doc. dr Radoslav T. Stanišić

Filmska kritika - "Kum"

Frensis Ford Kopola nije bio prvi izbor za raditelja filma ‘Kum’. Ponudu za ovaj posao imao je italijanski reditelj Serđo Leone. On je odbio, nije bio zainteresovan. Međutim, poslije je snimio vlastitu mafijašku sagu Bilo jednom u Americi, koja se fokusirala na jevrejsko-američke gnagstere.

Пише: doc. dr Radoslav T. Stanišić Види све колумне

Do  tada Kopola je režirao osam filmova, od kojih  je bio najpoznatiji verzija mjuzikla Finianova duga —  iako je osvojio Oskar za scenario u filmu Paton iz 1970g. Kopola je bio dužan Warner Brosu 400 hiljada dolara zbog prekoračenja budžeta filma Džordža Lukasa THX – 1138,(krimi-drama), koji je Kopola producirao, a Kuma je prihvatio na Lukasev prijateljski savjet.  Adaptirao je bestseler Maria Puza u kultnu krimi operu, jedan ep o patrijarhalnosti, familiji i o samoj Americi. Prvobitni protesti  Italo-amerikanaca, koji su se bunili zbog narušavanja reputacije, potpuno su zbrisani zapanjujućom popularnošću filma.

Vladalo je veliko neslaganje između Kopole i studija, Paramount Pictures,  nekoliko puta umalo je bio zamijenjen.  Kopolin izbor glumaca nije bio u skladu sa željama šefova Paramaunta, posebno Marlon Brando kao Don Vito Korleone. Paramaunt je htio Lorensa Olivijea (koji je bio nedostupan zbog zdrastvenih problema), prvo je zabranio Kopoli da angažuje Branda, navodeći njegovo problematično ponašanje na snimanjima njegovih predhodnih filmova. U jednom trenutku, Kopoli je tadašnji predsjednik Paramaunta rekao da se ‘’Marlon Brando nikad neće pojaviti u ovom filmu’’  Nakon zauzimanja kod šefova studija, Kopoli je konačno dopušteno da angažuje Branda pod uslovom da ovaj prihvati manju platu nego na predhodnim filmovima, da uradi probno snimanje i da se obaveže kako neće prouzrokovati odgađanje u produkciji. Kopola je izabrao Branda umjesto Ernesta Borgnina.  Brando je za svoju ulogu osvojio nagradu Američke filmske akademije, koju je odbio da primi. Studio je htio Roberta Redforda ili Rajana O’Nila za ulogu Majkla Korleonea, ali Kopola je htio nepoznatog glumca koji izgleda kao italijanski Amerikanac, i našao ga je u Al Paćinu.  Za ulogu su konkurisali Džek Nikolson, Dastin Hofman, Voren Biti, Martin Šin i Džems Kan. Za ulogu je bio zainteresovan i Elvis Prisli, ali se nije pojavio na audiciji.   Tada nepoznati Robert De Niro se prijavio za ulogu Majkla, Sonija, Karla i Polija Gata.  Na njegovu veliku sreću izabran je za mladog Don Vita Korleonea. Sofija Kopola, tada novorođenče, nastupila je kao Majkl Fransis Rici, novorođeni sin Koni i Karla, u sceni krštenja na kraju filma. Nastupala je u druga dva nastavka. Kopola je angažovao i svoje sinove Frenka i Endrua Hejgena, dvojicu sinova Toma Hejgena. Mogu se vidjeti u uličnoj tučnjavi između Sonija i Krla i iza Al Paćina i Duvala u sceni sahrane Don Vita.

’I belive in America’- Ja vjejujem u Ameriku  –  poslije ove čuvene replike sve je moguće!  Prva replika u filmu ’Kum’, klasiku,  bez koga  se ne može zamisliti nijedan osvrt ili filmsko preispitivanje svjetske kinematografije. Film počinje pomenutom replikom i na vjenčanju kćerke Don Vita Korleonea, Koni ( Talija Šir) za Karla Ricija (Džijani Ruso) u Njujorku kasno ljeto 1945. Kako ‘nijedan Sicilijanac ne može odbiti uslugu na dan vjenčanja svoje kćerke’, Don Korleone, poznat među svojim prijateljima i saradnicima kao ‘Kum’ i Tom Hejgen (Robert Duval) zauzeti su saslušavanjem zahtejva prijatelja i saradnika.

