Biljana Babović

RAKOČEVIĆ

"Jelena Savojska" priča o hrabroj ženi koja se borila za bolji svijet

Predstava "Jelena Savojska", kako je kazao režiser Zoran Rakočević za Portal RTCG, je poetska refleksija jedne od najznačajnijih istorijskih figura ovog prostora. Priča o crnogorskoj princezi i italijanskoj kraljici nije ispričana kao klasična istorijska drama, već je napravljena u obliku mjuzikla, jer su, kaže Rakočević, smatrali da taj žanr najbolje može prikazati jednu senzualnu, hrabru, ženu sa stavom, suštinski pobunjenicu za boljim svijetom.

Predstava "Jelena Savojska" rađena je u koprodukciji JU Kulturni centar "Nikola Đurković", KIC "Budo Tomović" i Korifej teatar iz Kolašina. Premijeru je imala u februaru, a preksinoć je izvedena i na Velikoj sceni Kulturnog centra u Kotoru.

"Ovaj komad je poetska refleksija jedne od najznačajnijih istorijskih figura ovog prostora. Njena sjena danas je prisutna u mnogim društveno političkim diskursima, od onog progresivnog integrativnog doživljaja Jelene Savojske kao geografske i kulturne poveznice ovog krša sa bijelim svijetom, do one epske u kojoj se pojavljuje kao vila gorska koja je nadigrala nečemurnu tuđijensku dinastiju svojim stasom i glasom. Jelena je bila žena od krvi i mesa, suštinski pobunjenica za boljim svijetom, boljim ljudima i boljim društvom. Žena sa dvora koja je njegovala žive i polužive, a kopala mrtve", kaže Rakočević.

Kako je objasnio, odlučili su se za mjuzikl, jer su pomislili da taj žanr najbolje može da odgovori temi.

"Bila nam je potrebna forma koja će da dekonstruiše cijeli ikonografski mit koji se stvara oko Jelene Savojske kao krševite Crnogorke. Htjeli smo senzualnu, ali hrabru ženu, ženu sa stavom, ženu sa potrebama, ženu sa sjećanjem i osjećanjem", ističe reditelj.

Kako je ocijenila kritika “Jelena Savojska”, iako duet na sceni, prikazuje nov pozorišni pristup reditelja Rakočevića, dokazuje snagu i potencijale glumice Jelene Đukić, otkriva muzičko-teatarske sposobnosti Bojana Minića i obećava interesovanje festivalske publike.

Rakočević dodaje da je planirano da se predstava igra u Nišu na Nišvil Jazz teatar festivalu, a zatim i na Korifej festivalu u Kolašinu.

"Takođe, dogovaramo i nastup u Puli, a o tome ćemo naknadno obavijestiti javnost", kazao je Rakočević.

Predstava je rađena po tekstu Marije Sarap, scenografiju i kostim je radila nagrađivanja scenografkinja Ivanka Vana Prelević, muziku Bojan Peko Minić, dizajn Srđa Dragović.

Ulogu Jelene Savojske igra Jelena Đukić koja je dobila i priznanje "Sat kula" za najbolju žensku ulogu na Manifestaciji kamernih dramskih ostvarenja - MAKADO koja je održana u februaru.

Đukić je kazala da je ovu predstavu radila sa ekipom sa kojom je sarađivala u nekoliko projekata, tako da je u tom smislu bilo lakše raditi.

"Ovaj komad je na više nivoa izazovan i po strukturi i idejno, ali i tematski jer se bavi Jelenom Savojskom. Kad na to dodamo žanr kroz koji smo htjeli da ispričamo ovu priču i rediteljski ugao, pa onda slojevitost muzičke podloge koja je sve bez samo podloga. Sa druge strane pronalazak glumačkih sredstava koja se uklapaju u svu tu idejnu, ali i tonsku sliku - jasno je zašto je važna 'uigranost' ekipe. Mnogo je lakše istraživati i rizikovati kada već uveliko imamo odnos pun povjerenja i podrške", ističe Đukić.

Mlada glumica napominje i da joj je prilikom tumačenja lika Jelene Savojske, bilo jako važno da uz sav istorijski, politički i uopšte društveni kontekst njenog lika, izgradi punoću njenog bića.

"Ona je prije svih titula bila žena, sa strepnjama i nadama, željama i strahovima. I nadam se da sam uspjela da izgradim takvu, višedimenzijalnu kraljicu (iz) naroda. Jako mi je bilo zanimljivo tražiti muzičke žanrove koji bi bili odgovor na situaciju, odnos ili samu emociju nekog dijela komada. A sa druge strane glasom tražiti ne samo melodiju, već takođe neku vrstu emotivnog dejstva kroz tonove. Uz to, žanrove za koje smo se odlučili generalno volim, ali i smatram da kroz njih lakše kreiram svoj izraz, te samim tim i lakše komuniciram sa publikom", kazala je Đukić. 

Ističe i da je uzbudljivo gledati reakcije publike i razgovarati nakon svakog igranja, jer se dešava da svakim novim igranjem ljudi učitavaju neke nove stvari ili prosto odlaze sa nekim novim doživljajem.

"Vjerujem da će predstava još više rasti i razvijati se. I tome se posebno radujem", poručuje Đukić.