Biljana Babović

JELENA MILA ZA PORTAL  

Spajam dva mentaliteta, dvije kulturološke sredine koje će stvoriti novi film za svijet

Glumica, rediteljka, producentkinja Jelena Ivanišević Paunović, poznatija pod umjetničkim imenom Jelena Mila, godinama radi na relaciji Švedska - Balkan, za Portal RTCG otkriva zašto je baš odabrala Perast za Međunarodni filmski festival "Forteca", kako je proteklo ovogodišnje izdanje i koliko je bitno da se umjetnici sa različitih meridijana povezuju.

Prije desetak dana završen je osmi "Forteca" - festival nordijskog filma. Manifestacija, kaže Mila, ima svoj kontinuitet i u nemogućim vremenima, i pandemije i ekonomskih kriza, ali i tada umjetnost mora da ide dalje i nalazi načina da preživi.

Svakako, dodaje, u tome su pomogli saradnici i institucije - Turistička organizacija Kotor, Grad Kotor, Filmski centar Crne Gore, ali i ambasade nordijskih zemalja. Ove godine čast i zadovoljstvo učinili su gosti iz finske ambasadekoji su zajedno sa publikom pogledali finski film "Djevojke sa slike".

Mila naglašava i da je svaki početak težak, i da je nakon osam godina Festival pokazao svoje važne strane, ne samo za filmske stvaraoce, već i za društvo i državu, pa očekuje više podrške u budućnosti.

• Koliko je organizacija jedne ovakve manifestacije komplikovana i da li nailazite na dovoljno otvorenih vrata i kod nas i u nordijskim zemljama? Koliko se stanje promijenilo u odnosu na same početke?

Svaki početak je težak, naročito kada nemate iza sebe osnovnog inicijatora, neku instituciju ili grad, već pomalo po sopstvenom osjećaju i potrebi inicirate nešto da bi vremenom ljudi i saradnici razumjeli koncept ideje i značaj filmske razmjene. Sve vrijeme ukazujemo da preko filma otvaramo vrata mnogo šire i Crnoj Gori u promociji ljepota koje ima, ali i stvaraocima filmskim iz regiona da obogate svoj svijet filma zapisima i kontaktima sa filmskim stvaraocima sa sjevera Evrope.

• Zašto ste odabrali baš Boku Kotorsku za održavanje "Fortece"?

Dugo sam tražila pravo mjesto za Festival nordijskih filmova na Balkanu. Naravno po inerciji su to obično glavni gradovi kao Podgorica, Cetinje, Beograd, Bar, Novi Sad, Niš, Priština, Skoplje... ali to su gradovi koji djelimično imaju već veliki broj kulturnih događaja i filmskih sadržaja. Nedostajao mi je onaj segment, kojim bi voljela da "strani" gosti - veliki filmski autori dožive Balkan, ne samo iz perspektive konflikata i trenutne političke situacije. Željela sam da ih smjestim u dio Balkana u kojem se i ja uvijek osjećam dobro, oslobođeno od nameta sadašnjosti. Tamo gdje prošlost priča jednu dobru, moćnu, snažnu poruku ljubavi i razumijevanja - upravo na Balkanu, kao završeni kapitel. A Perast je zaista jedan od rijetkih gradova koji i kao mali je istorijski bio toliko silan, da je odolijevao jačim carstvima ili sarađivao s njima, ekonomski uvijek imućan, do dan danas je zadržao svoju snagu. Perast odolijeva vremenu. Naravno tome mu pomaže krajolik u kojem je smještan, negdje između mora, neba i planina - baš kao i cijela Crna Gora.

• Koji su sve benefiti od ovakvih festivala za crnogorsku kinematografiju i uopšte za kinematografiju u regionu?