Dok u međuvremenu, Don Vitov najmlađi sin Majkl (Al Paćino), koji se vratio iz drugog svjetskog rata kao odlikovani junak, priča svojoj djevojci Kej Adams (Diana Kition onomad preminula) anegdote o kriminalnom životu svog oca, uvjeravajući je da on nije kao njegova porodica. Majkl ostaje po strani familijarnog biznisa. Ali, kada izvrše atentat na njegovog oca Don Vita Korleonea, Majkal je primoran da izvrši osvetu, obavezan krvlju i „čašću" za nasilni put moći i opstanka. Među gostima na svečanosti je pjevač Džoni Fontejn (Al Martino), govorilo se da je inspiracija za ovaj lik bio glumac i slavni pjevač Frenk Sinatra, za koga su tvradili da je imao blisku relaciju sa italijanskom mafijom. Džoni Fontejn, je Korleonov kum, koji je došao iz Holivuda da zamoli Kuma da mu pomogne da dobije ulogu koja ću mu revitalizovati karijeru. Džek Volc (Džon Marli ), šef studija, ne da Fontejnu ulogu, ali Don Vito Korleone kaže Džoniju: ‘’- Daću mu ponudu koju neće moći da odbije.-’’ Mnoge stvari koje imaju logiku ili određena sociološka i ekonomska objašnjenja, ovdje su zamijenjena, jer Kopola  misli da on ima pravo na sopstvenu interpretaciju svijeta odnosno mafijaškog života i njihovog kodeksa, ali i  na dijalog sa drugima, a  prije svega sa samim sobom.

Izdvajam jednu od najšokantnijih scena u filmu, sa odsječenom konjskom glavom. Protestovala su udruženja za prava životinja. Kopola je kasnije rekao, kako je dobio konjsku glavu od preduzeća za proizvodnju pseće hrane; konj nije ubijen specijalno za potrebe filma. Hejgen po naredbi Don Vita odlazi u Kaliforniju kako bi riješio problem, ali mu Volc ljutito odvarati kako neće dati Fontejnu ulogu, koja je savršena za njega, jer je Fontejn ’uništio’ karijeru starlete koju je Volc favorizovao. Sledećeg jutra, Volc se budi u krvavom krevetu i pronalazi odsječenu glavu svog trofejnog konja Kartuma od 600.000 dolara. Po Hejgenovom povratku, porodica se sastaje s dilerom heroina Virdžilom ‘Turčinom’Solocom(Al Letijeri), koji je uticajan u protivničkoj porodici Tatalja. Soloco traži od Don Korleonea političku zaštitu i djelimično finasiranje kako bi se počeo masovni uvoz i distribucija heroina, ali uprkos velikoj količini novca koji bi zaradio Don Vito odbija ne želeći drogu među djecom i u školama.  Don Vitov najstariji sin , Santino Soni Korleone (Džems Kan), upada u razgovor i indirektno izražava interes za posao. Njegov otac, ljut je zbog Sonijeva upadice pred čovjekom koji nije član porodice, kasnije ga nasamo ukori. Ubrzo potom, na Don Korleonea je izvršen atentat na lokalnoj pijaci. Javno se ne zna da li je preživio. Soloco i njegovi ljudi zatim ubijaju Luku Bracija (Leni Montena) i otimaju Hejgena . Dijalozi i likovi Kuma u trenutku su ušli u kolektivnu svijest Ijubitelja filmova. Film je od Al Paćina i Džemsa Kana napravio velike filmske zvijezde. Veliki  Brando da bu ušao do kraja u lik Don Korleonea išao je do najsitnijih detalja, tako da bi izmjenio ‘facu’,  nije punio usta vatom nego je smolu lijepio na zube!  Međutim,  Brando se na dodjelu Oskara, da odbije svoju nagradu nije se pojavio, poslao je  Indijanca „Satcheen Malo Pero“u njegovo ime (!?)  Kopola je izgradio veći dio temelja za kinematografiju 70-ih svojom komandujućom tehnikom. Hrabre, dubinske i veličanstvene scene. Sonijevo ubistvo, miješanje suncem obasjane svadbe u dvorištu i Don Korleoneove dvorske audicije unutar kuće i završna scena ubistava koja se odvijaju za vrijeme krštenja novog člana porodice Korleone.  Majkl, kojeg druge mafijaške porodice smatraju „civilnim“(nije umiješan u mafijaške poslove) pa zato može živjeti normalanim životom, posjećuje oca u bolnici. Shvativši da mu je ocu opet namješteno, on zove Sonija, a nakon toga premješta oca u drugu sobu. Dolazi policija s korumpiranim kapetanom Maklaskijem (Sterling Hejden), koji udara Majkla u lice. Majkl ih uvjerava da je uklanjanje Soloca i korumpiranog policajca Maklaskija u interesu porodice, to da on, kao ‘’civil’’, neće izazivati sumnju kod Soloca. Sastanak između Majkla i Soloca, uz prisustvo Maklaskija, dogovoren je u restoranu, navodno da se dogovori mir među porodicama. Majkl poslije izvjesnog vremena odlazi do toaleta, uzima  pištolj koji je predhodno Klemenca sakrio iza vodokotlića, ubija Soloca i Maklaskija.

