B.B.

Revolucionaran izum: Kineski inženjeri napravili plutajuću vjetroturbinu

Plutajuće vetroturbine na moru otvaraju potpuno novo polje za energetske kompanije, koje su do sada morale da se drže plitkih voda.

Kineski inženjeri napravili su prototip plutajuće vetroturbine za koju tvrde da je oborila rekorde u proizvodnji struje, što bi moglo da označi početak nove generacije obnovljivih izvora energije.

Turbina je rezultat istraživanja kineskog energetskog giganta "China Huaneng Group" i proizvođača električne energije "Dongfang Electric Corporation", obje državne kompanije.

Svaka turbina mogla bi da proizvede 17 megavata čiste električne energije, odnosno 68 miliona kilovat-sati (kWh) godišnje. To je dovoljno da snabdije oko 6.300 domaćinstava.

Da bi turbina proizvela ovu količinu energije, centralni dio turbine u kome se nalazi generator postavljen je na tornju visokom 152 metra, sa lopaticama koje ukupno dostižu prečnik od 262 metra.

Svaki „zamah“, odnosno rotacija od 360 stepeni, pokriva površinu od 53.000 kvadratnih metara.

Povećanje količine struje koju može da proizvede pojedinačna turbina važno je za veću primjenu energije vetra, jer smanjuje ukupan broj turbina koje moraju da se instaliraju u jednom vjetroparku. To snižava troškove i ubrzava početak proizvodnje struje.

Naravno, što su turbine dalje od obale, to su suroviji vremenski uslovi. "China Huaneng Group" saopštila je da probna turbina može da izdrži talase visine 24 metra, kao i tajfunske vjetrove – brže od 118 kilometara na čas.

Proizvođači će testirati turbinu uz obalu grada Jangđanga u narednim mjesecima.

Plutajuće turbine šire mogućnosti

Iako su vjetroparkovi na moru skuplji za izgradnju i proizvode skuplju struju po jedinici u odnosu na one na kopnu, postavljanje turbina na otvoreno more izlaže ih jačim i konstantnijim vjetrovima – što omogućava veću proizvodnju energije sa manje zastoja.

Većina turbina na moru su fiksne, odnosno učvršćene za morsko dno. To je isplativo u plitkim vodama, poput Sjevernog mora, koje u prosjeku ima dubinu od samo 90 metara.

Sadašnje fiksne turbine, poput "GE Vernova Haliade-X" u britanskom vjetroparku Dodžer benk, imaju snagu od 13 megavata, dok je "Dongfang Electric" u junu 2025. javno testirao fiksnu turbinu od 26 megavata. Najjače turbine u američkim vodama su "Siemens Gamesa 11.0-200 DD" sa snagom od 12 megavati, u sklopu vetroparka "South Fork Wind Farm".

Međutim, veliki dio svjetskih okeana nije pogodan za fiksne turbine, jer je prosječna dubina globalnih mora čak 3.682 metra, prema podacima Nacionalne okeanske i atmosferske administracije (NOAA). Najdublja fiksna konstrukcija do sada je postavljena u sklopu vjetroparka "Seagreen" u Škotskoj, na dubini od 58,6 metara.

To je već izuzetno duboko za fiksne turbine, a prema ESMAP sve vode dublje od 50 metara smatraju se nepogodnim za njih.

S druge strane, Globalni savjet za energiju vjetra procjenjuje da se 80 odsto potencijala svjetske energije vjetra na moru nalazi u vodama dubljim od 60 metara, što je previše za fiksne turbine.

Sa širenjem primjene plutajućih turbina, energetske kompanije i države mogle bi drastično da povećaju količinu energije dobijene iz vjetra postavljanjem turbina u dublje vode.

Na primjer, Japan, koji nije mogao da iskoristi većinu svojih dubokih teritorijalnih voda za energiju vjetra, sada bi mogao da koristi plutajuće turbine kao obnovljivi izvor. Japan je postavio ambiciozan cilj – da do 2040. godine dostigne proizvodnju od 30–45 gigavata energije vjetra, pri čemu se očekuje da plutajuće turbine odigraju ključnu ulogu.