Биљана Бабовић

TATJANA ĐURIŠIĆ

Njegoš neokaljan, zabilježeno ko se obrukao zloupotrebljavajući ga

Prof. dr Tatjana Đurišić ističe da su "Njegoševi dani" postali jedinstvena manifestacija na crnogorskom kulturnom prostoru. Za Portal RTCG ističe da je Njegoš kanonska vrijednost, osnovna mjerna jedinica crnogorske književnosti i kulture, te da su ostale samo fus-note o tome kako se ko obrukao zloupotrebljavajući Njegoša, u uzaludnom pokušaju da prenese na njega svoje nacionalne i ostale frustracije. On samo, kaže, nastavi dalje kroz vrijeme potpuno neokaljan, jer do njegove suštine, koju čini visok estetski kvalitet, takve interpretacije ne dopiru.

Đurišić ističe da zloupotrebiti pjesničku istinu i podmetnuti je kao istorijsku, usavršavali su na Petru II Petroviću Njegošu nacionalisti svih predznaka. Oprati Njegoša od nacionalističke prljavštine i pretvoriti ga u simbol interkulturnog dijaloga i tolerancije – to je svrha "Njegoševih dana", jer su oni osmišljeni prvenstveno kao susret i dijalog kultura.

• Jeste li zadovoljni kako je protekla ovogodišnja manifestacija "Njegoševi dani", kakve su reakcije i koliko je bilo zahtjevno osmisliti program, s obzirom na to da se radi o jubilarnom desetom izdanju?

Ovogodišnja manifestacija "Njegoševi dani", održana je pod pokroviteljstvom Opštine Budva, bila je jubilarna, deseta, i stoga za nas veoma posebna. Naime, jubilej je uvijek povod za procjenu rezultata, a mi postignutim rezultatima moramo biti jako zadovoljni. Dug smo put prešli od 2008. godine do danas, a ovu manifestaciju svi već prepoznaju kao projekat od državnog značaja, jer okuplja najeminentnije evropske slaviste pod okriljem slovenske kulturne ikone – Njegoša. Po procjeni kako učesika, tako i nas organizatora, ovo je najbolja konferencija do sada.

Program uvijek osmišljavamo s velikom pažnjom, imajući u vidu osjetljivost naše primarne teme – Njegoša. Pošto se radilo o jubileju, trebalo je ponuditi i Program koji će svojim kvalitetom markirati taj događaj, a zatim se pobrinuti da realizacija bude besprekorna, što smo uz pomoć svojih prijatelja i saradnika iz Budve i uspjeli.

• Inicijator ste i od početka uključeni u organizovanje manifestacije koja slavi našeg najvećeg pjesnika. Kako je to izgledalo na samom početku, a kako danas? Na koliko prepreka i problema ste nailazili i kako ste ih rješavali?

Ovo jeste prilika za retrospekciju, procjenu postignutih rezultata i ostvarenog napretka. Moram priznati da su u početku svi bili vrlo sumnjičavi prema ovom projektu od nacionalnog značaja i interesa, kao i prema kapacitetima tadašnjeg Filozofskog fakulteta da to iznese. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, svima je postalo jasno da Njegoš ima sposobnost konstantne provokacije naučne javnosti, da je njegovo djelo podložno multidisciplinarnim proučavanjima i da vapi za savremenim metodološkim pristupima.

Koncept Njegoševih dana razradili smo prof. dr. hab. Boguslav Željinski sa Univerziteta 'Adam Mickijevič' u Poznanju, prof. dr Rajka Glušica i ja. Meni je oduvijek bio zanimljiv spoj nauke i kulturnih manifestacija, jer to omogućava nauci da dopre do većeg broja recipijenata i izađe iz uskih akademskih krugova. Uz Njegoša, sasvim logično, nametalo se proučavanje crnogorskog jezika, književnosti i kulture, a komparativna proučavanja zahtijevaju širi (južno)slovenski kontekst, tako da se naše teme kreću u toj sferi. Zahvaljujući tome, uspjeli smo da uključimo Crnu Goru u međunarodne slavističke tokove, jer je ona bila inertna i marginalizovana, a sada okuplja najznačajnije evropske slaviste.

