IMPRESIONISTA

Renoar, umjetnik koji je slavio nesavršenost

Ogist Renoar, umjetnik zahtjevnog duha, čije slike pjevaju za životom, čija kičica intimno miluje svoje podanike, rođen je 25. februara 1841. godine u francuskom mjestu Limož.

Jedan od najistaknutijih impresionista i najvećih evropskih slikara 19. vijeka tragao je za inspiracijom i novim pogledima na putovanjima po svijetu, a na tim putovanjima sticao je brojne prijatelje, širio je svoje perspektive. Međutim, to je radio u ime svoje umjetnosti, a ne lične nesigurnosti, kako navode istoričari umjetnosti, i svakako nije bilo sumnje da su njegove slike izuzetne.

Interesantna je činjenica da je Renoar težio tome da proslavi nesavršenost kao osnovni vid ljepote, ali sam se nije ustručavao da svoje modele uljepša kako bi dobio izgled kakav želi da stvori.

Takođe, u svoja djela scena iz svakodnevnog života, kao što su aktovi, mrtve prirode, pejzaži, ovaj plodan umjetnik je uvijek unosio svoje emocije. Međutim, dok su njegove slike odisale igrom sa bojama, svjetlošću i pune primamljive i čak svečane živosti, on sam nije djelovao kao srećan čovjek.

Renoar je bio napet, nemiran i zahtjevan duhom. Često je zanemarivao ljude oko sebe. Jednog dana bi bio zadovoljan sobom i hvalio bi se, a već sjutradan bi pokazivao svoju duboko ukorijenjenu nesigurnost.

Sa njim se ideja impresionizma promijenila. Novim stilom koji je sa pejžaza, koje su Klod Mone i ostali impresionisti isključivo slikali, prešla na kabaretsku, boemsku i razigranu tematiku. Ljepotu i sam kolorit Moneovih paleta nadmašio je samo Ogist Renoar.

Talenat ovog velikog umjetnika došao je do punog izražaja tek kada je počeo da slika žene. Njegove bujne, punačke dame, od kojih mnoge imaju isti stas i lice, bile su izrazito rječite i pune ženstvenosti. Neki slikari su posvetili karijere pokušavajući da prenesu dubinu u slikanju žena koju je prenosio Renoar.

Međutim zbog problema koje je imao sa reumatizmom teško je slikao, a kako je bolest napredovala bio je prinuđen da koristi kolica i nije mogao da slika klasična platna, pa se u kasnoj fazi zanimao za skulpturu.

Ovaj čuveni umjetnik, koji je umro 1919. godine, družio se sa poznatim umjetnicima svog vremena: Alfredom Sislijem, Frederikom Bazilom i Moneom, a njegova dela "Mlade djevojke za klavirom", "Na terasi", "Djevojka koja se češlja", "Mulen de la Galet", "Portret gospođice Grimpel sa plavom trakom", "Kupačica" i mnoga druga verodostojno predstavljaju duboki pečat jednog vremena.