O.Zogović

DODOŠI I BOBIJA

Skadarsko jezero je uvijek dobra odluka

Odlazak na Skadarsko jezero je uvijek dobra odluka, nezavisno od perioda godine.

Zimi možda sela i pejzaži na jezeru nisu živopisni kao tokom ostalih godišnjih doba, ali kad je vedar dan, kombinacija plavog neba i tamnih brda učine da ni zima nije tmurna.

Ove nedjelje bijeg od hladnoće našli smo u "pitomini" Skadarskog jezera. Obišli smo čuveno ribarsko selo Dodoši i prošetali na Bobiju, brda koje se nalazi iznad sela.

Dodoši su selo zbijenog tipa. Zbog visokog vodostaja jezera zimi, kuće su sagrađene na jednom malom rtu jedna do druge.

Ljeti je selo ispunjeno, kako ljudima koji vuku porijeklo odatle, tako i turistima koji žele da iskuse autentičnost Riječke nahije. Zimi je potpuno drugačije, čekaju se topliji dani da se počne sa sređivanjem dvorišta, da se otvore kafane i spreme čunovi koji su i danas, kao nekada, glavno prevozno sredstvo na Skadarskom jezeru i okolnim selima.

Ali ovih dana čunovi su beskorisni, jer je jezero prekriveno ledom usljed niskih temperatura i minusa u kojem smo već duže vrijeme.

Zbog nešto većeg vodostaja i blata nismo mogli previše da šetamo, ali smo uspjeli da osjetimo posebnost Dodoša. Mještane nismo sreli, vidjeli smo samo jednu ženu kako na terasi sprema drva za ogrijev, ali su nas dočekali četvoronožni stanovnici - krave koje su mirno pasle i zagazile u plićak jezera, kao i mačke koje su bile volje za poziranje i maženje, očigledno da su se uželjele ljudi i posjetilaca.

Da ne bi bilo zabune koja je glavna djelatnost u selu, na jednom malom gradskom trgu oslikan je mural koji prikazuje lokalne ribare.

Pošto nismo imali puno toga da radimo u Dodošima, pošli smo malo uzbrdo, na mjesto sa kojeg mnogi kažu da se pruža najljepši pogled na Skadarsko jezero - Bobiju.

Brdo Bobija ima dva vrha - Veliku (436 mnv) i Malu Bobiju (392 mnv). Iz Dodoša smo krenuli putem kojim smo došli i nakon 3.5 kilometra skrenuli ka selu Kraćedo, gdje se nalazi početak staze.

Do Male Bobije (sa antenom na vrhu) vodi makdamski put dug oko 2,5 kilometara i ne zahtijeva preveliku kondicionu spremnost, tako da je veoma dostupna. Do Velike Bobije nijesmo išli jer nismo imali adekvatnu obuću i nije nam se dalo da tražimo stazu i istražujemo put preko krupnog kamenja i kroz rastinje, ali ko želi lako može naći smjernice na internetu.

Kad smo došli do vrha sa antenom uvjerili smo se da su pogledi zaista izvanredni. Uživali smo u pogledu na planinski vijenac od Lovćena do Rumije, Skadarsko jezero sa okolinom, Vranjinu, Malo blato, Prokletije, Kučke planine... Zaista vrijedno tako malog napora uloženog u uspon.