Mi.M.

Glavni junaci serije za Portal RTCG: Nije bilo lako oživjeti i preživjeti "Tvrđavu"

Scenario serije „Tvrđava“ je poput minskog polja emocija - kako okreneš novu stranu, svako malo nešto u tebi eksplodira. Ljudskost i snaga čovjeka da pronađe razlog i način da nastavi da živi, da se bori i kroz najteže trenutke svog života. To su neki od najjačih utisaka tokom pripreme i snimanja serije koje su glavni junaci otkrili u intervjuu za Portal RTCG.

Iz nedjelje u nedjelju, serija „Tvrđava“, koja se emituje vikendom na Prvom kanalu RTCG, ne ostavlja gledaoce ravnodušnim. Snažna emotivna priča Luke i Darije, smještena u burne devedesete – vrijeme raspada države, lomova, dilema, tuge i sudbinskih odluka – mnogima od nas teško pada. Neki ponovo proživljavaju već proživljeno, neki iznova pate, neki pokušavaju da odboluju ono što nikada nijesu preboljeli, a neko jednostavno ne može ni da gleda.

Nije lako gledati „Tvrđavu“, a o tome koliko je bilo izazovno da odbrane svoje likove, Podgoričaninu i Beograđanki da donesu dalmatinski naglasak veoma uvjerljivo, kako su tekle pripreme i snimanje serije, te koliko im je značilo njihovo ranije poznanstvo i savjeti starijih kolega na setu, u intervjuu za Portal RTCG otkrivaju glumci Ognjen Mićović (Luka Baša) i Darija Vučko (Darija Tolj).

Na početku intervjua su nam otkrili da je Ognjen Podgoričanin koji živi i radi u Beogradu, a Darija Vučko je Beograđanka koja je sa očeve strane porijeklom iz Dalmacije, a sa majčine potiče iz Crne Gore, baš iz okoline Nikšića gdje je, na jednoj od lokacija, i snimana serija dva mjeseca.

Portal RTCG:

S obzirom na to da nijeste bili ni rođeni u to vrijeme, koliko Vam je bilo teško i izazovno da ovu priču izgradite i odbranite lik Luke Baše?

Ognjen: Jedna od naših glavnih glumačkih alatki je mašta, ona nam pomaže da se preselimo u druge svjetove koje nijesmo nužno proživjeli i čini da se u njima osjećamo kao kod kuće. Naravno, da bi se mašta rasplamsala ona mora biti dobro nahranjena, a to gajenje mašte se zove istraživanje. Priču sam „doživio“ odmah, čim sam pročitao scenario. On je poput nekog minskog polja emocija… kako okrećeš stranice, svako malo nešto u tebi eksplodira. Dakle, „doživjeti“ priču nije bilo teško. Kroz razgovore sa ljudima iz Knina, uz temeljne probe sa Sašom i kolegama, kroz svoju ličnu pustolovinu upoznavanja Luke, pripremao sam se za nešto što je sa druge strane bilo teško - „oživjeti“ i „preživjeti“ priču.

Portal RTCG:

Koliko Vam je bilo zahtjevno da igrate lik Darije? Šta je bilo najteže, a šta najljepše u procesu stvaranja tog karaktera?

Darija: Bilo je zahtjevno, ali svi izazovi su prije svega bili veliko zadovoljstvo. Prvi put sam pred sobom imala tu količinu materijala i tako veliki raspon priče koju pratimo. Sklapati Darijinu priču, kao mozaik koji je razbacan kroz plan snimanja, bio je sam po sebi izazovan. Pratiti tu nit i u svakom trenutku znati gdje si, šta sve prethodi i šta sve slijedi. Iznijeti taj trenutak onako kako treba, biti otvoren prema tome i u fokusu koji je potreban da se donese priča čija radnja, atmosfera ili emocija nijesu u skladu sa realnošću seta koji nas okružuje.

Mene je Darijina priča od prvog trenutka emotivno vezala, tako da je dubina njenih emocija - koje ona često trpi i podnosi - zapravo najljepši i najteži izazov. Kako donijeti svu njenu emociju čak i onda kada ona ne govori, oživjeti je u trenucima tišine. Najteže je bilo zapravo postaviti zdravu granicu u tome koliko sam emotivno involvirana u njenu priču van kadra. Evo i sada, kako pratim emitovanje iz epizode u epizodu, primjećujem koliko sam vezana za sve njih.

