[ Portal RTCG ]

BISER PROKLETIJA

Hridsko jezero - dar bogova šumskim vilama

Hridsko jezero, biser Prokletija, jedno je od najljepših jezera u Crnoj Gori. Smješteno na krajnjem istoku države, na gotovo 2000 metara nadmorske visine, blizu tromeđe sa Albanijom i Kosovom, nikad nije bilo mjesto masovnih turističkih dolazaka, pa je uvijek bilo u užem izboru "skrivenih dragulja".

Desetak novinara je, zahvaljujući Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), prošle nedjelje imalo priliku da se upozna sa turističkom ponudom Prokletija, najmlađeg crnogorskog nacionalnog parka, i prvi susret sa netaknutom divljinom bio je na Hridskom jezeru i u njegovoj okolini.

Jezero je udaljeno oko 18 kilometara od Plava, a od rampe na ulazu u nacionalni park, gdje se plaća euro po osobi, počinje makadamski put za koji je potrebno neko terensko vozilo, a može i putničkim ako vam ga nije žao.

Put je idealan za biciklističke rute i mnogo je staza za planinare. Dio staza u tom dijelu Prokletija pripada 192 kilometra dugoj transnacionalnoj ruti "Peaks of the Balkan" (Vrhovi Balkana) koja povezuje Crnu Goru, Kosovo i Albaniju. Kompletna ruta se prelazi u planinarskim turama i do deset dana, a mi smo samo zavirili u njen dio.

Kako smo savladavali kilometar po kilometar, pogledi su počeli da se otvaraju. Prošli smo podno planine Starac koja razdvaja Prokletije od prevoja Čakor, a na drugoj strani polako je "izranjao" Visitor. Plavsko jezero se nije vidjelo ali smo ga zamišljali smještenog u kotlini i računali koliko smo već nadmorske visine savladali.

Na raskrsnici gdje su postavljene table sa markiranima stazama, naprijed se produžava za katun Bogićevicu, odakle se može ići u pohod na vrhove Maja Rops, Tromeđa i Maja Bogićaj.

Mi smo skrenuli desno ka Bajrovića katunu, gdje je početak planinske staze do Hridskog jezera. Makadamski put nastavlja dalje od katuna, ide oko jezera i vozilom se može doći iznad njega. Naš plan je bio da se kroz šetnju upoznamo sa ovim predjelima. Na katunu smo napunili sve boce koje smo imali planinskom vodom koje je bilo u izobilju. Pošto je zimus bilo mnogo snijega, planinskih potoka je bilo cijelom stazom, pa boce nijesu ni bile potrebne, samo čučnemo i osvježimo se.

Obilježena šumska staza od Bajrovića katuna duga je oko 3,5 kilometara i pri prvom koraku smo svjedočili netaknutu divljinu.

Kasno proljeće, sunčani junski dan, a na stazi još ima snijega, posebno pri posljednjem usponu, nadomak jezera. A dobar dio jezera bio je još pod ledom, ali "oslobođeni" djelovi vodene površine otkrivali su njegovu punu ljepotu.

Refleksija četinara i velikog i malog Hridskog krša koji okružuju jezero sa istočne strane upotpunili su čarobnu sliku tog predjela. Nažalost, nije bilo vremena da se popnemo na neki okolni vrh i sagledamo kompletnu sliku tog malog raja, ali očarani ljepotom ugrabili smo da napravimo krug oko jezera.

Kakva takva staza duž obale postoji, ali kako je još uvijek bilo snijega na nekim mjestima, sami smo pronalazili put. Morali smo preskočiti poneki veći i oštri krš i oboreno drvo, ali vrijedjelo je vidjeti jezero iz svakog ugla. Na taj način uvidjeli smo njegovu posebnost, oivičenu četinarima i vulkanskim stijenama.

Divljač nažalost nijesmo vidjeli, iako su neki u grupi bez straha željeli da snime i medvjeda, ali smo u jezersko vodi nailazili na tritona, endemsku vrstu repatog vodozemca, poznatog i kao planinski mrmoljak.

Tokom odmora na obali, nakon više stotina zabilježenih fotografija i snimaka ljepota kojim smo bili okruženi, naš vodič Enes Drešković iz Planinarskog kluba Hrid nam je ispričao legende koje se vezuju za Hridsko jezero.

Jedna kaže da je zaljubljena djevojka čula da će joj se želja ispuniti da bude sa mladićem kojeg voli ako se okupa u jezeru. Ona je ušla u vodu i nikada nije izašla.

Prema drugoj legendi, jezero su stvorili bogovi kao dar šumskim vilama. Radoznalost je dovela ljude da ih traže i gledaju, pa su vile pobjegle. Bogove je to naljutilo pa su osuli munje i gromove po okolnim planinama i proklevši ih, pretvorile ih u goli krš. Od tada je planine po predanju zovu Prokletije.

Takođe, postoji vjerovanje da kupanje u jezeru donosi zdravlje i sreću u braku. Vjeruje se i da kada zamislite želju i ubacite nešto od nakita onda će se to ostvariti. Jezerska voda je bistra i kažu da se na dnu može vidjeti veliko broj prstenja,narukvica, lanaca, ali od leda nijesmo mogli vidjeti veliki dio dna.

Klizanjem po snijegu, potom kroz mirisnu šumu slušajući žuborenje vode, brzo smo se vratili do polazne tačke, Bajrovića katuna, gdje se u nekom od porodičnih gazdinstava može povratiti energija. Naravno, uz pomoć domaćih specijaliteta plavskog kraja.

Nakon "oporavka" u spokoju zelenih planina, nastavili smo obilazak Prokletija. Čekao nas je gusinjski dio nacionalnog parka i doline Grebaje i Ropojana, kojima će biti posvećen naredni tekst i video.

Ozren ZOGOVIĆ