pečurke jer smo bili ponosni što su nas Francuzi odabrali.“ Ona je sebi postavila cilj da se suprotstaviti toj „kolonijalnoj svijesti“ i razvije razumijevanje za to kakve su posljedice atomski eksperimenti zaista imali.

Hoće li se u budućnosti ponovno testirati nuklearno oružje?
Osim Francuske, i druge su zemlje sprovodile opsežne serije nuklearnih eksperimenata, među njima Sovjetski Savez, SAD, Velika Britanija i Kina. ukupno je bilo više od 2.000 nuklearnih eksplozija. Radioaktivne padavine nisu se taložile samo u područjima eksplozija, nego su širom svijeta dovele do mjerljivo većeg nivoa zračenja.

Tek su moratoriji i pregovori o Ugovoru o zabrani nuklearnih eksperimenata zaustavili atomske eksplozije. Osim Sjeverne Koreje, posljednjih godina nijedna država više nije aktivirala nuklearno oružje u eksperimentalne svrhe. Ali u trenutno napetoj bezbjednosnoj situaciji stručnjaci smatraju da je moguće pokretanje takvih testova.