S. Vulić [ muzika.hr ]

Dobrodošli u Dubrovnik 2025. Kazna za domaću pjesmu 5000 €?

Nakon što su nedavno uvedene stroge mjere protiv glasne muzike na otvorenom, Dubrovnik ponovno privlači pažnju kulturne i muzičke javnosti – ovoga puta zbog nepisanog, ali vrlo konkretnog pravila: izvođači u staroj gradskoj jezgri smiju pjevati isključivo na engleskom jeziku (osim klapa).

Prema pisanju portala Putnikofer.hr, organizatorima dogadjaj i ugostiteljima “preporučeno” je da se muzika izvodi samo na engleskom.

No, stvar je i ozbiljnija nego što zvuči. Prema dojavi koju smo dobili, od muzičara koji je nedavno nastupao u Dubrovniku, praksa na terenu je bizarnija nego sam pravilnik:

"Dakle sinoć smo svirali neki ivent u Dubrovniku i pjevačica je pjevala pjesme, nakon toga je došao organizator i rekao da pjevamo isključivo na engleskom, jer po svaku cijenu žele izbjeći goste iz siromašnih država i postavio to kao uslov. Malo je reći da sam šokiran. U Dubrovniku 80% samo Ameri i Britanci".

Kao šlag na tortu, spominju se i kazne: 5000 eura za organizatora i 3000 eura za bend – ako prekrše ovu “politiku jezika”.

Dubrovnik se tako, čini se, distancira ne samo od sopstvene kulturne i muzičke scene, već i od pojma otvorenog grada. Sve je podređeno jednoj vrsti posjetilaca: onima s dubokim džepom i, idealno, britanskim ili američkim naglaskom. Muzika, umjesto da spaja, postaje alat klasne i jezične selekcije.

Naravno, priča nije crno-bijela. Slučaj je ovo sa lokalnim organizatorima. Kulturne institucije , pak, naravno da prilagodjavaju sadržaj. U dokumentima Umjetničke galerije Dubrovnik, piše da je u njihovim prostorima dopuštena isključivo klasična muzikaa, jazz, pop i rock – iako samo na engleskom jeziku – te klapska muzika. Prema Dubrovačkom vjesniku, takva odluka je rezultat negodovanja nakon što je iz istih prostora nekada “treštao turbo folk”.

U redu. Turbo folk u galerijama? Niko ozbiljan to ne zagovara. Ali kada prakse prerastu u zabranu jezika, žanrova i identiteta, teško je ne postaviti pitanje: postoji li razlika između kulturne selekcije i klasne cenzure?

Dubrovnik već godinama “vodi rat” protiv “nepoželjnih turista”: zabranjuje se kotrljanje kofera, jedenje na ulici, a sada i pjevanje na “pogrešnom jeziku”. Ostaje pitanje: je li Dubrovnik grad svjetske baštine koji prepoznaje dobar ukus ili je to samo kulisa za bogate turiste?

Nakon što su informacije o zabrani izvođenja muzike na jezicima osim engleskog dospjele u javnost, iz Grada Dubrovnika poslali su demanti u kojem ističu kako ne postoji nikakva službena odluka koja bi ograničavala izbor jezika u muzičkom programu, te da takva pravila nisu propisana gradskim odlukama, niti pravilnicima Turističke zajednice.

Ipak, izvođači koji su nedavno nastupali na privatnom događanju u Dubrovniku tvrde da su od strane organizatora zamoljeni da izvode isključivo pjesme na engleskom jeziku, da je takav zahtjev predstavljen kao uslov događanja te da to nije izlolovan slučaj. Zbog moguće profesionalne štete i osjetljivosti situacije, identitet muzičara neće biti otkriven.