ŠEST CITATA

Slavni citati koji se pogrešno tumače

Često pogrešno interpretiramo originalno značenje popularnih citata, prilagođavajući ih našoj trenutnoj namjeni. Prenosimo šest slavnih i često pogrešno tumačenih citata.

„Po potrebi, prema sklonosti  i zbog užitka, svi citiramo“, kazao je američki filozof, esejista i pjesnik Ralf Valdo Emerson. Takođe je teško protumačiti tuđe misli, kao što ih je teško i izmisliti, smatrao je Emerson.

„Ljepota je istina, istina ljepota (to je sve što poznajemo na zemlji, i sve što trebamo poznavati)“, Džon Kits.

Ova rečenica ne reflektuje Kitsovu filozofiju. U pjesmi „Oda jednoj grčkoj urni“, pjesnik kritikuje objekt osuđujući ga zbog površnog i idealzovanog pogleda na društvo.

„Novac je izvor svog zla“, Biblija kralja Džejmsa.

Izostavljanje nekoliko riječi iz ovog učestalog citata, igra veliku ulogu u bitno drugačijem pogledu. U originalnom djelu ne tvrdi se da je novac sam po sebi – zao, već je pohlepa i glad za novcem – najveće zlo.

„Krenuh putem kojim se rjeđe išlo, i nakon toga ništa nije bilo kao prije“, Robert Frost.

Frost nikad nije zamislio da dva različita puta iskoristi kao metaforu za dočaravanje životnih nagrada koje ćemo dobiti ako se odvažimo na istraživanje nepoznatog. Opisuje puteve kao podjednako lijepe i privlačne i kaže da su, putnici koji su njima hodali, otprilike – isti. Jednom prilikom objasnio je prijatelju Vilijemu H. Pritčardu da je pjesma posvećena njegovom bliskom prijatelju Edvardu Tomasu, koji se uvijek žalio što nije prošao drugim putem, a ne onim kojeg su izabrali baš za tu šetnju.

„Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima“, Vilijam Šekspir.

Možda su to riječi prema kojima treba živjeti i djelovati, ali u kontekstu „Hamleta“, gdje su izgovorene, bile su ironične. Ne izgovara ih plemenit i neodlučan glavni protagonist tragedije, već Polonije, licemjer čije riječi nemaju težinu.

„Neki su rođeni veliki, neki stiču veličinu, a nekima veličina pada s neba“, Vilijam Šekspir.

Kao samostalna mantra ovaj citat savršeno funkciše, ali u originalom kontekstu nije zamišljen da prenosi poruku iskrenosti. U drami „Na tri kralja ili kako hoćete“, napisan je u pismu Malvoliju, egoističnom, samodopadnom i arogantnom liku koji izbjegava sve što je iole zabavno. Rečenica je namijenjena ismijavanju njegovog već prenapumpanog ega. Samo je Bard mogao da otkriti je li ona stvarno zamišljena kao životna mudrost ili nije, ali sigurno je da je nosila i prizvuk ismijavanja grandioznosti same konstrukcije.

Budući da nije pogrešno tumačena, nego često i pogrešno upotrebljavana, u neprikladnim kontekstima. Ona je svojevrsni obrat ranije izreke koja tvrdi da je „Bog u detaljima“. Originalna fraza često je pripisivana njemačkom arhitekti Miesu van der Rohu.

(Tportal)