P. R.

Obradović: Ne vjerujem u pomirenje sa sudbinom, Hasanaginica me tome učila

Predstava „Hasanaginica“ Centra za kulturu Tivat odigrana je sinoć pred punim gledalištem Ljetnje scene Doma kulture, u okviru pozorišnog programa 38. festivala „Barski ljetopis“.

Po tekstu Ljubomira Simovića, režiju, adaptaciju, izbor muzike i scenski pokret potpisao je jedan od najvećih reditelja regionalne dramske scene Jagoš Marković.

Glumački ansambl, predvođen Kristinom Obradović (Hasanaginica) i Branimirom Popovićem (Hasanaga) i na scenu je donio emotivnu i potresnu dramu inspirisanu jednom od najpoznatijih, vijekovima starih balada o sudbini žene razapete između časti, porodice i sopstvene boli, a njihovu interpretaciju publika je nagradila stajaćim ovacijama. Snažne poruke tragedije smještene na naše prostore i u naš mentalitet upućuju na preispitivanje koliko kao društvo griješimo pri donošenju nekih odluka, vođeni moralnim načelima. Priču su pratili muzički, svjetlosni i efekti sa pijeskom kojim je bila prekrivena kompletna scena.

Osim Kristine Obradović i Branimira Popovića glumačku podjelu su činili Anita Mančić – majka Pintorović, Nebojša Kundačina – efendija Jusuf, Sandra Bugarski, Aleksandar Srećković – beg Pintorović, Mišo Obradović, Momčilo Otašević, Vukan Pejović i Miloš Pejović (askeri).

Sinoćnje gostovanje u Baru bio je prvi izlazak predstave iz Tivta, nakon deset godina postojanja. Prema riječima Kristine Obradović, bilo je to i prvo otvaranje prema auditorijumu ovakve vrste, u smislu tehničkih mogućnosti koje barska scena i gledalište pružaju i zadovoljna je kako je proteklo.

"Moram priznati da sam se pitala kako će ovo večeras izgledati, kako ćemo 'prebaciti rampu', kako mi to kažemo. U Tivtu smo igrali u kamernijem prostoru, publika je bila bliže, sve je bilo intimnije. Ali pokazalo se da čak i bez ozvučenja, što je bila odluka nas, glumaca, glas i emocija mogu da dopru do posljednjih redova. Publika je to večeras potvrdila, po reakcijama možemo zaključiti ’Hasanaginica’ je u Baru divno prošla. Treba mi još malo vremena da saberem utiske, ali za mene je svako igranje ove predstave praznik. Ne dobijamo često priliku da govorimo tekstove ovakvog kalibra. Ljuba Simović, Jagoš Marković i ovakva ekipa… Ne dešava se često da se sve kockice poklope", kazala je Obradović.

Ona je pojasnila kako se interpretacija lika „Hasanaginice“ razvijala tokom deset godina igranja (premijerno je odigrana 15. jula 2015. godine).

„Počela sam da je radim u vrlo ranjivom periodu, samo nekoliko mjeseci nakon smrti oca. Onda smo se, iz ljeta u ljeto, vraćali toj predstavi, što je i njen poseban pečat. Nije se igrala tokom godine, već isključivo ljeti i samo na jednom mjestu. Svaki put smo dolazili drugačiji. Ja sam, u međuvremenu, postala majka, jednom pa drugi put, i dešavalo se da podojim svoju djevojčicu neposredno prije izlaska na scenu. Sve te tehničke i životne okolnosti je trebalo posložiti, a u međuvremenu su se na dušu, na život, na moje biće, slagali slojevi i mi smo, jednostavno, donosili sebe kao nove, drugačije i promijenjene iz godine u godinu. Dopada mi se zrijevanje koje mi život donosi i to što polako uspijevamo da to inkorporiramo u samu priču i u naše likove. Promjena je, svakako, jedina stalna“, kazala šarmantna glumica.

Ona se osvrnula i na najizazovnije momente tokom procesa.

"Na samom početku mi je bilo jako teško da prihvatim pomirenje sa sudbinom. Nisam osoba koja u to vjeruje, već mislim da mogu da se umiješam, da nešto promijenim, da nešto uradim. Razmišljam na način da moje dijete niko ne može da mi uzme, jedino ako mi ruke odsiječe. Trebalo mi je vremena da prihvatim da postoji ta snaga riječi muškarca, da je to zakon, a žena, vjerujući u neku višu pravdu, pristaje na to. Za nju ta pravda dolazi tek u dženetu. Zanimljivo je to što se ispostavi da baš ona, Hasanaginica, donosi glavnu odluku. U trenutku kada se suprotstavlja bratu i kada odlučuje da prođu pored dvora, da vidi dijete i da se pozdravi s njim… od tog trenutka ona počinje lagano da umire. To je bila njena odluka", pojasnila je Obradović.

Osvrnula se i na atmosferu u ansamblu.

"Ansambl je sjajan. Askere posebno volim, iako s njima ne razmjenjujem replike na sceni, ali to su mi prijatelji privatno. Večeras smo imali i zamjenu, uskakao je Vukan umjesto Emira Ćatovića i snašao se fantastično. A o glumačkim gromadama sa kojima igram ne treba trošiti riječi. Svaki put nešto naučim od njih. Osjećam već naslage svojih godina ali plovimo zajedno, punim jedrima. ’Hasanaginica’ ovdje završava svoju ovogodišnju priču. Nadam se da ćemo svi biti zdravi i radosni sljedećeg ljeta u Tivtu. A sada, kada smo probili led, možda nas čeka još gostovanja“, kazala je Obradović.

Ona je otkrila da će se dio glumačke postave „Hasanaginice“ uskoro sresti na novom zadatku.

"Već od sjutra idem na probe druge predstave, opet reditelja Jagoša Markovića. Tu su i Bane Popović i Anita Mančić, radimo 'Filomenu Marturano'", najavila je Kristina Obradović.