Porodica ga potom hitno šalje na Siciliju, dok se ostali članovi pripremaju za rat protiv pet ujedinjenih porodica.Na Siciliji, Majkl živi pod zaštitom Don Tomazina, starog prijatelja porodice Korelonovih. Majkl se ženi mještankom, ljepoticom Apolonijom, koja ubrzo gine u neuspjelom atentatu na Majkla. U međuvremenu, u Njujorku, Don Korleone se vraća kući iz bolnice. On je izvan sebe nakon što je čuo da je Majkl bio taj koji je ubio Soloca i Maklaskija. Vrhunski kvalitet filma otkriva Kopolino veliko  poznavanje klasika, kempa, noara i socijalnih drama, ali kritika koja sve ove godine opstaje jeste da Kum glorifikuje mafiju i razbojništva. Međutim, takođe čvrsto stoji i pitanje: da li u njihovom poslu ima više opravdanja za ono što rade, u odnosu na političare lažnog morala i časti, jer sve na kraju plaćaju sami, zatvorom ili najvećom cjenom, životom. Dok ovi drugi, političari,  propisuju pravila ponašanja, i sami ih ne poštuju, bogateći se na najkriminalnije, bezčasne načine bez kodesa i skurpula kukavički se krijući  iza svojih imuniteta i političkih uticaja!?  Stoji činjenica koja ide na ruku svim filmskim kritičarima koji ne smatraju da film glorifikuje mafiju,  da je prvobitno mafija, ili koza-nostra (naša stvar) bila zamišljena i funkcionisala je kao organizacija koja je štitila i podržavala ugnjetavani sloj  društva - otimala od bogatih i pomagala sirotinju. Tek kasnije ona dolazi do svog blijedog izopačeng surogata.