Dakle, po svojim ciljevima i naučnim dostignućima, "Njegoševi dani" su jedinstvena manifestacija na crnogorskom kulturnom prostoru, koja daje relevantne rezultate i ozbiljan doprinos kako razvoju njegošologije i montenegristike, tako i južne slavistike uopšte.

U toku dosadašnjeg rada priredili smo deset zbornika: devet, koji sadrže radove predstavljene na dosadašnjim konferencijama, i posebnu publikaciju Njegošu u čast, kojom smo obilježili veliki jubilej – dvjestogodišnjicu Njegoševog rođenja.

"Njegoševi dani" su već prerasli u tradicionalno okupljanje slavista, a naš rad odvija se u okviru dvije sekcije: književno-kulturalne i lingvističke, dok se teme kojima se bavimo kreću od intertekstualne komunikacije s Njegoševim djelom, preko crnogorskog književnog kanona, poetičkih kodova i Njegoša u kontekstu evropskog romantizma, do postkolonijalne interpretacije i statusa istorijske naracije u Njegoševim pjesničkim tekstovima.

Uvijek smo se trudili da zaintrigiramo naučnike nekim aktuelnim i provokativnim temama, pa smo se prošle godine bavili antiratnim diskursom, izazvani ratom koji vode dvije slovenske države, dok su ovi jubilarni "Njegoševi dani" posvećeni kritičkom preispitivanju kulta Vođe, koji je fatalan za sve slovenske kulture.

Ovogodišnja tema Kult Vođe u (južno)slovenskim književnostima i kulturama izazvala je veliko interesovanje naučnika, pa smo čuli sjajne referate u kojima se proučavaju politički, ideološki, sociokulturni i semiotički procesi što dovode do ustoličenja Vođe, pri čemu autori/-ke kritički preispituju agresivne i represivne ideologije, koje obavezno stoje iza uspostavljanja ovog osobenog kulta, blisko povezanog s patrijarhalnim i patrističkim epistemološkim i kulturnim modelima. Zaključeno je da je drevnost i otpornost kulta Vođe na proticanje vremena, kao i na tehnološki napredak društva, veoma zabrinjavajuća, jer istorija svjedoči da je pojava tog kulta uvijek povezana s nasiljem, zločinima, represivnim mehanizmima i internacijom ljudi.

•  Da li se odnos države posljednjih godina mijenja i šta očekujete u tom pogledu?

U jednom čudnom trenutku, u polemikama oko crnogorskog pravopisa i jezika, Rajka Glušica i ja smo proglašene za antidržavne elemente, strane špijune i domaće izdajnike, a nakon toga bilo je jako teško, gotovo nemoguće održati "Njegoševe dane". Mi smo se bukvalno sukobljavale s državom, odnosno s režimom Mila Đukanovića, pokušavajući da se bavimo svojim poslom. To su bile mučne godine, ali vjerujem da je Njegoševo veliko ime i njegova semiotička energija, udružena s našom upornošću i neodustajanjem odražalo ovu manifestaciju, što je za crnogorsku kulturu od neprocjenjivog značaja, jer na ovom 'lelejskom' prostoru tradicija se jako teško stvara. A danas, mi imamo međunarodnu slavističku konferenciju, koja je izuzetno cijenjena među slavistima, sa oko 230 objavljenih naučnih radova.

Odnos države je bitno promijenjen poslije smjene Đukanovićevog režima, i mi sada imamo podršku ministarstava nadležnih za nauku i kulturu, ali politika nikako ne bi smjela da utiče na nauku. Kategorije 'nepodobnosti' i 'poslušnosti' primjenjuju se, nažalost, u političkom i partijskom kontekstu, ali su potpuno neprimjerene u naučnom. A Domovina skrojena po mjeri DPS-a vaistinu je govorila uz riku i bijes, i svi su je se plašili. U obožavanom 'narodu' populista, vladao je veliki mûk, a tu sablasnu tišinu remetili su samo vrlo rijetki i vrlo hrabri pojedinci. Strah je mnogima vezivao jezike u čvor koji se odvezao tek nakon 30. avgusta – ali bolje ikad nego nikad!

• Političke i društvene prilike u Crnoj Gori su već decenijama izazovne, pa se i Njegoševo djelo, nažalost, tumači kako "prilike" nameću. Kako to kometarišete.

