S. Vulić [ ravnododna.com ]

Kralj Čačka ‘Hej, hej mama, hej, hej tata’ – ružnoća besmisla

Novi singl Kralja Čačka, zaustio je da zatraži Svjetlost na putu, ali nije lako ugasiti mrak.Ne želeći da titluje svoju bol, a nemoć da iskaže kao vlastiti uspešni put, Kralj Čačka je, pred kraj prošle godine, kao preteču trećeg studijskog albuma, ponudio još jedan bluz vapaj u sihronizovanom buntu života. Naime, numera “Hej, hej mama, hej, hej tata”, predstavlja oličenje sadašnjosti svakog mladog čovjeka, željnog istinskog življenja, slobodarskog koraka i nadasve želje da se izvuče iz blata. Teško je prošetati čiste cipele…

U ružnoći besmisla, okovanog trivijalnim uzdasima koji mame na prolaznost vremena i ponavljanje događaja na istovrsni način lažnog izobilja, samo sa drugačijim maskama, ali istim licima, tu i tamo otrgne se poneka duša da osmisli i drugačiji puteljak kroz šumu zla. Bez miomirisa i vješto upakovanih šarolikih boja, sa sivilom koje obitava duboko u nama, neelitnim subjektima čija sudbina uglavnom zavisi od nepotkovanih i sterilno osmišljenih koraka izlizanih junaka dovedenih do ruba, ne jednog ambisa, no spektakularnog čina uništenja i posljednjeg leta iznad kukavičjeg gnijezda.

No, ispod baldahina moći, krije se samo dječački strah u sobi ispunjenoj mrakom. Tmina u duši je ono što boli više no prećutana istina i neiskazana riječ. Objektivne laži i uspavane misli, dobra su podloga za svako zlo, mržnju ili tihovanje u molitvi bez pokrića. Bez obzira na simbol oko vrata, služba, na zemlji ili u visokim oblacima, mora biti isključivo u angažovanosti istine, a ona ima samo jedno lice. Izbrazdanog i isječenog obraza, ostarele kože i uvijek u zadnjem redu zbivanja, traži svoj put, ponekad i kroz pomračenu pravdu. Za razliku od nje, koja uvjek može imati ograničeni karakter, glupost je beskrajna u svojoj odjeći umišljenog gospodara snova. A snovi se teško mogu ograničiti.

Licitirajući između ljubavi i mržnje, Nenad Marić, iliti Kralj Čačka, iza sebe u protekloj deceniji stvaralaštva ostavio je dva studijska albuma, lagano, bez žurbe, gradeći prepoznatljivost, kako u poetičnom viđenju malih životnih sličica, tako i onih crno-belih prikaza po okrajcima svijeta. Nemajući drugačiji izbor, u kući bez zidova, sa nestvarno iscrtanim prikazima sile, već je ranije najavio da Zemlja nije njegov dom. Snažnog teksta, intenzivnog glasa kroz akustične zvuke gitare, iznio je svoje viđenje svijeta koji nas okružuje. No, nema se gdje uteći. Tu smo gdje smo, da li po nagradi ili kazni, nije ni upitno, a još manje bitno, u svijetu kome se traženje forme zadovoljava kroz uvođenje reda i rada, odavno isklesanih, ali nedovršenih, sadržaja ljudske emocionalne stvarnosti.

U međuvremenu, kada se opna mladalačke izdržljivosti razvlači do krajnjih granica iste, kao uvod u najnovije opuse stvaralaštva, novi singl Kralja Čačka, zaustio je da zatraži "Svetlost na putu", ali nije lako ugasiti mrak. Prednost je ovog puta data klaviru koji veselo "cijepa" tužnu dušu, bluz istine ili krivice ćutanja, ni to nije od presudne važnosti pred vikom i golom agresijom bez predrasuda i stida.