B.Bu. [ Politika.rs ]

ENGLESKI FIZIČAR I KOSMOLOG

Stiven Hoking je napravio žurku za „putnike kroz vrijeme”

Dana 28. juna 2009. godine, jedan od najslavnijih umova savremenog doba, profesor Stiven Hoking, sjeo je za sto sa posluženjem, ukrašen balonima i bocom šampanjca, i čekao. Mjesto radnje: Univerzitet u Kembridžu. Povod: ekskluzivna zabava, ali ne za obične goste. Hoking je organizovao žurku namijenjenu isključivo „putnicima kroz vrijeme”. A ono što je uslijedilo – ili bolje rečeno, ono što nije uslijedilo – možda je bilo najzanimljivije od svega.

U sobi je bilo tiho, jer – niko nije došao.

I to je bila suština eksperimenta.

Ono što ovu zabavu čini briljantnom nije samo njena ekscentričnost, već način na koji je Hoking pokušao da testira jednu od najdubljih misterija moderne fizike – mogućnost putovanja kroz vrijeme. Naime, poziv na zabavu objavljen je nakon što je ona već održana. Time je eliminisana mogućnost da obični ljudi saznaju za nju na vrijeme. Jedino oni koji bi u budućnosti ovladali vještinom putovanja unazad – i vidjeli poziv retroaktivno – mogli su da se pojave.

Niko se nije pojavio.

„Dugo sam sjedio tamo, ali niko nije došao”, rekao je kasnije Hoking, i dodao sa karakterističnim britanskim humorom: „Imam eksperimentalne dokaze da putovanje kroz vrijeme nije moguće”.

Ali, ispod tog osmijeha krila se ozbiljna hipoteza: pretpostavka o zaštiti hronologije. Po Hokingu, priroda možda posjeduje ugrađene mehanizme koji sprječavaju vremenske paradokse – kao što je čuveni „paradoks djede”, gdje bi neko mogao da putuje u prošlost i spriječi sopstveno rođenje.

U takvom univerzumu, fizika sama štiti redosljed događaja.

Njegov eksperiment bio je više od naučnog trika. Bio je to pokušaj da se apstraktne matematičke jednačine spuste na zemlju – u običnu učionicu, sa balonima i šampanjcem. Hoking nije dokazao da vrijeme ne može da se prekorači – ali je pokazao kako naučnik može da razmišlja ne samo duboko, već i kreativno.

Filozofska provokacija ili fizički eksperiment
Naravno, moguće su i drugačije interpretacije. Možda putnici nisu željeli da se otkriju. Možda je tehnologija putovanja kroz vrijeme jednostavno još uvijek predaleko. Možda se kroz vrijeme može putovati samo od trenutka kada se prvi put napravi mašina za to. A možda su iz budućnosti vidjeli kako je završio svijet – pa nisu željeli da se vraćaju.

Fascinacija putovanjem kroz vrijeme ostaje. Hokingova žurka je istovremeno filozofska provokacija, fizički eksperiment i vrhunac naučne radoznalosti. Pokazala je kako odsustvo dokaza, kada je pažljivo konstruisano, može da bude veoma moćan dokaz.