Б.Б.

80 GODINA KUD "MIJAT MAŠKOVIĆ"

Sedlarević: Moguće biti "atraktivan" i bez modernih pomagala

Kulturno umjetničko društvo "Mijat Mašković" iz Kolašina ove sedmice je obilježilo 80 godina postojanja. Umjetnički rukovodilac KUD-a Davor Sedlarević ističe za Portal RTCG da su uspjeli da se afirmišu u posebno društvo koje njeguje tradiciju igre i pjesme na ovim prostorima. Nosioci su Nematerijalnog kulturnog dobra "Tradicionalne igre kolašinskog kraja" koje sadrži 14 arhaičnih plesova, organizatori Međunarodne istraživačke stanice "Etno-kamp Kolašin", osnivači prve ženske pjevačke grupe "Đude" i rado viđeni gosti na manifestacijama u regionu i svijetu. Uprkos osipanju stanovništva i drugim izazovima, kako naglašava, najbrojnija su institucija u gradu i jedna od rijetkih čiji članovi sa sugrađanima dijele sve dobro i loše što vrijeme nosi.

Sedlarević, inače, specijalista vaspitač za tradicionalne igre, podsjeća da je umjetnička trupa osnovana na zasijedanju ZAVNO 1943. u Kolašinu, a kasnije je dobila ime "Mijat Mašković". Ta misao da usred ratnog okruženja neko donese odluku da je borcima potreban jedan vid motivacije i nedostajućeg segmenta kulturnog života, obaveza je, ističe, da i u sadašnjem, mnogo relaksiranijem okruženju, nastave da održavaju i unaprijeđuju zamisli osnivača.

Od početaka i rukovodioca Vasa Minića, igranja u neuslovnim malim i hladnim prostorijama, bez svih kostima, ali uz ogroman entuzijazam, postavljane su igre naroda Jugoslavije. Prekretnicu je napravio Milisav Mina Šćepanović 80-ih i 90-ih godina 20. vijeka koji je u igrama iz Crne Gore adaptirao dio svojih terenskih saznanja iz okoline Kolašina. On je, podsjeća Sedlarević, angažovao Dragana Pašića koreografa novovaroškog KUD-a "Inex", tada jednog od najboljih društava u zemlji, koji postavlja niz koreografija i formira se izvanredan ansambl. Milisava nasljeđuje njegov sin Goran Šćepanović, jedan od najboljih igrača KUD-a u istoriji, ali njegova prerana smrt zadaje jak udarac ansamblu od koga se bilo vrlo teško oporaviti.

Njihov rad, kaže Sedlarević, ostavio je dubok trag i bez svih prethodnih generacija ne bi bilo ni današnjih uspjeha. Stari program je uz zaslužene počasti i divne uspomene arhiviran, kao lijepo i kvalitetno sjećanje mnogih generacija, a postavljen je novi cilj: izvođenje plesova i pjesama na način najbliži autohtonom i rad na konkretnom planu izučavanja plesova (igara), pjesama i običaja.

Posebni po njegovanju izvornog načina izvođenja plesa i pjesme

Ono što izdvaja KUD "Mijat Mašković" od drugih ansambala, mada Sedlarević ističe da ne voli to da potencira, jer, kako kaže, svako bira svoje puteve i svi igrači podjednako vole svoje KUD-ove, je nekoliko stvari.

