Petra Božović [ TVCG ]

Veče posvećeno pjesnicima podgoričke Gimnazije

Veče posvećeno književnicima koji su bili đaci ili profesori Gimnazije “Slobodan Škerović” upriličeno je u Srpskoj kući u Podgorici. Budimir Dubak, Dragan Lakićević, Novica Đurić, Perivoje Popović i Momčilo Vuksanović, stručnim, ali i emotivnim osvrtima približili su lik i djelo sedam preminulih književnika.

O svom profesoru Svetozaru Piletiću kojem se neizmjerno divio, govorio je književnik Perivoje Popović.

“Manje je poznato široj javnosti da je Svetozar Piletić bio pjesnik desetak knjiga. ‘Saga o Podgorici’ koju je on tako sjajno napisao, njegova studija o Isidori Sekulić, njegov naučni rad je nekako pokrio njegov pjesnički i književni rad”, rekao je Popović.

Književnik Dragan Lakićević osvrnuo se na život i stvaralački opus Ranka Jovovića i Ilije Lakušića.

“Već svojim prvim knjigama pod naslovom ‘Gvozdena šuma’ i ‘Dodir tame’ Ranko Jovović je zapažen kao izuzetan dar i kao pesnik koji izuzetno obećava i taj glas ga je pratio do kraja života. Raičković je retko pominjao druge pesnike. U toj knjizi pomenuo je i Budimira Dubaka na jednom mestu. Rekao je ‘gorljivi Dubak’. Ranka je zapazio po njegovoj protestnoj dimenziji. Ilija je pak, bio čovjek duha i humora, koji je do svoje poezije držao veoma ozbiljno, a koji je znao i veoma dobro da se šali i na svoj i na račun poezije i svih nas”, kazao je Lakićević.

O Veselinu Rakčeviću govorio je Novica Đurić, ističući da je bio više od profesora istorije i književnosti - učitelj duha.

“Tihi brat školskih hodnika, neumorni istraživač jezika i smisla, pažljiv vodič kroz lavirinte poezije i života, pjesnik koji je nježno pjevao o svijetu, o čovjeku, o tajnim borbama srca. Prepoznatljivi buntovnik, ali bez parole. Njegov bunt je bio dostojanstven, dubok, iskren. Nije pristajao na površnost, ravnodušnost ili, ne daj bože, obmanu duha”, rekao je Đurić.

Organizator tribine, književnik Budimir Dubak govorio je o Miodragu Tripkoviću i Savu Lekiću.

“Tripković je izabrao jedan od najtežih puteva, u okviru klasične forme i stroge rime, tragao je za modernitetom, težio idealu da se ničim ne ukalja savršeno božansko biće poezije. Pjesnik Savo Lekić kojeg s razlogom ovoliko pominjemo prešao je preko nevidljivog mosta što spaja suprotne obale vjere i nigdine, kako u pjesmi ‘Očinska svila’ definiše svoju esencijalnu poziciju”, kazao je Dubak.

Organizovanje tribine inicirao je predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta Momčilo Vuksanović, koji je i sam predavao u Gimnaziji “Slobodan Škerović”. Govorio je o Petru Mićoviću koji mu je posvetio knjigu “Korali svemira”.

“Petar Mićović je bio profesor književnosti koji je bio vrlo popularan među učenicima. Svi su ga voljeli. Kod njega se najlakše dobijala i slaba i najveća ocjena. Imao je poseban odnos, poseban čovjek je bio, to je nešto što je mene privuklo da budem skoro stalno sa njim, da zavolim poeziju i književnost”, rekao je Vuksanović.

Tematsko veče pod nazivom “Riječ o pjesnicima podgoričke Gimnazije” dio je Akademske tribine koju realizuje Konferencija srpskih nacionalnih organizacija iz zemalja regiona.