Njegoš je semiotička gromada koja je u intertekstualnoj komunikaciji proizvela ogromnu količinu tekstova i kodova, pa je u tom smislu preveliki za prizemne i neznavene interpretacije. On samo nastavi dalje kroz vrijeme potpuno neokaljan, jer do njegove suštine, koju čini visok estetski kvalitet, takve interpretacije ne dopiru. Ostane samo fus-nota o tome kako se ko obrukao zloupotrebljavajući Njegoša, u uzaludnom pokušaju da prenese na njega svoje nacionalne i ostale frustracije. Staviti ljepotu u službu zločina, zloupotrebiti pjesničku istinu i podmetnuti je kao istorijsku, tu su vještinu nacionalisti svih predznaka usavršavali na Njegošu. Oprati Njegoša od nacionalističke prljavštine i pretvoriti ga u simbol interkulturnog dijaloga i tolerancije – to je svrha "Njegoševih dana", jer su oni osmišljeni prvenstveno kao susret i dijalog kultura. Nakon 15 godina predanog rada, možemo reći da smo taj cilj donekle ostvarili.

Njegoš je kanonska vrijednost, osnovna mjerna jedinica crnogorske književnosti i kulture. Međutim, njegovo stvaralaštvo je bilo predmet najpodlijeg ideološkog prekodiranja i zloupotrebe, pa je on postao osnovna mjerna jedinica nacionalističkih koncepcija. Nacionalistički model mišljenja snažno se oslanja na mitomaniju i koristi stare, provjerene mitove, poput kosovskog, onog o čojstvu i junaštvu, ili pak mitomanske interpretacije "Gorskog vijenca" koje otvoreno pozivaju na osvetu kosovskog poraza. Semantičke strukture istrgnute iz književnog, drugostepenog modelativnog sistema veoma su opasne, jer mogu biti, i nažalost jesu, zloupotrijebljene u socijalnoj praksi i empirijskoj stvarnosti.

Razaranje mitova, dekonstrukcija tradicionalnih kulturnih, književnih i ideoloških obrazaca, veoma je bolna, ali nužna. A nas je ovdje okupio upravo najveći mit ikada stvoren u crnogorskoj kulturi. Njegoševu mitsku energiju "Njegoševi dani" usmerili su protiv nacionalizma, a dojučerašnji amblem nacionalista, postao im "krvni" neprijatelj. Upravo zbog toga napadi na ovaj naučni skup su učestali, a nacionalisti različitih predznaka i danas nasrću na "Njegoševe dane", pa je nedavno takav jedan uradak izbačen u etar, ali ni autor ni sam tekst nisu zasluživali našu pažnju.

Kad shvatimo svu težinu te kulturne ikone, jasno nam je da s njim nema poigravnja, da on ne može služiti za ostvarivanje jeftinih politikantskih ciljeva niti nacionalističkih divagacija o čistoti identiteta i nacionalnog bića. Stoga nije nimalo bezazlena naracija o Njegošu kao o genocidnom piscu. On je takvu etiketu dobio zbog zloupotrebe Njegoša u ratu 90-tih, ali je prosto nevjerovatno da u njemu pronalaze inspiraciju za svoje zanose nacionalisti različitih predznaka. U "Gorskom vijencu" je ideologema pretočena u veoma moćnu, ubojitu estetsku poruku koja je izuzetno opasna za one koji ne znaju šta je estetska poruka i kako ona funkcioniše, šta je fikcija, a šta stvarnost. "Gorski vijenac" jeste fatalan tekst, on je kao religija – opijum za mase.

Dosta dugo je Njegoš bio nož i krv, pustimo ga da bude ono što zaista jeste – najljepša pjesma koju nam je prošlost ostavila i predmet proučavanja u oblasti nauke o književnosti.

•  Da li se na Univerzitetu Crne Gore razmišlja o još nekom obliku promovisanja života i djela Petra Drugog Petrovića Njegoša? Hoćemo li u skorijoj budućnosti uspjeti kao društvo da osvijestimo značaj našeg najvećeg umjetnika i da mu posvetimo mnogo više pažnje nego što je to bilo do sada?

Univerzitet Crne Gore, konkretno Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti se manifestacijom "Njegoševi dani" najozbiljnije u državi i regionu bavi proučavanjem i promovisanjem Njegoša, ali tu aktivnost bi trebalo pojačati i obogatiti, jer to je misija koja nema kraja.