KNJIGA MIRKA RAKOČEVIĆA

"Voz" predstavio priče o BP

Knjiga "Voz" Mirka Rakočevića predstavljena je sinoć u BIjelom Polju.

Dolazak “Voza” najvio je reditelj Goran Bjelanović koji je, uz čaj i sjaj kamina, književnim znatiželjnicima saopštio da se u “Vozu” nalazi osamnaest kratkih priča u kojima se autor podsjeća na likove, događaje iz vremena provedenim u Bijelom Polju. 

Rakočević je jedan od rijetkih pisaca  koji pričanjem daje tekstu uvjerljivost ,neposrednost i čaroliju – Taj dar je rijedak i to se ne može naučiti, istakao je u ime izdavača, pjesnik Radomir Uljarević.

“Pemošćavanje i izostavljanje nečega što zna pričalac da uradi kao geg,to prozni pisac često ne umije .To je onaj Hemingvejevski ili možda Kaporovski talenat.Možda su u dosluhu knjige Zelena čoja Montenegra i Bedem.Oba romana su napisana sa lakoćom koja je magična i zavodljiva na jedinstven način”,kazao je Uljarević.

On je podsjetio da je Bijelo Polje u novijem vremenu dalo više pisaca nego drugi gradovi zajedno,najavljujući dolazak u njihovo društvo sada već potpuno zrelog i dokazanog pisca Mirka Rakočevića.

Dok smo slutili ko bi mogao da se priključi velikoj četvorki Bulatoviću,Ratkoviću ,Sijariću i Brajkoviću u sami centar je ušetao Mirko Rakočević, kazao je Uljarević.

“U prozama Mirka Rakočevića Bijelo Polje je zapravo glavni junak.To je Rakočevićev makondo ,zatvoren sistem koji je sam sebi dovoljan da opstane po sopstvenim zakonima.Mi te zakone čitamo i u Nevidbogu Rista Ratkovića i u romanu Crveni petao leti prema nebu Miodraga Bulatovića i u Sijarevićevim Bihorcima", kazao je Bulatović.

On je rekao da duh Bijelog Polja prirodno nosi nesvakidašnju duhovitost i to je glavno sredstvo kojim se služi Rakočević izgrađujući svoj autsajderski ,,stil,,primjeren ovim pričama čiji junaci su najčešće bjelopoljski oriđinali ,a to su naoko samo prepričane priče - Ali jezik koji autor koristi i način na koji on priča ili prepričava svoje priče i povezuje njihova skrivena značenja sa aktuelnim pričama i događajima stavlja ga u red majstora ove discipline.

On u svakoj običnoj priči nalazi potencijal književnog neobičavanja praveći krokije likova koje je po nekoj njihovoj izuzetnosti odabrao za junake svojih priča."

Tehnika kojom Rakočević oživljava ove likove je fascinantna. Lakoćom kojom otvara njihovu dušu prikazujući katkad samo jedan geg koji ih karakteriše, odista je iz radionice ozbiljnog pisca. Rakočević je sa sigurnošću zauzeo svoje mjesto u Panteonu najvažnijih bjelopoljskih ali i crnogorskih književnika čije djelo uveliko nadmašuje zavičajne i nacionalne odrednice.Svaka ova priča o prošlom vremenu zapravo je priča o vremenu sadašnjem. Čitava knjiga je jedna velika alegorija u tom smislu. Autor i priča o sadašnjem vremenu koristeći stare priče da bi smo jasnije vidjeli koliko smo nazadovali kod svekolikog nekog tehnološkog aspekta ,nazadovali u moralnom kontekstu”, istakao je Uljarević.

Zbirka od devetnaest priča predstavlja mozaik satkan od priča i događaja iz bjelopoljskog kraja sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka kada je,kako je kazao autor,Bijelo Polje bilo kao Beograd, Zagreb ili Ljubljana ,kada je imalo jednu svoju sjajnu  priču,kada je imalo dvije velike biblioteke u gradu,dva fudbalska kluba,mnogo zaposlenih ljudi ,imalo gužvu,pijacu u centru grada i gdje su bili svi super.

“Osim prošlosti priče oslikavaju i naš ulazak u 21 vijek i šta se tu desilo.Neke opaske na kraju svake priče pokušavaju da odgonetnu koliko umijemo da se snađemo na početku 21 vijeka ,kako smo ušli u taj novi milenijum i nadam se da će oni koji pročitaju knjigu  nači odgovore na to pitanje”,kazao je Rakočević.

Njegove price su nastajale iz uspomena ,sjećanja, odrastanja i komunikacije sa ljudima koji semogupronaći u knjizi.
“Svaki pisac ima svoje Bijelo Polje,da li se ono zove Nju Jork,Kualalumpur ili Brodarevo sve jedno,to je kulturni model u okviru koga mi odrastamo ,živimo način kako razmišljamo i gdje najbolje plivamo.Ja već godinama ne živim u Bijelom Polju ,ali živim u mojim knjigama u Bijelom Polju gotovo svakodnevno.

Priče su nastajale sa autentičnim imenima i prezimenima ljudi kojih se većina od nas sjeća ,a mnogi su još živi i svi su postali književni junaci”,kazao je Rakočević.

Odlomke iz knjige govorio je glumac bjelopoljskog pozorišta Predrag Vukojević.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore