Biljana Babović

Bobić MOJSILOVIĆ ZA PORTAL

"Veliki brat ne želi da budemo normalni, pristojni i pametni"

Književnica, slikarka, rediteljka, Mirjana Bobić Mojsilović, ističe za Portal RTCG da se moramo boriti protiv globalizma, ukidanja sloboda, patologije savremene civilizacije koja pokušava da nam ružno nametne kao lijepo, da nam zlo predstavi kao dobro i da nam izvitoperenost predstavi kao novu normalnost. Da bi čovjek ostao slobodan, kako dodaje, on mora danas, više nego ikada ranije, da traga za istinom i sumnja u sve što mu je servirano.

Mirjana Bobić Mojsilović hrabro i emotivno brani pravo da se slobodno misli, ali i da čovjek ne prestaje da se obrazuje, kako bi bio u stanju da analizira stvarnost koja ga okružuje i time se brani od trendova koji žele da kotrolišu umove i omalovažavaju zdrav razum.

Dugo godina radila je kao novinar u najznačajnijim listovima Jugoslavije i Srbije, bila autor i voditelj brojnih TV emisija. Književnu karijeru je započela 1997. zbirkom priča "Baba nemoj ništa da me pitaš", i od tada je objavila više od 20 romana, zbirke poezije, scenarije za predstave. Uspješna je i kao slikarka. Aktivna je i na društvenim mrežama gdje u svojim kolumnama uočava i razobličava savremene mitove.

• Koliko je teško biti pisac danas, a koliko žena pisac?

Literatura ne barata hormonima, i nema rezlike između ženskog pisca i pisca. Tu tezu su uvalili muški spisatelji, prepadnuti od mogućnosti da ih žene koje pišu, skinu sa trona. To je značilo da se literatura koju pišu žene unapred označava kao manje vrijedna, jer je prožeta estrogenom, a ova koju pišu muškarci je nekako testosteronska, što znači i bukvalno i simbolički do jaja. A radi se samo o tome da literatura može biti loša ili dobra, dosadna ili zanimljiva i to je sve. Omalovažavanje žena pisaca je u isto vrijeme i omalovažavanje čitalačke publike, jer su danas u cijelom svijetu čitaoci - uglavnom žene.

• Uspješno ste prigrlili nove načine komunikacije sa publikom. Jesu li Vam društvene mreže i nove tehnologije olakšale posao pisca ili zakomplikovale?

Ja društvene mreže koristim isključivo u cilju promovisanja mog umjetničkog rada, mojih knjiga, pozorišnih predstava i mog slikarstva. Jer, ako želite da budete uspješni i da zaista imate publiku, morate da radite na tome. U tom smislu, društvene mreže su za mene kao da imam neke moje lične novine ili televiziju, i radim na tome da moja publika bude što veća. Šta da vam kažem, na moje muzičko poetsko veče u Nišu, prije dvije nedjelje, došlo je preko 700 ljudi koji su kupili ulaznice za taj događaj i mislim da su svi otišli zadovoljni.

• U svojim romanima i kolumnama razobličavate savremene mitove i demistifikuje ukus i stav većine. Kome to najviše smeta?

Ne znam kome smeta, ja i javno govorim protiv globalizma, protiv ukidanja sloboda, protiv patologije savremene civilizacije koja pokušava da nam ružno nametne kao lijepo, da nam zlo predstavi kao dobro i da nam izvitoperenost predstavi kao novu normalnost. To smeta onima koji su plaćeni da nam milom ili silom nametnu nove nakardne standarde svijeta u kome neće biti svjetla, dok ga oni ne upale.

• Koliko je danas ozbiljnih čitalaca i mogu li se mase otrgnuti od plitke i lake zabave koja im se neprestano nudi?

Onoliko ih je koliko je ponuđenih djela koja imaju neku suštinu. Problem sa savremenom umjetnošću ili onim što se pod tim predstavlja, bez obzira da li se radi o literaturi, pozorištu, filmu ili o vizuelnim umjetnostima, je što "trendovi" uvijek stižu iz istog propagandnog centra. Što "savremena" umjetnost danas jeste moćno oruđe za preumljavanje ljudi, za kontrolu uma. Veliki brat ne želi da budemo normalni, pristojni i pametni. Radi se, dakle, o namjernom zaglupljivanju masa. Ali, pametne ljude od te pošasti čuva obrazovanje, zdrav razum, radoznalost i težnja ka lijepom, plemenitom i uzvišenom.

