B.Bu. [ n1 ]

DA SE ZAŠTITE UGROŽENE VRSTE

Ove bebe su prve bebe koje je rodio jedan klon

Konzervaciono kloniranje ne može da spasi ugrožene vrste. Potrebno je obnoviti adekvatna staništa.

Godine 1979. vjerovalo se da je tvor istrijebljen. Više od četiri decenije kasnije, naučnici u Americi ne samo da su klonirali tu vrstu od posljednjih preživjelih divljih životinja, već je jedan od tih klonova sada donio na svijet dva zdrava mladunca – jednog mužjaka i jednu ženku. Nova majka, po imenu Antonija, klonirana je od crnonogog tvora po imenu Vila koji je uginuo 1988. u zoološkom vrtu u San Dijegu. Te godine, zaštitnici prirode počeli su program uzgoja u zatočeništvu, koristeći samo 18 crnonogih tvorova uhvaćenih u divljini iz male, urođene populacije koja je još uvijek živjela u Vajomingu 1981. godine.

Danas, nakon brojnih ponovnih introdukcija, smatra se da u divljini živi oko 350 crnonogih tvorova, a ove životinje pate od niske genetske raznovrsnosti, bolesti, gubitka staništa i opadanja glavnog plijena ove vrste, prerijskih pasa. Neki stručnjaci tvrde da budućnost ove vrste sada zavisi od uzgoja i kloniranja u zatočeništvu. Antonija je, na primjer, klonirana iz uzorka tkiva koji je sadržao tri puta više jedinstvenih genetskih varijacija od prosječnog crnonogog tvora koji trenutno živi u divljini.

„Uvođenje ovih ranije nezastupljenih gena moglo bi da igra ključnu ulogu u povećanju genetskog diverziteta vrsta, od vitalnog značaja za zdrav, dugotrajan oporavak vrste”, navodi za Science Alert američka Služba za ribu i divlje životinje uz objašnjenje da uspješna reprodukcija klonirane ugrožene vrste je orijentir u genetskom istraživanju očuvanja, što dokazuje da tehnologija kloniranja ne samo da može pomoći u obnavljanju genetske raznovrsnosti, već i omogućiti buduće razmnožavanje, otvarajući nove mogućnosti za oporavak vrsta.

Međutim, sada kada je dio reprodukcije zbrinut, počinju izazovi ponovnog uvođenja i opstanka u cjelokupnom ekosistemu koji se itekako promijenio. Ostaje veoma kontroverzno da li konzervaciono kloniranje može pomoći u obnavljanju ugroženih vrsta u divljini. Kloniranje Antonije i rođenje njenog potomstva su kulminacija decenija skupog rada i nekoliko neuspješnih pokušaja, a neki naučnici tvrde da je ovaj put i novac mogao biti bolje iskorišćen očuvanjem staništa ili ponovnim divljim mjestima koja će obezbijediti domove za više od jedne vrste. Gubitak staništa i sukob između ljudi i divljih životinja vodeće su prijetnje za većinu ugroženih kopnenih vrsta divljih životinja, na globalnom nivou, a crnonogi tvorovi nisu izuzetak, jer su izgubili veliki dio svoje prerije sa kratkotravnom travom zbog poljoprivrede.

Ako stanište više ne postoji, kloniranje izumrlih ili visoko ugroženih životinja biće potpuno besmisleno, a ekolog David Jahovski navodi da istraživači moraju da zadrže snažan fokus na rješavanju problema koji uopšte dovode do toga da određena vrsta postane ugrožena.