"Nosioci smo Nematerijalnog kulturnog dobra 'Tradicionalne igre kolašinskog kraja' koje sadrži 14 arhaičnih plesova izvođenih samo uz pratnju pjesme ili ritma koraka. Taj status dobijamo 2016. Rješenjem Uprave za kulturna dobra Crne Gore, gdje su ti vrijedni ljudi pokazali i svoje vizionarstvo, jer je to koliko znam, jedini primjer u svijetu da je neko odjednom zaštitio čak 14 elemenata. Drugo, već devet godina organizujemo Međunarodnu istraživačku stanicu 'Etno-kamp Kolašin' koja okuplja eksperte, studente, đake i hobiste sa raznih meridijana. Oni tokom avgusta svake godine u Kolašinu održavaju predavanja, radionice, obilaze se sela i gradovi i intervjuiše se i snima stanovništvo svih generacija, ali i održavaju javni časovi, prezentacije i izložbe. Uz saradnju sa ekspertima, prije svega sa dr Zlatom Marjanović, jednom od najvećih istraživačka crnogorske tradicionalne muzike, postavljeni su visoki standardi i trasirana nova staza u sferi praktične primjene starih zapisa, kao i istraživačke metodologije. Treća stvar koju ističemo jeste dasmo, pored plesne, na polju muzičke tradicije osnovali  Žensku pjevačku grupu 'Đude' koja je dugo vremena bila jedina formalna ženska pjevačka grupa u Crnoj Gori čiji je repertar baziran većinom na sekundnom dvoglasu – starom tipu pjevanja kome je prijetilo potpuno nestajanje. One su pobjednice gotovo svih festivala na kojima su učestvovale i važe za jednu od najboljih regionalnih pjevačkih grupa. Posebnu težinu ovim podacima daje činjenica da je sve ovo realizovano u okonostima kada Crna Gora nema etnomuzikološke i etnokoreološke katedre na obrazovnim ustanovama i kada 90 % ansambala, nažalost, nastupa na plejbek lošeg kvaliteta", ističe Sedlarević.

Društvu potreban poseban prostor, često vježbaju u sali bez grijanja

On napominje da funkcionišu u sastavu JU Centar za kulturu Kolašin. Pored njega, zaposlena je i asistentkinja Danica Dana Šćepanović, a u ovako malim sredinama nemoguće je opisati koliko poslova istovremeno rade.

"Iako od Ustanove imamo prioritet u svim aktivnostima, ipak ne možemo i ne smijemo da budemo sebični. Razvojem turizma u Kolašinu došli smo u situaciju da se veliki broj proba odlaže, jer se programi realizuju na sceni na kojoj vježbamo. Takođe, grijanje je veliki hendikep, jer ga nema gotovo pola godine. Stoga, jedan od naših apela koji smo nekoliko puta upućivali Opštini Kolašin jeste da dobijemo poseban prostor – salu za probe, ili u dijelu grada iza Centra kulture ili u zgradi stare osnovne škole, gdje je KUD i osnovan, a čija je rekonstrukcija u planu. Smatram da bi ta zgrada, umjesto muzeja koji je prvobitno planiran, trebalo da postane dom kolašinskih umjetnika, ne samo KUD-a. Da svi imamo prostorije, malu scenu, salu za probe, svlačionice, a svakako jedan dio zgrade posvetiti tekovinama NOB-a. Time bi se napravio svojevrstan hab za umjetnike koji bi imao neslućen potencijal", ocjenjuje Sedlarević.

Podvlači da Kolašin bilježi veliko osipanje stanovništva, što im nikako ne ide na ruku, tjera ih da budu više kreativni, ali i da ostanu čvrsto na zemlji. Korona ih je, kaže, umalo totalno rasformirala, jer dvije godine nijesu ušli u igračku salu. Čak je i prenošenje kulturnog dobra bilo ugroženo u tom periodu.

"Danas pokušavamo da motivišemo djecu, ali i starije da nam se pridruže. Međutim, moramo da budemo svjesni činjenice da ako je prvi razred upisalo pedesetak đaka – ne mogu svi da budu igrači KUD-a. Zahvalan sam svim članovima koji su trenutno u Kolašinu, ali i onima koji studiraju i uče u drugim gradovima, što uvijek dođu kada je potrebno, često zapostavljajući i lične obaveze. KUD 'Mijat Mašković' je, uprkos svemu, najbrojnija institucija u gradu i jedna od rijetkih čiji članovi su cijele godine u gradu i koji sa sugrađanima dijele sve dobro i loše što vrijeme nosi. Tu smo i kada je grad pun, kada svi ubiraju benefite, ali smo tu i kada na ulici uveče nema nikoga, kada su kafići poluprazni i kada sve ne djeluje idilično", navodi rukovodilac KUD-a.

Nastup u Pančevu za jedan dan imao 200.000 pregleda na društvenim mrežama

KUD je nedavno učestvovao na renomiranom "Etno-glasu" u Pančevu kod tamošnjeg KUD-a "Stanko Paunović", inače, jednog od najboljih društva u regionu, a gostovanje Kolašinaca oborilo je sve rekorde, sudeći, makar, po pregledima na društenim mrežama.

