P. R. [ Blic ]

Džin Hekman - od marinca do legende

Ako na sebe gledate kao na zvijezdu već ste nešto izgubili u prikazu bilo kog ljudskog bića, pričao je svojevremeno jedna od najisplativijih holivudskih zvijezda, Džin Hekman, koji se na glumačkoj sceni pojavio opisan kao kamiondžija.

Osvojio je dva Oskara i bio je nominovan za još tri, igrajući nasilne muškarce, ali je bio podjednako dobar u komediji.

Postao je slavan u filmu "Boni i Klajd" krajem 1960-ih, rijetko je bio bez posla. Igrao je u filmovima kao što su "The French Connection", "Mississippi Burning" i "Superman".

Povukao se iz glume 2004. po savjetu svog kardiologa, i rijetko je davao intervjue. Odlučio se za miran život u Novom Meksiku sa svojom drugom suprugom Betsi.

Judžin Alen Hekman je rođen u San Bernardinu, Kalifornija, 1930. i nije imao idealno djetinjstvo.

Njegovi roditelji su se razveli, a on je bio boravio kod rodbine dok se nije prešao da živi kod svoje bake po majci u Danvilu, Ilinois.

Njegov otac je napustio porodicu kada je Hekman još bio u tinejdžerskim godinama. Njegova majka je nastradala u požaru 1962. godine, nakon što je pijana zapalila svoj dušek cigaretom.

Marinac, čistač, portir

Hekman je lagao o svojim godinama da bi se pridružio marincima sa 16 godina i bio je u službi skoro pet godina.

Bio je stacioniran u Kini gdje je bio radio vezista, što je dovelo do toga da kasnije radi kao disk džokej.

"Imam problem sa autoritetom. Nijesam bio dobar marinac", rekao je jednom o svojoj kratkoj vojnoj karijeri.

Kada se Hekman 1960-ih upisao u Pasadena Plejhaus u Kaliforniji, on i njegov kolega Dastin Hofman su imali "najmanje šanse da će uspjeti".

Oba glumca to nije poljuljalo već su otišli ​​u Njujork gdje su dijelili stan sa još jednim ambicioznim početnikom Robertom Duvalom.

Hekman je uspio da dobije nekoliko manjih scenskih uloga, dopunjavajući svoj prihod radeći razne poslove.

Često je pričao o tome kako ga je primijetio bivši narednik za obuku ispred hotela u Njujorku dok je radio kao portir.

Prepoznavši ga narednik je uzviknuo da zna da Hekman nikada neće ništa postići.

Bio je i noćni čistač u njujorškoj Krajsler zgradi, nešto što je Hekman kasnije opisao kao najgori posao koji je ikada imao.

Uporedo je dobijao male uloge u lakim komedijama i van i na Brodveju, što je prvo dovelo do manjih televizijskih uloga, a zatim i do nekih filmskih ostvarenja.

Njegova prva filmska uloga bila je u filmu "Lilit" sa Vorenom Bitijem u glavnoj ulozi.

Impresioniran njegovim nastupom, Biti je postavio Hekmana kao svog brata, Baka Baroua, u filmu "Boni i Klajd" iz 1967.

Hekman je dobio nominaciju za Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu i ponovo je nominovan za film "I Never Sang for My Father" 1970.

Francuska veza i srčani udar

Ali onda je došla "Francuska veza" (The French Connection). Legendaran film i maestralna uloga.

Igrao je prgavog zatucanog pijanca, ali ipak vrijednog policajca, agenta za narkotike Džimija "Popaja" Dojla koji proganja francuskog dilera droge, posebno je kultna scena u njujorškoj podzemnoj željeznici.

To mu je donijelo Oskara za najboljeg glumca, a on je ponovio ulogu u "The French Connection II" 1975.

Bilo da se radilo o filmovima hvaljenim kritikama kao što su "The Conversation" i "Night Moves", ili popularnim blokbasterima poput "The Poseidon Adventure", postao je pouzdan glumac za zaradu na bioskopskim blagajnama, piše BBC.

Hekman se lako prebacio na komediju u "Mladom Frankenštajnu", a igrao je ljigavog superzlikovca Leksa Lutora u "Supermenu" i "Supermenu II".

Hekman je bio toliko uznemiren zbog tretmana producenta prema reditelju Ričardu Doneru, da je odbio da učestvuje u sljedećem nastavku, iako se kasnije pojavio u "Supermenu IV".