Nakon što  je Karlo još jednom pretukao Koni, Soni odlazi sam kako bi ga pronašao i ubio. Na putu upada u zasjedu na naplatnim kućicama gdje i gine.  Umjesto traženja osvete za Sonijevo ubistvo, Don Vito Korleone se sastaje sa šefovima pet porodica kako bi prekinuli rat.  Ne samo da im rat uzima  živote njihovih sinova, već im pogubno utiče na posao, uostalom prekid sukoba jedini je način da se Majkl može sigurno vratiti kući. Promijenivši svoju predhodnu odluku, Don Vito se dogovara da će njegova porodica pružiti političku zaštitu za prodaju heroina Filipu Tatalji (Viktor Rendina). Na sastanku, Don Korleone shvata da je Don Barzini (Ričard Konte), a ne Tatalja, odgovoran za mafijaški rat i za smrt njegovog sina Sonija. Kako je sigurnost osigurana, Majkl se vraća sa Sicilije, nakon više od godinu dana, vraća se svojoj bivšoj djevojci Kej, rekavši joj kako želi da je oženi. Stari Don Vito je od atentata slabog zdravlja, Soni mrtav, a srednji brat Fredo (Džon Kazale) se smatra nesposobnim da vodi porodični posao. Majkl postaje šef iznoseći svoju želju da će porodični posao ubrzo biti u potpunosti zakonit i legalan. Pit Klemenca (Ričard S. Kastelano) i Salvatore Tesio (Ejb Vigoda), dva ‘’kapetana’’ porodice Korleone, govore Majklu da ih Barzini omlovažava i traže dopuštenja da mu u punoj mjeri uzvrate, ali Majkl im za taj čin ne daje podršku.  On sa ocem kao konsiljereom, planira porodični posao preseliti u Nevadu. ‘Kum’ je jedan od najvećih i najslavnijih američkih filmova koji svi vole, ne samo oni koji vole da imitiraju Korleoneove već i biznismeni i političari, koji ga smatraju vrhunskom mudrošću. Takođe i razni umišljeni likovi sa margine i stranputice života. Don Vito upozorava Majkla da će neprijatelji porodice pokušati da ga ubiju,  koristeći poverljivog saradnika da dogovore sastanak kao izgovor za ubistvo. Ubrzo nakon toga, Don Vito umire od srčanog udara dok se igrao sa unukom. Tokom sprovoda, Tesio prenosi Majklu ponudu za sastanak s Barzinijem, što ga označava kao izdajnika kojeg je pokojni  Don anticipirao. Majkl dogovara ubistva Mo Grina, Filipa Tatalje, Emilija Barzinija, Antonija Straćija i Karminea Kunea, što se odvija za vrijeme krštenja Koninog i Karlovog drugog sina, kojem je Majkl kum. Nakon krštenja, Tesio vjeruje da će on i Majkl na sastanak s Barzinijem. Umjesto toga, odvodi ga Vili Ćići, dok on moli Hejgena da mu u ime  starih dobrih veremena pomogne. Majkl je razotkrio Karlovu zvjeru  u vezi Sonijeva ubistva, mudro ga navodi da prizna da je on namjestio zasjedu. ‘Danas’, kaže Majkl, ‘’ću srediti porodične poslove’’.  Koni se suprostavlja Majklu, optužuje ga za Karlovo ubistvo.  

Na kraju, Kej traži od  Majkla, za koga ne možemo reći da je dobar momak, ali, ni da je zao, da joj prizna da li je tačno da je  odgovoran za sva ta ubistva, - on odbija odgovoriti.

Ipak, ona insistira, a Majkl upečatljivo konstatuje da nema nikakve veze sa Karlovom smrću.

Kej zadovoljna i naivno relaksirana odlazi da im pripremi piće. Gleda kroz otvorena vrata ka Majklu, dok mu prilaze  Klemenca i Roko, odaju počast ljubeći mu ruku i oslovljavajuću ga

- Don Korleone. Novi Majklov telohranitelj Al Niri (Ričard Brajt) zatvara vrata zatvarajući  i njen pogled. Kej u ternutku shvata da je njen Majkl postao novi - Godfather.

Kriminal, zloupotrebe, surovost i sebičnost je nešto što živi zajedno sa ljudima i na šta mno­gi iz straha, zadovoljstva, ali, i samoodržanja  i opstanka svoje porodice moraju da pristanu. Don Vito Korleone je samo želio da uspješno podigne i odgoji svoju familiju i da ne igrara kako drugi sviraju. Nije želio biti marioneta ni društvu ni glavešinama iz bilo koje svere života. Mitska eksploatacija familijarnih veza u filmu, pa makar one bile umivene krvlju i ambicijom, i dalje osvaja publiku idejom da je familija bolja od nemanja nikakve familije.

(Autor je filmski i TV reditelj)