K. J.

Koncert „4 tenora“ ispunjen emocijom, glasovima i pjesmama koje popravljaju dušu

Na Ljetnjoj sceni barskog Doma kulture, u sklopu 38. „Barskog ljetopisa“, hrvatski sastav „4 tenora“ priredio je koncert koji je publiku proveo kroz raznovrsne muzičke žanrove, izazvao snažne emocije i zasluženo završio uz gromoglasni aplauz i pozive na bis, saopšteno je iz Barskog ljetopisa.

Veče koje se dugo pamti – tako bi se ukratko mogao opisati nastup hrvatskog sastava „4 tenora“ na Ljetnjoj sceni Doma kulture u Baru.

U okviru muzičkog segmenta festivala „Barski ljetopis“, Đani Stipaničev, Marko Pecotić, Filip Hozjak i Vladimir Garić izveli su jedinstven spoj klasike, dalmatinskih šansona, popa, roka i mjuzikla, donoseći publici moćne vokale, emotivne interpretacije i šarmantnu spontanost.

Veče je otvoreno pjesmama „Grande amore“ i „Sve što znaš o meni“, dok je repertoar varirao od evergrina i italijanskih klasika do Oliverove „Moj galebe“, uz nezaboravne solističke tačke. Stipaničev je zablistao sa Sinatrinom „My Way“, Hozjak sa pjesmom „Ostala si uvijek ista“, Garić sa „Cesaricom“, dok je Pecotić izveo „Nek te zagrli neko sretniji“.

„Osjećali smo se kao kod kuće, i vjerujem da je upravo to razlog što je koncert bio toliko uspješan“, rekao je Marko Pecotić, ističući da uvijek pažljivo osluškuju publiku i njene reakcije.

„Preskočili smo tri-četiri pjesme, ali nas je publika podsjetila da ih moramo otpjevati. Kad publika osjeća – uspjeh je zagarantovan“, dodao je Pecotić.

Za članove grupe „4 tenora“, svaki nastup je mješavina emocije i intuicije, bez krutih šablona.

„Ne razmišljamo previše o toku koncerta. Sve mora biti spontano. Ljubav prema muzici nas povezuje, a svaki od nas na svoj način to prenese publici i tada ne može da fali“, kazao je Pecotić.

Sastav, koji postoji gotovo deceniju, prošao je kroz kadrovske promjene – nakon odlaska Marka Škugora, pridružio im se Filip Hozjak, donijevši novu energiju.

„Filip je sve podigao na novi nivo. Nastavili smo da radimo ono što volimo. Produkcija je preuzela logistiku, a mi možemo da budemo ono što treba da budemo – spremni da pjevamo i prenesemo emociju“, kaže Pecotić kroz osmijeh.

Publika je imala priliku da čuje i autorske pjesme koje će se uskoro naći na albumu.

„Imamo mnogo autorskih pjesama, ali smo ih do sada čuvali. Znamo da imamo repertoar koji publika voli, ali i te pjesme zaslužuju svoje mjesto. Doći će i njihovo vrijeme“, istakao je on.

Repertoar se, kako kaže, pažljivo bira u odnosu na ambijent.

„’Lisinski’ je za nas kao lakmus papir – tu testiramo nove pjesme, a na mjestima kao što je barska Ljetnja scena sviramo ono što znamo da prolazi. Kad ljudi ostanu bez daha – znamo da smo uspjeli.“

Za kraj, Pecotić je zaključio da nije dovoljno znati pjevati.

"Bitno je pogoditi pjesmu koja dira u srce. To je naša misija – da publiku ostavimo bez teksta“, kazao je on.