Osamdesete su bile za njega još jedna uspješna decenija, posebno zbog pojavljivanja u filmu "Mississippi Burning", za koji je ponovo nominovan za Oskara za najboljeg glumca.

Bio je to moćan nastup agenta FBI-a, koji je, zajedno sa kolegom početnikom, imao zadatak da istražuje rasističko ubistvo tamnoputih aktivista za građanska prava početkom 1960-ih.

Režiser Alan Parker je Hekmana nazvao "veoma intuitivnim i instinktivnim glumcem".

Još jedan Oskar za najbolju sporednu mušku ulogu stigao je 1991. za "Unforgiven", vestern Klinta Istvuda u kojem je igrao sadističkog šerifa Bila Dageta.

To je bila samo godinu dana nakon što je Hakmanu bila potrebna operacija bajpasa nakon srčanog udara.

Postojala je glavna uloga Edvarda "Brila" Lajla, kompjuterskog genija u filmu iz 1998. "Državni neprijatelj", gdje je glumio zajedno sa Vilom Smitom u zastrašujućoj priči o nadzoru vlade.

Hekmanova oštra persona učinila ga je idealnim za inteligentne, ali nemilosrdne likove u filmskim adaptacijama romana Džona Grišama kao što su "The Firm" i "Runaway Jury" u kojima su se, po prvi put, on i bivši cimer Dastin Hofman zajedno pojavili na ekranu.

Njegova svestranost, i luksuz u mogućnosti da bira scenarije, doveli su 2001. do još jedne sjajne uloge, u neobičnoj komediji "The Royal Tenenbaums" koja je izazvala oduševljene kritike.

Pisac, slikar, reli vozač

Ali odlučio je da odustane od glume u političkoj satiri, "Welcome to Mooseport" 2004.

Objašnjavajući svoju odluku, on je rekao Rojtersu da ne želi da rizikuje da bude loš.

"Posao je za mene postao veoma stresan. Kompromisi koje morate da pravite u filmovima su samo dio problema i došlo je do tačke u kojoj jednostavno nijesam osjećao da više to želim da radim", kazao je tad Hekman.

Deceniju kasnije, on je nakratko izašao iz penzije da bi učestvovao u dva dokumentarna filma o istoriji američkih marinaca.

Nakon što je napustio glumu, stekao je novu reputaciju kao pisac epske fantastike.

Napisao je četiri knjige sa Danijelom Lenihanom, "Vake of the Perdido Star" (1999), "Justice for None" (2004), "Vermillion" (2004) i "Bjekstvo iz Andersonvila" (2008).

Nastavio je sa dvije samostalne knjige, "Paiback at Morning Peak" (2011) i "Pursuit" (2013).

"Sviđa mi se usamljenost [pisanja], zapravo. To je na neki način slično glumi, ali je privatnije i osjećam se kao da imam više kontrole nad onim što pokušavam da kažem i uradim", rekao je Hekman Rojtersu.

"Uvijek postoji kompromis u glumi i na filmu, radite sa toliko ljudi i svako ima svoje mišljenje (smijeh). Ali sa knjigama, to smo samo Dan i ja i naša mišljenja. Ne znam da li mi se to sviđa više od glume, samo je drugačije. Smatram da je opuštajuće i utešno", ispričao je Hekman.

Hekman se oženio sa Fej Maltez 1956. Par je imao troje djece, ali se razveo 1986. 

Pet godina kasnije oženio se Betsi Arakavom, koja je vodila prodavnicu luksuznog namještaja u Santa Feu, Novi Meksiko.

Džin Hekman je snimio više od 80 filmova, a ipak je uspio da postane i vješt igrač golfa i cijenjeni slikar. Takođe, upućeni kažu da je bio loš na trkačkoj stazi, vozeći automobile Formule Ford i učestvujući u Dejtonskoj trci izdržljivosti 1983.

Tokom svoje karijere dao je nekoliko intervjua i izbjegavao je stil života slavnih.

"Ako na sebe gledate kao na zvijezdu već ste nešto izgubili u prikazu bilo kog ljudskog bića", pričao je Hekman.

Podsjetimo, glumac Džin Hekman i njegova supruga i njihov pas pronađeni su mrtvi u njihovom domu u Santa Feu, Nju Meksiko, saopštila je danas policija.

"Ne vjerujemo da je u smrtnim slučajevima bila uključena zla namjera. Međutim, tačan uzrok smrti u ovom trenutku nije utvrđen", saopšteno je iz kancelarije šerifa Santa Fea za "Sky News".