Б.Б. [ RTS ]

NAUČNICI U SAD

Otkriven mehanizam mozga kojim plač bebe pokreće lučenje majčinog mlijeka

Naučnici su otkrili neuronsko kolo koje pokreće plač novorođenčeta, a izaziva lučenje mlijeka u grudima majke. Mozak mora najprije da se uvjeri da postoji potreba da beba bude nahranjena, a dok se to ne desi lučenje je "zaključano" da bi se spriječile lažne uzbune i "bacanje" mlijeka.

Studija sprovedena na miševima daje svjež uvid u sofisticirane promjene koje se dešavaju u mozgu tokom trudnoće i roditeljstva.

Utvrđeno je da je 30 sekundi neprekidnog "plača" mladunčadi miša pokrenulo oslobađanje oksitocina, jedinjenja u mozgu koje kontroliše odgovor na oslobađanje mlijeka kod majki.

"Naši nalazi otkrivaju kako beba koje plače pokreće mehanizme u majčinom mozgu da pripremi svoje tijelo za dojenje. Bez takve pripreme može doći do kašnjenja od nekoliko minuta između početka sisanja i dotoka mlijeka, što potencijalno dovodi do frustrirane bebe i majke pod stresom", rekao je Habon Isa, diplomac Akademskog medicinskog centra Univerziteta u Njujorku i koautor studije.

Studija je pokazala da, kada se mehanizam pokrene, nalet hormona traje otprilike pet minuta prije nego što se smanji, omogućavajući mišicama-mamama da hrane svoje mlade dok se ne zasite ili ponovo ne počnu "da plaču".

Zapažanje da iz majčinih grudi može da teče mlijeko kada čuju bebin plač nije novo. Međutim, najnovije istraživanje je prvo koje identifikuje moždane mehanizme iza onoga što su naučnici opisali kao "vezu koja spaja plač i mlijeko" i moglo bi utrti put ka boljem razumijevanju zakonitosti koja okružuju dojenje.

Rezultati i zaključci, objavljeni u časopisu Priroda (Nature), pokazali su da kada mladunče miša počne da "plače", zvučne informacije putuju do oblasti mozga njegove majke koja se zove zadnje intralaminarno jezgro talamusa (PIL).

Ovo senzorno čvorište zatim šalje signale moždanim ćelijama (neuronima) koje oslobađaju oksitocin u drugom regionu koji se zove hipotalamus.

Većinu vremena ovi neuroni hipotalamusa su "zaključani" da bi se spriječile lažne uzbune i "bacanje" mlijeka.

Međutim, nakon 30 sekundi neprekidnog plača, signali iz talamusa su se nagomilali i nadjačali ugrađeni inhibitorni mehanizam, pokrećući oslobađanje oksitocina.

"Kao da mozak želi da se uvjeri da je beba zaista tu, da zaista postoji potreba za hranjenjem, a ne samo nasumični zvuk. Postoji specifično moždano kolo koje koči ovaj proces. Tek kada nema sumnje da zaista postoji beba, kočnica se otpušta", objašnjava Robert Fremke, profesor Akademskog medicinskog centra Univerziteta u Njujorku i koautor studije.

Profesor Fremke ističe da nalazi njegovog tima daje naučnicima mapu puta kako bi proces mogao da funkcioniše kod ljudi.

"Mama mišica se razlikuje od mame kod ljudi, ali u širem smislu očekivali bismo da mehanizam bude sličan. Zbunjujuće je da možemo poslati robota na Mars, a da ne razumijemo kako hranimo svoju djecu i proces dojenja“, poručio je profesor Fremke.