Mislim da značaj Festivala tek u novije vrijeme počinje da se razumije kao vitalna tačka susreta filmskih stvaralaca, ali i mnogo šire i industije koje nisu uopšte tako male - finansiranje filmova i njihova prodaja. A sve to onda vuče i mnogo širi kontekst drugih grana privrede, kroz turizam, ekonomiski rast, investiranje, nove projekte, saradnje, nova tržišta - čime i sam film povratno dobija. Male filmske produkcije, koje ne posjeduju kanale za globalnu distribuciju (prepoznatu kao kulturna hegemonija, jer je vlasništvo npr. Holivudskih studija i sličnih digitalnih platformi) posjeduju jedini kanal globalne distribucije upravo preko malih svjetskih festivala. Primjer toga je i Festival u Herceg Novom, ali i on kao najveći u Crnoj Gori ima ograničene resurse i selekcione agende kojima ograničava pristup autentičnim posebnim malim autorskim produkcijama iz svijeta.

Fortecu vidimo ne samo kao komplementarnu trenutnoj filmskoj festivalskoj ponudi u Crnoj Gori, već kao apsolutnu festivalsku perlu u regionu. Filmove koje mi selektujemo teško da možete vidjeti i u Evropi, a još teže u svijetu. Dakle Forteca ima svoj autentičan pristup filmu upravo preko selekcije najnovijih ostvarenja sa sjevera Evrope i čime nema konkurenciju s drugim festivalima. Što bi rekao jedan član žirija ovogodišnjeg Festivala, profesor režije na FDU Cetinje: "Kao da sam gledao jedan fenomenalan festival nezavisne produkcije u "novembru" - što znači da selekcija premašuje sadržajem sve ljetnje festivalske premijere laganog karaktera".

• Jedan od ciljeva "Fortece" je i da se Crna Gora predstavi kao filmska destinacija. Koliko ste u tome u ovih nekoliko godina uspjeli i može li se na tom polju uraditi više?

Pa do sada je Festival za osam godina postojanja doveo oko dvadesetak gostiju s sjevera Evrope među kojima je na spisku pozvanih bila i Liv Ulman lično. To je bilo u godini kada je Švedska slavila 100 godina od Bergamnovog rođenja, a Liv Ulman pratila premijere Bergmanovih filmova po svijetu. Zahvalila se da je ranije znala organizovala bi se.

Radimo na sabiranju autora sa sjevera i autora iz regiona, prije svega Crne Gore. Mnogi među njima su bili naši gosti na Festivalu novog balkanskg filma u Stokholmu, a onda bili naši članovi žirija: Maja Todorović, Jelena Mišeljić, Draško Đurović, Marija Perović, Jelena Simić, Nikola Vukčević. Posebnost naša je što ne odstupamo od osnovne ideje da su nam žene u žiriju jako važne. A možda još važnije je da su selektori filmova na Festivalu takođe žene, pa i sama selekcija odiše jednim novim vazduhom. Kao i nagrađeni filmovi!

• Prepoznajete li na ovim prostorima neke nove snage koje bi mogle da naprave više na boljem pozicioniranju naših filmova u Evropi?

Stalno čujem "kukanje" autora iz Crne Gore da je finansiranje teško, nemoguće, ali nekako ne stižem da objasnim da i na drugim meridijanima nije lakše. Djeluje bogatije, ali je podjednako teško. Svi se kače za "pobjednike", ali do te prve pobjede je nateže doći. Bergman je tek poslije Kanske nagrade postao "postojeći" reditelj u Švedskoj, a prije toga je mnogo radio. Ponekad se ljute i na Festival ako nemamo novaca za bogatiju organizaciju - pa nemamo, ali to ne znači da uskoro nećemo imati, kada grad Kotor s muzike i dječijeg pozorišta shvati da u malom gradiću Perastu raste festival uprkos svemu. Isto se odnosi i na FCCG. Najbolje su nas prepoznali iz Turističke organizacije koji zaista vide apsolutnu promociju Perasta preko kulturnog sadržaja koji on nudi - a to jeste međunarodni festival s međunarodnim gostima. A da ne pričam o sreći kada nordijski gosti čuju i vide svoj film pod otvorenim peraštanskim nebom ili kada filmski stvaraoci sa sjevera manjih produkcija dobiju nagradu profesionalnog žirija iz Crne Gore. Neki su se prijavili da vrlo rado dolaze svaki put kada ih budemo pozvali. Taj prvi put je najnesigurniji, poslije su nam stalni gosti. Te potencijale želim da lokalne institucije i stvaraoci razumiju i "zloupotrijebe" za dobro svih.

