ZOOLOGIJA

I orangutan zna da se liječi

Primijećen je divlji orangutan koji na ranu nanosi biljku poznatih ljekovitih svojstava.

Iako postoje dokazi o određenim ponašanjima samoliječenja kod životinja, do sada nikada nije bilo poznato da životinje liječe svoje rane ljekovitim biljkama. Sada su biolozi s Instituta za ponašanje životinja Maks Plank u Njemačkoj i Univerziteta Nacional u Indoneziji to primijetili kod muškog sumatranskog orangutana koji je zadobio ranu na licu. Jeo je i više puta nanosio sok iz biljke s protivupalnim i ublažavajućim svojstvima koja se obično koristi u tradicionalnoj medicini. Takođe je pokrio cijelu ranu zelenim biljnim “zavojem.” Dakle, liječenje medicinskih rana može nastati kod zajedničkog pretka kojeg dijele ljudi i orangutani.

Iako se bolesno ponašanje i ponašanje izbjegavanja može redovno posmatrati kod životinja, samoliječenje u obliku gutanja određenih biljnih dijelova široko je rasprostranjeno kod životinja. Poznato je da najbliži rođaci ljudi, veliki majmuni, unose određene biljke za liječenje infekcije parazitima i trljaju biljni materijal po koži za liječenje bolnih mišića. Nedavno je primijećena grupa šimpanza u Gabonu koja stavlja insekte na rane. Međutim, učinkovitost takvog ponašanja još uvijek nije poznata. Liječenje rana biološki aktivnom tvari do sada nije dokumentovano.

U studiji objavljenoj u Sajentifik Riportsu, kognitivni i evolucioni biolozi s Instituta za ponašanje životinja Maks Plank, i Univerziteta Nacional, navode dokaze o aktivnom liječenju rana ljekovitom biljkom kod divljeg mužjaka sumatranskog orangutana. Studija, koju su vodile Kerolajn Šapli i Izabela Lomer, provedena je u Indoneziji, u zaštićenom području prašume u kojem živi oko 150 kritično ugroženih sumatranskih orangutana. "Tokom svakodnevnih posmatranja orangutana primijetili smo da je muškarac po imenu Rakus zadobio ranu na licu, najvjerovatnije tokom borbe s drugim orangutanom", kaže Izabela Lomer (MPI-AB), prva autorka studije.

Tri dana nakon ozljede Rakus je selektivno otkinuo lišće lijane Akar Kuning (Fibraurea tinctoria), žvakao ih, a zatim više puta nanio dobijeni sok tačno na ranu na licu nekoliko minuta. Kao posljednji korak, u potpunosti je prekrio ranu sažvakanim lišćem.

 Lomer kaže: "Ova i srodne vrste lijane koje se mogu naći u tropskim šumama jugoistočne Azije poznate su po svojim analgetskim i antipiretičkim učincima i koriste se u tradicionalnoj medicini za liječenje raznih bolesti, poput malarije. Analize biljnih hemijskih jedinjenja pokazuju prisutnost furanoditerpenoida i protoberberinskih alkaloida, za koje se zna da imaju antibakterijske, protivupalne, antigljivične, antioksidativne i druge biološke učinke relevantne za zacjeljivanje rana.

Opažanja tokom sljedećih dana nijesu pokazala nikakve znakove zaraze rane i nakon pet dana rana je već bila zatvorena. "Zanimljivo je da se Rakus odmarao više nego inače, dok nije bio ranjen. San pozitivno utiče na zacjeljivanje rana, jer se oslobađanje hormona rasta, sinteza proteina i dioba ćelija povećavaju tokom spavanja", objašnjava ona.

Kao i svako ponašanje samoliječenja kod životinja, slučaj prijavljen, a u ovoj studiji postavlja se pitanje koliko je to ponašanje namjerno i kako se pojavljuje. "Činilo se da je Rakusovo ponašanje bilo namjerno, jer je selektivno liječio ranu lica na desnoj strain biljnim sokom. Ponašanje se takođe ponovilo nekoliko puta, ne samo s biljnim sokom, već i kasnije s čvršćim biljnim materijalom dok rana nije bila potpuno pokrivena. Cijeli proces trajao je dosta vremena", kaže Lomer, prenosi Sajens Dejli.

"Moguće je da liječenje rana od strane orangutana nastaje kroz individualne inovacije", kaže Kerolajn Šapli, viša autorka studije. "Orangutani u tom kraju rijetko jedu biljku. Međutim, pojedinci mogu slučajno dodirnuti svoje rane dok se hrane tom biljkom i tako nenamjerno nanijeti sok biljke na svoje rane. Kako Fibraurea tinktoria ima snažne analgetske učinke, pojedinci mogu osjetiti trenutno oslobađanje od bola, uzrokujući da ponavljaju ponašanje nekoliko puta.

 Budući da ponašanje prije nije primijećeno, može se dogoditi da je liječenje rana Fibraurea tinctoriom do sada izostalo u repertoaru ponašanja populacije indonežanskih orangutana. Kao i svi odrasli muškarci na tom području, Rakus nije rođen, a njegovo porijeklo nije poznato. "Mužjaci orangutana odlaze iz svog mjesta rođenja tokom ili nakon puberteta na velike udaljenosti kako bi uspostavili novi životni prostor u drugom području ili se kreću između drugih životnih prostora", objašnjava Šapli. "Stoga je moguće da ponašanje pokazuje više pojedinaca u njegovoj natalnoj populaciji izvan istraživačkog područja."

Ovo moguće inovativno ponašanje predstavlja prvi izvještaj o aktivnom liječenju rana biološkom aktivnom supstancom kod velike vrste majmuna i pruža nove uvide u postojanje samoliječenja kod naših najbližih rođaka. "Liječenje ljudskih rana najvjerojatnije je prvi put spomenuto u medicinskom rukopisu koji datira iz 2200. godine prije Hrista, a koji je uključivao čišćenje, i zavijanje rana određenim supstancama za njegu rana", kaže Šapli. "Budući da oblici aktivnog liječenja rana nijesu samo ljudski, već se mogu primijetiti iu afričkim I kod azijskih velikih majmuna, moguće je da postoji zajednički osnovni mehanizam za prepoznavanje i primjenu supstanci s medicinskim ili funkcionalnim svojstvima na rane i da je naš posljednji zajednički predak već pokazao slične oblike ponašanja."

Preveo i priredio: S. Đurđić