[ R.B. ]

LALOVIĆ ZA TVCG

Lako smo dozvolili da vjekovne vrijednosti gurnemo po strani

Književnica Jasenka Lalović ocijenila je da smo previše lako dozvolili da vrijednosti koje su se pomno, brižljivo čuvale kroz vjekove, gurnemo po strani. Na to, kazala je u emisiji "Stav", nemamo pravo i istakla da treba da se držimo nekih vrijednosti koje nas kao entitet, naciju, ljude i kao državu, čuvaju.

"Crna Gora i ovi prostori su definitivno dio moga bića. Dakle, ja ne mogu da govorim o nekoj nostalgiji, jer ona meni nedostaje u tom nekom smislu. Vrlo je zanimljivo da ja kad pišem moram da imam tu distancu. Jednu jedinu riječ nijesam u Crnoj Gori napisala dok sam pisala o Crnoj Gori. Trebala mi je ta neka mala distanca. U stvari, kako bih rekla, više neki osjećaj da mi nešto malo fali", kazala je Lalovićeva za TVCG.

Na pitanje da li bi pisala o istim temama da je ostala da živi u Crnoj Gori, književnica odgovara:

"Valjda mi je trebala malo ta distanca i da sam malo u tom nedostajanju, ne bih to nazvala nostalgijom, jer ja sam ovde vrlo često. Mnogo sam češće ovdje nego što se to možda u trenutku čini. To je dio mog bića i u stvari mislim da je potpuno prirodno da o tome pišem."

U fokusu većine romana Lalovićeve je crnogorska žena. Kako je kazala, imala je utisak da su ostale nepravedno skrajnute, a da su bile ustvari veoma važan činilac društva i da su iznijele ogromno breme u vremenu u kome su stasavale, živjele...

"Kao takve bile su nosioci svih tekovina civilizacijskih koje su u tom trenutku bile važne. Muškarci su imali, nažalost, na ovim prostorima neke druge izazove. Ovdje su uvijek bila neka stradanja i neki prostor gdje su se muškarci pripremali za neke ratničke podvige. Morale su da se osvajaju slobode, bili su prinuđeni i da idu u pečalbu i onda je ženama bilo ostavljeno da, nakon sklapanja braka, iznesu breme porodice do kraja", rekla je književnica.

Komentarišući brojne mizogine i seksističke napade, Lalovićeva je ocijenila da se radi o "odrazu društva i pojedinca".

"To je odraz krize identiteta. Jer, kad imate krizu identiteta, vi onda imate potrebu da se potvrdite kroz negaciju onog što jeste spram sebe. Vi, ukoliko ste utvrđeni u onome što jeste, vi nemate potrebu da na taj način istupate. To je slabost. To je definitivno slabost", kaže Lalović.

Ono što je stravično, dodaje ona, je broj femicida.

"Uvijek na kraju završavamo sa nekim brojkama, koje mi u toku godine zbrojimo, ne razmišljajući što to ustvari znači, kakvu to poruku šalje. Jednostavno se dešavaju loše stvari, kako prepoznajemo ljude koji mogu sjutra da nastave takav jedan loš niz. Tako da, društvo definitivno boluje, bolesno je. Kažu, kad boluje jedan organ, boluje cijelo tijelo. I mi moramo prosto da prepoznamo, moramo da nađemo put da ozdravimo sebe", poručuje Lalović.

Na pitanje o emotivnosti muškaraca u odnosu na žene, Lalovićeva kaže:

"Ja mislim da odlika naših muškaraca, i to je neka njegova posebna vrlina, da budu škrti na riječima, škrto pokažu emociju, ali to što pokažu je pravo. U novom romanu sam najviše nekako podijelila svojih ličnih dilema. Važno je to da budemo potpora jednim drugima, baš kao što je to i ova i ona banda, tako je to u muško-ženskom svijetu, važno je da budemo jedan drugom potpora i da nađemo tu kopču u kojoj se sastavljamo i da gradimo valjano društvo. Ne bi bilo u redu da nijesam pisala i o muškarcima."

Sa književnicom je razgovarao Saša Klikovac, u nastavku pogledajte emisiju u cjelosti: