Vladimir Maraš

UOČI *New York Jazz* Festivala

Lana Janjanin: Džez publika u regionu premala u odnosu na broj kvalitetnih projekata

Mlada i talentovana hrvatska džez kompozitorka Lana Janjanin u intervjuu za portal RTCG najavljuje svoje premijerne nastupe u Crnoj Gori u okviru devetog izdanja Made in *New York Jazz* Festivala od 21-23. juna.

Na samom početku, hvala ti na vremenu koje si izdvojila za čitaoce Portala RTCG. Ostalo je vrlo malo vremena do premijernog koncerta u okviru devetog izdanja Made in New York Jazz Festivala. Ujedno, ovo je tvoj prvi dolazak u Crnu Goru. Kakva su očekivanja? Ipak, neka velika svjetska imena dolaze u Crnu Goru ove godine…

S obzirom na to da sam čula sve najbolje o Crnoj Gori kao predivnoj destinaciji koju treba posjetiti, kao i o festivalu, koji je nešto jedinstveno u našem regionu, mogu reći da su mi očekivanja visoka i da se jako veselim. Još u ovako lijepo doba godine, u kojem će nas vjerujem i vrijeme poslužiti, mislim da će sve skupa biti fantastično iskustvo i izuzetno sam počašćena pozivom!

Osim dva velika koncerta u okviru festivala, srednji festivalski dan donosi nam posebnu poslasticu. Koncert Lana Janjanin Quartet-a, u subotu 22. juna u jednom lokalu u Podgorici, čini se da će biti premijerna prilika da se svi bolje upoznamo s tvojom muzikom?

Tako je. Uz veliku čast koja mi je pripala nastupiti na dva velika koncerta s festivalskim „All-star“ sastavom, imam divnu priliku povesti i svoj bend sa sobom i premijerno predstaviti svoju glazbu vašoj publici. Svaka šansa izvoditi autorsku glazbu je nešto na čemu sam kao kompozitor jako zahvalna, jer je to ultimativno ispunjenje za mene kao umjetnika. Publika svake zemlje je drugačija i uzbuđena sam vidjeti kako će publika u Podgorici reagirati na moju glazbu.

U eri digitalnih platformi, online komunikacija, socijalnih mreža, kako preživjeti kao umjetnica koja se ne bavi komercijalizacijom svog rada? Kakva je situacija u susjednoj Hrvatskoj kada je u pitanju džez kultura i džez scena uopšte?

Moram priznati da mi je poprilično izazovno ići ukorak sa tim tehnološkim trendovima odnosno imperativom digitalne komunikacije, jer sam poprilično staromodna po tom pitanju. Ne volim puno „postovati“ na društvenim mrežama, jako sam socijalna i volim razgovarati s ljudima uživo. Takođe, kao umjetnica, nisam sklona komercijalizaciji u svrhu bolje promocije, kako ste i primijetili. Svjesna sam da bih imala puno više klikova i „lajkova“ da češće objavljujem nešto, pogotovo u slučaju da je to malo komercijalnija glazba. Međutim, ja sam zadovoljna sa svojom malom, ali probranom i kvalitetnom publikom, koje ima u svakoj državi za glazbu kojom se bavim. U Hrvatskoj takođe postoji džez publika, ali bojim se da je premala u odnosu na broj kvalitetnih džez projekata koji se predstavljaju kod nas i u okolnim zemljama. Pa tako, iz perspektive organizatora, kao umjetnička direktorica „JazzHR“ Festivala u Zagrebu, mogu reći da je prilično veliki izazov napuniti dvoranu s jazz koncertom. No, kvalitetnih jazz glazbenika svakako ima dovoljno, pa je samim time džez scena prilično bogata.

Komponuješ, sviraš, putuješ… Reklo bi se idealan život za neku mladu osobu poput tebe. Odnedavno si i majka pa i to zasigurno nosi svoju odgovornost i vrijeme. Kako usklađuješ sve to?

Da, zvučalo je kao idealan život prije nego što sam postala majka, ali ni tada nije bilo tako sjajno kako se čini izvana. Nadovezujući se na temu o društvenim mrežama, na njima se sve čini ljepše nego što je u realnosti. Tamo uvijek prikazujemo one momente života, pa tako i karijere, kojima se možemo i želimo pohvaliti, koji su za podijeliti, jer su pozitivni. No, realnost života (džez) umjetnika je prilično izazovna – budžeti su prilično mali, tako da se uvijek više radi i ulaže nego što se vraća nazad. Putovanja su mi omogućila da vidim puno svjetskih destinacija, ali takođe znaju biti naporna i nimalo glamurozna, a ja sam sama sebi i svom bendu menadžer, moram upravljati sa milion stvari, pa često ne stignem uživati u cijelom procesu. Otkako sam majka, to je naravno sve skupa još veći izazov, jer imam puno manje vremena za sebe i jer moram ostaviti dijete svaki put kad idem na turneju, što mi teško pada. No, uprkos svemu i dalje su pozitivne strane ovog načina života za mene za sada veće od negativnih i ne bih mijenjala ni majčinstvo ni svoj poziv samostalnog umjetnika ni za šta drugo.

Kako mediji u Hrvatskoj tretiraju džez muziku? Da li hrvatski Javni servis pokazuje dovoljno sluha za umjetničku muziku? Radi li se dovoljno na tome?