Portal RTCG:

Koliko dugo ste se pripremali za tu ulogu? U čemu ste ti i Luka slični, a u čemu različiti?

Ognjen: Proces pripreme prije početka snimanja trajao je dva mjeseca. Kad malo razmislim, cjelokupni period snimanja je svojevrsna priprema - svaki snimajući dan je nekoliko djelova Lukinog života koji se u meni postepeno slažu kao da su moja lična iskustva; iz njih onda poslije crpim snagu za sljedeću scenu, trenutak, epizodu. A u čemu smo slični ili različiti Luka i ja… ne znam, slojevito pitanje. Postoji opasnost da sebe nešto precijenim, a Luku osudim, ili obratno. Možda nam je zajedničko to da, kada nešto zacrtamo, teško odustajemo.

Portal RTCG:

Serija je smještena u specifičan istorijski i geografski kontekst. Koliko je bilo izazovno da se uklopite u taj mentalitet, govor i način života tog vremena?

Darija: Mislim da je to važan period u kome leži ključ i neki odgovori o tome šta i zašto danas živimo, i nije mi prvi put da se njime bavim, tako da nijesam ušla u potpuno nepoznat prostor. Mada mi je jasno da odgovore na sva pitanja neću dobiti. Ono što mi je za ovu priču bilo značajno jesu razgovori sa ljudima iz Knina, kao i knjiga „Život u limbu – knjiga ožiljaka“, čiji su autori Slaven Rašković i Igor Čoko.

Istraživački rad, dokumentarni materijali, priče ljudi iz okruženja, pa i moje porodice. Filmovi i serije koji su na temu devedesetih već snimani, sve što se tiče tog perioda iz raznih perspektiva. I muzika koja se slušala u Kninu, kao što su između ostalog bendovi Todor Todor i Machine Gun.

Portal RTCG:

Ognjene, dalmatinski akcenat ste donijeli veoma uvjerljivo. Koliko rada i vremena je bilo potrebno da ga savladate?

Ognjen: Da bih, kad počne snimanje, bio opušten, u mjesecima pripreme sam uglavnom i privatno govorio tim naglaskom; želio sam da postane nesvjesno. Teško je bilo uhvatiti tačnu nijansu tog gradskog kninskog govora 90-ih. U to vrijeme u Kninu drugačije su pričale mlađe generacije od starijih; ljudi koji su iz manjih mjesta ili sa sela došli u Knin tek u srednjoj školi ili kasnije takođe su imali svoju nijansu govora.

Divni Jovo Maksić, koji igra Lukinog oca u seriji, potiče iz tih krajeva i bio je velika podrška na setu kad je u pitanju dijalekat. Na moju veliku radost, imao sam i jednog prijatelja iz Knina koji odlično poznaje i pamti lingvističke lokalizme koji su bili česti među kninskom omladinom tih godina; on mi je kroz duge razgovore tokom dva mjeseca mnogo pomogao. Raznježio sam se kad sam pročitao da je neko napisao: „Mali Luka priča kao pravi kninski berekin, k’o da je odrastao sa nama.“ Berekin je dalmatinsko-krajiška riječ za mangupa. 😊

Portal RTCG:

U seriji glumite rame uz rame sa Iskusnim glumcima. Da li ste tražili savjete od starijih kolega i šta ste najviše naučili tokom snimanja?

Darija: U toj razmjeni su bili najznačajniji neki pogledi koje smo razmenili, zagrljaji, taj osjećaj da smo svi zajedno u tome. Sve vrijeme sam osjećala podršku sa njihove strane, kao i otvorenost da im se obratim sa bilo kojim pitanjem. Dragocjeno je bilo posmatrati ih u tom procesu. Oni pored toga što su divni glumci, prije svega su divni ljudi i iz te razmjene sam i na profesionalnom i na ličnom nivou dobila puno zadovoljstva. Najveća lekcija kroz ceo proces je za mene bila da pronadjem čvrstu vjeru u sebe, i u tom pogledu mi je Saša kao reditelj, zajedno sa ostalim kolegama, puno pomagao.