"Ako je neko mjerilo broj pregleda na društvenim mrežama, onda je naše gostovanje na renomiranom 'Etno-glasu' u Pančevu kod tamošnjeg KUD-a 'Stanko Paunović', oborilo sve rekorde. Samo dan nakon nastupa imali smo preko 200.000 pregleda. Svako izvođenje, naravno, bilo je bez ijednog plejbeka ili ijednog instrumenta koji bi pratio naše igre. Mi smo još uvijek na fonu toga da održavamo plesnu tradiciju onakvom kakva je bila u kontekstu nošnje u kojoj je izvođena, a to je, dakle, bez ikakve svirke ili orkestara. Naravno, ne osporavamo ni savremene vidove obrada. Ipak, takovzani 'izvorni' ili autohtnoni način plesa i pjesme spada u najteže i najzahtjevnije i mi smo izuzetno ponosni što potvrđujemo da je moguće biti 'atraktivan' i bez modernih pomagala. Ako mi sebe pomatramo kao 'neatraktivne' ili 'zaostale', onda će nas i drugi posmatrati tako. Svaki naš nastup je novi 'original'. Ako hoćete da gledate nešto drugačije, nešto što će vas zamisliti i vratiti u prošlost, nasuprot 'očekivanom folkloru', onda nećete propustiti naše nastupe", kaže Sedlarević.

Kad se zavjesa spusti, ističe, magija počinje iznova i ništa nije isto. Često improvizuju, jer se igračima daje potpuna sloboda da uživaju u izvođenju i da sami budu kreatori. Naravno, koncepte prave vrlo ozbiljno i teže da svakog puta bude drugačije, da publika pamti i prepričava.

"Inspiracije za koreografije ima dovoljno jer sve crpimo 'iz naroda', a život i priroda su najbolji koreografi. Jedino što nam fali jeste dosta tehničkih detalja koje bismo implementirali, poput posebnih svjetlosnih efekata, scenografije itd. Na tom planu generalno su svi ansambli zakazali, vjerujem zbog finansija", ocjenjuje Sedlarević.

Želja da KUD preraste u istraživački centar

Na pitanje kakva je budućnost KUD-a Mijat Mašković, Sedlarević odgovara da bez skromnosti smatra da je priličan broj članova plesnog i pjevačkog sastava moguće edukovati i prevesti u profesionalne vode.

"Pritom, ne mislim na osnivanje državnog ansambla, već na izučavanje i prezentaciju raritetnih i arhaičnih vještina plesanja i pjevanja. Moja želja je da 'Mijat Mašković' preraste u istraživački centar. To bi doprinijelo povratku mladih u Kolašin, ali i dolasku kvalitetnog kadra iz drugih gradova. Trenutno imamo još dva naša člana na školovanju iz ove sfere, pa bi šteta bilo da ne iskoristimo taj potencijal. Mnogi svjetski turistički centri bi se mijenjali sa nama samo da imaju ovako originalan proizvod. Nijesmo svjesni, očigledno, činjenice da imamo dvadesetak ljudi koji gaje raritetnu vještinu igranja i pjevanja koja je relikt starih vremena i vrlo je kompleksna za izvođenje. Oni žive u malom, idiličnom planinskom mjestu koje je Bogom dano za turizam. Nijesmo dovoljno valorizovani, nemamo garantovan budžet na godišnjem planu, što je prilično demotivišuće. Paradoksalno, kad god je potrebno nešto reprezentativno – uvijek smo tu", navodi Sedlarević.

Nakon osam decenija zaslužuju posebnu stavku u budžetu

Naglašava da imaju neke najave od lokalnih zvaničnika da će se to popraviti u sljedećem periodu.

"Valjda smo za 80 godina rada zaslužili posebnu stavku u budžetu, kao i to da naša djeca i odrasli imaju sigurna dva svjetska festivala godišnje. To bi ih motivisalo i pokazalo da zajednica vodi računa o njima i poštuje njihovu izuzetnost. Potrebno bi bilo i generalno promijeniti etički pristup folklorizmu u državi, jer smo posljednjih godina predmet frapantnih plagiranja. Naša koreografska rješenja se bez odobrenja preuzimaju, a zakonski ne želimo da reagujemo, jer smatramo da je to posljednja instanca i da su djeca koja to izvode najmanje kriva", zaključuje Sedlarević.