Dakle, kultni filmski sjever (filmovi Dogme, reditelji Ostlund, Vinterberg, Petren, Modison) otvara vrata u srcu juga! Jug tu nema mnogo izbora, već samo da se otvori! Potrebi smo jedni drugima iz mnogo razloga!

• Kako se odbraniti od Holivuda i platformi koje nude sijaset sadržaja, ali sa sve manje kvaliteta? Jesu li skromni budžeti uvijek prepreka da se dođe do brojnije publike?

Hvala Bogu da sve što je na TV-u polako postaje i dosadno, ponavlja se (uključujući i konzumente vremena - serije na platformama), da ljudi traže nešto novo - njima blisko, moguće ( i trajanjem i idejno). Nažalost ili na radost autora: "Dajte mi malo ispod količine novca potrebne da mogu da realizujem film - previše će uništiti kreativnost, premalo će ograničiti mogućnost da se realizuje", kaže oskarovka producent Krisitn Vason (Christine VAchon) za svoj film "Momci ne plaču", Hilari Svank nagrada Oskara za najbolju glumicu. Dakle, nađite svoju mjeru kreativnosti i naprijed. Dobar film uvijek pobjeđuje - samo mu treba malo marketinškog vremena da dođe do publike, jer nije "block buster". Kad jednom osjeti publiku, vjerujte ostaje zauvijek, dok se industrija filmskog novca zaboravi prije nego što ste ušli u bioskop!

• Otkud Vaša veza sa sjeverom Evrope i potreba da ga povežete sa Balkanom? Jeste li prepoznali neke sličnosti ili ste imali želju da približite različitosti?

Mi smo mala sredina - region i vrlo specifična kulturološki, istorijski... posebana za Evropu, kako nekad tako i sad. Nordijci dijele istu sudbinu, kao margina Evrope, ali rade i stvaraju i ne staju. I pobjeđuju. Spoj ova dva mentaliteta, kulturološke sredine, istorijskih predznaka, vjerujte stvoriće jedan novi film za svijet. Na samo za Evropu, u to vjerujem i na tome radim. SPAJAM!!! Desiće se kad tad!

• Angažovani ste na mnogim poljima u svijetu filmske umjetnosti. Šta novo možemo da očekujemo u narednom periodu?

Ono u čemu ne oskudijevam su postojeće ideje koje čekaju svoje realizacije. Neka forma planova. Ali ne planiram. Radim uvijek ono što se prvo otvori od mogućih projekata koji su zapisani. I otvaraju se sami. Greška je kucati samo na jedna vrata - izgubićete samo vrijeme. Kucate na više vrata i koja se prva otvore - vaša su. Vidjećete da će se i sljedeća otvoriti i bez mnogo kucanja. Treba biti samo spreman. Spremam dva - tri dugometražna igranja. Jedan je već u producentskoj fazi i vezan je za region, da ne kažem upravo Perast i Boku. Pošto je vrlo kreativno poseban - ne bih ga otvarala dok ne vidimo rezultat. Poezija prostora i vremena smještana u Boki. Tu je i Carica Jelena, majka cara Konstantina. Već smo krenuli s podrškama. Dokumetarni film "Tajna slova Z" se radi - priča o logorašu u Norveškoj, inače istoričaru umjetnosti Žarku Vidojevići i njegovoj ćerki Zagi - Šveđanki. I još dva dokumentarna filma.

Kao što vidite - zakučalo se i šta se otvori radi se. To je možda i ženski princip rada u ovom surovom poslu, koji se samo voli!