S. Vulić [ balkanrock.com ]

Jubilej

Budućnost iz prošlosti: Album „Meddle“ – Pink Floyd

Kraj oktobra, za globalnu rok scenu i mnoge iskrene ljubitelje i prave poznavaoce vječne muzike, bio je veoma značajan datum ‒ planetarno poznati album „Meddle“ , legendarnog engleskog rok benda Pink Floyd, proslavlja svoj rođendan!

Malo je toga što je ostalo neispričano o ovom čuvenom albumu koji je obilježio svoje tvorce, obožavaoce i čitavu (muzičku) epohu. „Meddle“ , nastao 1971. godine prošlog vijeka kao šesti studijski album od strane tada mladog, ali već prepoznatog ekscentričnog rok benda, bio je ambiciozni muzički eksperiment u kome su članovi benda stvarali muziku koristeći različite instrumente (nekada i predmete) i ukrštajući raznovrsne prirodne i vještačke zvukove. Takav inovativni i, prije svega, hrabri pristup razrađen tokom stvaranja ovog albuma će u narednim decenijama postati zaštitni znak Pink Floyda, zauvek originalan i nedostižan za mnoge slučajne ili namjerne plagijatore.

Uprkos svojim sredovječnim godinama i muzičkim pravcima koji su se polovinu vijeka pored njega smenjivali, „Meddle“ je i danas dominantan primer uspješnog spoja talenta, ideje i realizacije. Album predstavlja sve što i sam Pink Floyd ‒ on je istovremeno izazivački i sanjarski, bajkovit i vizionarski, agresivan i utješan, moderan i retro, a ponajviše vanvremenski.

Na zlatnu godišnjicu ovog antologijskog djela može se, sada već sa istorijske distance, primjetiti da su njegovi autori Roger Waters, David Gilmour, Richard Wright i Nick Mason stvarajući „Meddle“ nehotice stvorili i sopstveni identitet od kojeg su u godinama koje su dolazile samo povremeno odstupali. Tako je ovaj album, nakon par godina kreativnog lutanja benda zbog odlaska jednog od osnivača, Syda Barretta, iskristalisao prepoznatljivi pinkfloydovski pečat koji se ogledao u elektronskom melodičnom zvuku i koji je (kao što se pokazalo) bio odlična uvertira za komercijalniji i široj publici poznatiji „The Dark Side of the Moon“.

Iako na momente sličan prethodnom albumu „Atom Heart Mother“, „Meddle“ je, ipak, zreliji, ozbiljniji i sadržajniji, sa upadljivim uticajem Rogera Watersa. „Meddle“ je zasigurno označio stilski zaokret i preobražaj Pink Floyda. Grupa je otpozdravila psihodelični rok i ovim albumom stvorila začetke progresivnog roka kao žanra. Centralna i završna tema albuma je 23 minuta dugačka numera „Echoes„, dok njoj prethodi pet, po prirodi srodnih i svojevrsno instrumentalnih, pesama u nizu ‒ „One of These Days„, „A Pillow of Winds„, „Fearless„, „San Tropez“ i „Seamus„.

Meddle je, baš kao i bend od kojeg je potekao, za generacije simbol neprolaznosti istinski kvalitetnih umjetničkih vrijednosti. Istrajao je tokom nemilosrdnog protoka vremena i preživio savremene muzičke izazove koji su mnogo toga (o)čistili za sobom. Uprkos postojećim trendovima i modernoj tehnologiji, ovaj album svojim (davnašnjim) specijalnim efektima iznova uspijeva da nove naraštaje provocira na pažljivo slušanje, da se umili svakim narednim akordom i rifom, da očara harmoničnim vokalima i da ostavi trajni utisak ‒ bez obzira na to da li je slušalac muzički znalac ili laik, ekspert ili amater.

Čak i oni nenaklonjeni muzičkom žanru i atmosferi kojom album odiše, saglasni su sa tim da je reč o inteligentnom rok remek delu. Moglo bi se, naravno, u eri novog zvuka kritički osvrnuti na pojedine djelove pjesama ili čak na čitave pjesme sa navedenog albuma. Međutim, veličanstvena muzička ekspedicija kao što je album „Meddle“ i kolosalni muzički titan kao što je grupa Pink Floyd to nikako ne bi zaslužili. Naprotiv, baština koju su ovom svetu ostavili je neprocjenjiva za budućnost, a svakako podjednako vrijedna i inspirativna danas kao što je bila i prije pedeset godina.