Džez je svugdje relativno nepopularna glazba, odnosno nije dio komercijalnog mainstream-a. Hrvatska je mala zemlja i nema veliku džez publiku, pa tako najjači mediji ne daju baš neki prostor džezu, što je i za očekivati. No, uvijek postoje individualci koji se trude i rade na tome da se snimaju emisije i reportaže o džezu, portali koji uvijek prate džez događanja… Ono što je za pohvalu u cijelom našem regionu je činjenica da javni servisi odnosno nacionalne radio-televizijske kuće i dalje imaju „in-house“ džez orkestre. Ti orkestri su stub džez scena u našim zemljama, veliki promotori domaće autorske džez glazbe i utoliko je upravo bitna uloga javnih institucija da održavaju te orkestre i dalje.

Spomenula si nacionalne džez orkestre. Ti komponuješ i aranžiraš za male ali i za velike džez ansamble. Imala si odličnu i plodnu saradnju sa Dinom Rizvić i Jazz orkestrom HRT-a, a onda i sa Big Bendom RTS-a. Mnogi članovi tog orkestra bili su gosti Made in New York Jazz Festivala prethodnih osam godina. Kako ti izgledaju te saradnje? Ne može se “tek tako” pred ozbiljne džez sastave?

Rad s džez orkestrima je jedno veliko ispunjenje za mene, ali ujedno i izazov. Kao prvo, nije lako stati pred takav orkestar (koji je u slučaju našeg regiona sastavljen isključivo od muškaraca) i dobiti njihovo poštovanje i kooperativnost. No, sretna sam da je to Dini i meni uspjelo. Možda upravo zbog toga što nas uvažavaju kao kompozitorke i aranžerke, kojih nema puno u našem ženskom krugu. Najveći izazov je ipak taj cijeli „multitasking“ – od pisanja kompozicija, aranžmana, ponekad i vođenja i dirigovanja proba, pa onda i sviranja i pjevanja na to sve… Jednostavno je puno elemenata odjednom pa je teško ostati fokusiran i na vrhu zadatka. No, istovremeno takav projekt je ultimativna realizacija svih umjetničkih potencijala koje imamo i zato je toliko ispunjavajući. Pogotovo sa gore spomenutim orkestrima, koji su sastavljeni od vrhunskih glazbenika. A još kad im se i tvoja glazba sviđa i pokazuju to u svojoj svirci i entuzijazmom na probama, što smo imali zadovoljstvo doživjeti, pogotovo od kolega iz Big Benda RTS-a, onda je to pun pogodak.

Od klasične muzike kao tvoje prve ljubavi, koju si sa 23 godine krunisala titulom magistra u Beču, preko nastupa u Tajvanu, Kini, Kajmanskim ostrvima, pa saradnja s vrhunskim orkestrima, te zvijezdama poput Robija Lakatoša ili Vlatka Stefanovskog, sve do ulaska u muzičku istoriju regiona s projektom „Miracles“… nije malo za svega deceniju aktivne karijere?

S jedne strane sam sretna i ponosna što sam svašta već postigla i proživjela, a s druge strane, osjećam se kao da sam stalno na početku i da imam toliko toga još za naučiti i napraviti… Moram priznati da me ono pandemijsko doba prilično demotivisalo i odmaklo od glazbe i osjećam da u tom razdoblju nisam napredovala, pa mi se sada čini da kaskam sama za sobom i svim onime što sam očekivala od sebe da ću napraviti zadnje 4 godine. Imam vrlo visoke kriterijume i očekivanja sama od sebe i nikad nisam previše zadovoljna, pa mi je teško „sjesti i uživati“ u analizi svoje biografije. Uvijek razmišljam što mogu dalje i bolje napraviti. Sretna sam što mi se sada pružaju prilike da nastavim gdje sam započela prije pandemije, a to je promovisanje moje glazbe s bendom, na upravo ovakvim divnim manifestacijama kao što je „Made in New York Jazz Festival“. Takvi pozivi me motiviraju da se sastajem i sviram češće s glazbenicima iz benda, a to samo po sebi rađa novu glazbu i potiče me da idem naprijed kao glazbenik i kompozitor.

Šta će publika u Podgorici imati priliku da čuje 22. juna? Kakav si repertoar pripremila, s obzirom na činjenicu da znaš da će u publici biti i *Nathan East, Frank Gambale, Jeff Tain Watts* i svi drugi učesnici festivala? Kako to običaj u džez muzici nalaže, saznajemo da nije isključen ni neki spontani *jam session*…

Repertoar koji ću izvoditi na koncertu biće pretežno moja autorska glazba na engleskom jeziku s albuma „*A minute of love“ i „Miracles*“, poneki jazz standard u mom aranžmanu, a možda odsviramo i koju „domaću“ melodiju. Velika je čast, ali i trema imati takve glazbenike u publici. Veselim se da se svi opustimo na „*jam session-u*" kad završi koncert, uz nadam se, zadovoljnu publiku.
Pozivam sve u Crnoj Gori i one koji je žele posjetiti, da od 21.-23. juna budu dio ovog jedinstvenog događaja, koji na pozornici okuplja najbolje svjetske i regionalne glazbenike u jedan veliki džez party! Jedva čekam vidjeti vas u Tivtu i Podgorici!

Podsjećamo, Lana će biti jedna od učesnicva devetog izdanja */Made in New York Jazz Festivala* u Crnoj Gori. Kako su kazali organizatori, interesovanje za sve programe u okviru festivala ogromno, pa apeluju na sve zainteresovane ljubitelje džez muzike i ovog festivala da svoj primjerak ulaznice obezbijede što prije. Ulaznice su dostupne na web sajtu www.jazzmne.com/shop, u džez klubu Sejdefa kao i u klubu Blue Room u Tivtu, u okviru naselja Porto Montenegro.