Ognjen: Stvarno je dar raditi sa ovakvim glumcima, ne mislim samo na starije kolege nego i na mlađu ekipu glumaca "Tvrđave". Bilo je savjeta mnogo, nikada u formi “popovanja” nego isključivo kao jak vjetar u leđima, svima sam neizmjerno zahvalan na tome, neke su scene profunkcionisale isključivo zbog tih savjeta. I naravno, rad sa rediteljem Sašom Hajdukovićem je po svemu sudeći poklon svakom glumcu.

Portal RTCG:

Vaš odnos sa partnerom u seriji, Ognjenom Mićovićem, djeluje veoma prirodno. Pošto se poznajete od ranije, koliko vam je to pomoglo u zajedničkim scenama?

Darija: Pomoglo je, naravno. Dolazimo iz manje više iste škole, govorimo istim jezikom kad je gluma u pitanju, to je bilo vrlo značajno. Imali smo povjerenja jedan u drugog kao partneri. Ognjen je posvećen, vrijedan, talentovan, imao je veliki i težak zadatak, ali sam od početka bila sigurna da će dati sve od sebe i preko toga, što mi je pružalo sigurnost. Imali smo lakoću da iskomuniciramo i kada stvari funkcionišu i kada ne funkcionišu, i bilo je važno i bilo je zadovoljstvo što smo cio taj put prošli zajedno.

Ognjen: Darija je izuzetna glumica. Svoj dar kanališe filigranskim i temeljnim radom na materijalu. Posjeduje snažan glumački aparat i autentičnu pojavu. Kad vam je to glavni partner, lako se sarađuje, prethodno poznanstvo je bio samo plus.

Portal RTCG:

Šta Vas je lično najviše dotaklo u priči serije Tvrdjava? Da li si iz cjelog projekta ponijela neku posebnu poruku ili iskustvo?

Darija: Za mene je cio projekat posebno iskustvo, i teško je da izdvojim samo jednu stvar za koju bih se vezala. Možda kad sagledam cijelu priču jeste ta dubina emocije koju priča nosi, kao i ljudskost i ta snaga čovjeka da pronađe razlog i način da nastavi da živi, da se bori i kroz najteže trenutke svog života. Sama Darija Tolj je za mene posebna i sve što sam od nje naučila. Za mene je ona ’’cvijet koji raste iz betona’’, neko ko uspjeva da pronađe jedan udah kroz sve što je vuče dole, da se za njega uhvati i da nastavi da vjeruje u svoju ljubav. Čini mi se da me je ta njena tiha i nenametljiva snaga sve vreme držala i hrabrila kroz sve izazove koje sam imala u toku snimanja. Od prvog trenutka kada sam pomislila da je nemoguće iznijeti sve to, pa do posljednjeg snimajućeg dana. Kad zbrojim cijelo iskustvo, rekla bih da je poruka koju je za mene donio ovaj projekat zapravo baš to. Sve je moguće, samo je pitanje odluke. Kad se najviše plašimo tada smo zapravo najhrabriji, treba ići kroz taj strah i čvrsto vjerovati u ono što je nama najvrednije, to će nam dati snagu.  

Portal RTCG:

Možete li nam makar malo nagovijestiti - hoće li Luka i Darja uspjeti da odbrane svoju ljubav? I koja bi bila Vaša poruka gledaocima za kraj?

Ognjen: Ne znam, vidjećemo, I ja navijam za njih. Jedna topla preporuka za kraj…dobro, naravno, da ne propustite Tvrđavu sljedećeg vikenda, ali pratite i novi dokumentarac “Film o bratu” crnogorskog reditelja Đorđa Vojvodića, izlazi uskoro, dirljiva i univerzalna priča o svima nama

Drama "Tvrđava" autora Mirka Stojkovića i reditelja Saše Hajdukovića emituje se svakog vikenda na Prvom programu RTCG-a od 20 sati. Ovog vikenda pogledajte 8. epizodu od ukupno 11.