B.B.

Jovetić za Portal RTCG: Poezija mora proizvesti emociju i ostaviti trag

Jednoglasnom odlukom žirija, književno priznanje "Aleksandar Leso Ivanović” za 2025. godinu dodijeljeno je pjesnikinji Jeleni Jovetić, koja ističe da nagrada predstavlja jedan od najznačajnijih momenata njenog stvaralačkog puta i potvrdu težnje da poezijom sačuva nit crnogorske tradicije, identiteta i emocije.

Jovetić navodi da u nagrađenoj zbirci „Ko li mi te brani” kroz stihove nastoji spojiti istorijsko nasljeđe sa savremenim trenutkom, odajući poštu zemlji, tradiciji i ženama Crne Gore. Ističe da poezija, uprkos brzini savremenog života, mora proizvesti emociju i ostaviti trag, jer „vezati se za Crnu Goru znači vezati se za cijeli svijet”.

Koliko vam znači ovo priznanje?

Teško je tokom života označiti samo nekoliko velikih momenata, koji se mogu mjeriti značajem za dušu i nadahnuće. Meni je ovo priznanje jedan takav. Za mlade stvaraoce, za one koji nastoje obogatiti naše kulturno stvaralaštvo, iznimna je čast dobiti priznanje koje nosi ime Aleksandra Lesa Ivanovića. Leso Ivanović je toplina stihova, izrazita smirenost u svakoj riječi koja zvoni u trajanju, miru i veličini uspomene. Ako sam u stvaranju svojih pjesama poželjela da suštinski imaju nit crnogorskog imena, istorije i poetike, bila je onda to nit koja je vodila do Lesa Ivanovića.
Za knjizevnu scenu Crne Gore, kako onu iz vremena Lesa Ivanovića, tako i našu nemjerljivo je važno da imamo nastojanje da obilježimo jednu eru toplinom, emocijom i pripadnošću.

Žiri je ocijenio da je vaša poezija most između prošlosti i sadašnjosti, između tradicionalnog i modernog. Kako se to postiže?

Zahvalna sam članovima Žirija što su prepoznali težnju da spojim naše trajanje sa istorijskim okvirima i budućim tokovima u današnjoj prolaznosti i vremenu brzih života. Cijenim i posebno me raduje što su tu poruku prethodnih godina doživjeli i čitaoci. Poezija je nadahnuti sklop riječi sa porukom, koja mora proizvesti emociju. Danas je to teško procesuirati prema publici, zbog sveobuhvatnog stila života, posebno brzine i obima dostupnosti informacija mladim ljudima. Međutim, za put do konačnih adresa čitalaca, odnosno slušalaca, imala sam sjajnu podršku naših glumaca koji su specifičnošću svog umijeća iznijeli moje pjesme: Ivana Mrvaljević, Sanja Popović, Dubravka Drakić, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Sanja Vujisić, Kristina Mrkić. Nemjerljivo im hvala.

Šta su glavne poruke pjesama iz nagrađene zbirke „Ko li mi te brani”?

“Ko li mi te brani” nosi istorijsku poruku “Ovo je jedina zemlja koja nam je dom, svaka druga je samo boravište”. Ovo je posveta onima koji su branili, veličali i obilježili očuvanje crnogorske tradicije, vrijednosti i istorije. Uz to pjesme su posveta ženama Crne Gore, hrabrim ženama koje su i obilježile naše odrastanje i utkale posebne vrijednosti generacijama. Na kraju, “Ko li mi te brani” je dug Crnoj Gori i posveta je “Mojoj Crnoj Gori”, to je vrijednost veličanja različitosti i našeg jedinstva u multikulturalnosti koja je ostavila trag u mom odrastanju.

Stihovima iz knjige:

“…Ostavi trag.
To ostaje za nama
i kad masi nijesi drag,
samo odabrani ostave trag.

Probudi pokoljenja.
Ostavi trag.
Poslije bure ostaju ubjeđenja.
Vidi se trag.”

Kako bismo znali biti dio svijeta, a svoje stvaranje i nastojanje da gradimo i za sobom ostavimo trag, moramo prvo biti vjerni svome.

Stoga osnovna poruka knjige “Ko li mi te brani” je:

“Vezati se za Crnu Goru, znači vezati se za cijeli svijet.”

Po obrazovanju ste ekonomista, ali je očigledno da Vam ide i sa riječima. Otkud zanimanje za poeziju?

Sve što smo utkali u nas, na kraju je naš odraz. Kako je ekonomija moj primarni posao, a u osnovi matematika, meni je važno da sve saberem, oduzmem, sveden računicu i dobijem neke jasne brojeve. A brojevi su poruke. Tako sam na kraju i dobila rezultat divnih trenutaka, topline, nadahnuća i života ljudi uz koje sam rasla.

Bila sam vrlo stroga prema sebi i preko svojih prijatelja zamolila za sud jednog velikana crnogorskog književnog stvaralaštva da o knjizi da svoje viđenje. Tako je akademik Branko Banjević ostavio za moje pjesme svoje viđenje

:
“Po iskazanoj zrelosti i osjećajnoj čistoti pjesme Jelene Jovetić treba da se nađu u knjizi koja bi pokazala sve bogatstvo njenog poetskog dara.
Ona ima i neke generacijske osobenosti koje treba osnažiti i na taj način.
Ona ima i pedagoško značenje, jer uči mladu generaciju da bude vezana svim bićem za svoje tlo.
A to znači i sa svijetom.
Podgorica,
18. septembar 2022.”

To je nit koja prati “Ko li mi te brani” kao posebna vrijednost.

Kako ocjenjujete današnju književnu scenu u Crnoj Gori? Šta bi i kako trebalo mijenjati kako bi i građani, posebno mladi, ali i donosioci odluka obratili više pažnje na kulturu?

Raduje me postojanje jednog broja ljudi koji stvaraju. Sukobljeni sa stvarnošću, trendovima, a željni ljepote. Mislim da će takve i zapamtiti i istorija i generacije, u eri prolaznosti.

Danas je naša zbilja takva, da je stihovima “Ko li mi te brani” prenesemo u sljedećem:

“Nema ni Vitovih vrabaca više.
Možda su i oni pošli prateći laste.
Prosto moraš poći prvo, pa da te na povratku časte.
….
Nema onih uzvišenih misli
mudrih, da ih svak’ sasluša skamenjen i tih.
Prosto se od puno glasnih ne čuje najljepši stih.”

Uvijek je moja bezrezevna podrška kulturi i obrazovanju. Kao neko ko je radni vijek proveo u Ministarstvu finansija cijenim da sve u uložimo u generacije koje stvaraju nove vrijednosti uložili smo u vječnost. Otuda i moje stvaralaštvo, moja težnja da ostavim trag i doprinesem bogatijem sadržaju današnjice.

Moje poimanje je da to građani percipiraju. Osjecam da ih raduje sve sto nosi stvaralastvo, kroz nešto čisto i sa sadržajem odredjene vrijednosti. Prepoznajem oko sebe neke divne žene koje naše generacijsko stvaranje čine nadahnutijim.