• Kažete da ste neko ko ljubi slobodu, a veliki problem svima koji žele da budu slobodni prave mediji koji nam daju iluziju slobode. Kako se odbraniti od toga?

Najviši stupanj slobode je slobodno misliti, opirati se zvaničnom narativu, sagledavati propagandu, laži i mentalno i moralno nasilje koje nad nama vrše mediji. Da bi čovjek ostao slobodan, on mora danas, više nego ikada ranije, da traga za istinom. To jeste posao, ali to je jedino što može da nas sačuva od "dobrovoljnog ropstva" i slavljenja ideje iz Davosa da je "došao kraj slobodnoj volji".

• Pod plaštom očuvanja ljudskih prava, kao da čovječanstvo srlja u besmisao. Kako se spasiti?

Ljudska prava su smijurija. Oni koji drže Asanža zatočenog više od decenije, bore se za prava djece da se izjašnjavaju kao psi ili mačke, i insistiraju na tome da u školama budu učionice sa pijeskom kako bi djeca - mačke mogla nesmetano da piške i kake. Vrištim kad pomislim na ludilo kojim nas svakodnevno maltretiraju. Boriti se jedino možemo novim učenjem, sve od početka da učimo, da analiziramo i da u sve što nam je servirano, sumnjamo.

• Kažete da prezirete političku korektnost, šta pod time podrazumijevate?

Politička korektnost je papagajsko ponavljanje i pristajanje na besmislice i užase koji nam se serviraju. Na primjer da je OK da dijete od tri godine zaključuje da je rođeno u pogrešnom tijelu, te da zato ima prava na hormonsku terapiju, ali u isto vrijeme tinejdžer mora da ima dozvolu roditelja da se tetovira. Recite nešto protiv masakra i zločina koji izraelska vojska čini nad civilima u Gazi i vi ste zauvijek sklonjeni iz javnog života i proglašeni fašistom. 

• Vaša je teza da stvarnost nije dovoljna i da na njoj mora da se radi. Živimo li danas i mi na Balkanu i ostatak svijeta "posljednje doba civilizacije", jer nijesmo spremni da se mijenjamo ili se, nasuprot, previše lako mijenjamo?

Mi jesmo posljednje doba civilizacije, ali to po mom mišljenju nije nešto zbog čega treba da se stidimo. Za mene je to znak da ovdje još uvijek stanuje logika, zdrava pamet. Biti moderan danas, nije nikakav kompliment. To označava samo ovcu više u stadu koje ćutke srlja u svoju propast. Ako zadržimo taj mali osjećaj za normalno, tvrdim da će ovo biti predjeli u koje će hrliti cio normalan svijet.  

• U romanu "Glad" govorite o gladi za uspjehom, ljubavlju, pažnjom, ali kroz najveću od svih gladi savremenog svijeta - glađu za novcem. Kako osvijestiti ljude da veliki novac ne znači i veliku sreću?

To moraju sami da osvijeste. A možda može malkice da ih osvijesti i moj roman Glad. Lepo je imati novac koji ste zaradili, ali šta će vam sav novac ovog svijeta ako ste izgubili vrijeme (zarađujući ga), ili ako nemate sa kim da ga u običnoj ljudskoj radosti potrošite?

• Vještačka inteligencija polako ulazi u sve pore naših života. Hoćemo li ostati bez novinara, pisaca, umjetnika...?

Nećemo ostati bez umjetnika, sigurno, nikada, jer je to u prirodi čovjeka, da bude kreativan, da stvara, da domaštava. Ali vještačka inteligencija je već sada postala moćno đavolsko oružje koje se koristi da nam zamuti percepciju. Već danas, samo kad gledate vijesti i snimke koje nam puštaju, teško možete da razaznate šta je stvarnost, a šta je kreirana stvarnost.

• Bili ste dio novinarske elite 80-ih, šta mislite o novinarstvu danas? Zašto ističete da ste bivši novinar?

Novinarstvo danas je postala najjadnija propaganda ako se radi o tzv. "političkom novinarstvu" , a sa druge strane sve ostalo je zamajavnje javnosti, namjerno skretanje pažnje sa najvažnijih tema kako bi se kritičko rasuđivanje potpuno slomilo.