dr Nikola Banićević

Trzaj tla kao opomena

Stanovnike naselja Sein Panyat u Mandalaju u 12.50 časova po lokalnom vremenu natjerao je u paničan bijeg  zemljotres magnitude od 7,7 stepeni Rihtera. Devedeset sekundi je bilo dovoljno da Mijanmar danas broji žrtve, koji ima preko 10.000 hiljada. Pred očima stanovnika najteže pogođenog grada  Sagaing  iz pukotina u zemlji izbijala je vatrena stihija, koja je uništila preko 2.000 domova. Su Su Hlaing, majka dvoje djece, izgubila je ruku tokom zemljotresa, štiteći živote svoje dijece, nakon što je provela tri sata zarobljena ispod ruševina. Mathu Thu Lwin, tridesetpetogodišnja trudnica, izvučena je iz ruševina stambenog kompleksa Sky Villa u Mandalaju nakon više od 55 sati u beživotnom stanju. Priroda je pokazala svoju surovost u samo jednom trenu ljudskog života. Nakon što je priroda rekla svoje, ostaje da se odgovori na pitanje, da li je reakcija nadležnih organa i službi bila pravovremena i efikasna?

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Upravljanje krizma ključan je aspekt djelovanja organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti. U kontekstu nacionalne bezbjednosti upravljanje krizima predstavlja sistematizovan i planski skup aktivnosti, koje sprovode nadležni subjekti u sistemu nacionalne bezbjednosti. Cilj je pravovremeno prepoznavanje, odgovor, ublažavanja posljedica i oporavak zajednice, koju je zadesila katastrofa. Adekvatno upravljanje krizima znači zaštitu nacionalne i ljudske bezbjednosti kroz zaštitu života građana, kritične infrastrukture i osnovnih društvenih funkcija. Upravljanje krizima predstavlja ciklus od četiri faze, a njihovo sprovođenje obaveza je i odgovornost države. Prva je prevencija što podrazumijeva sprječavanje nastanka krize i njenih posljjedica. Drugi je priprema države i društva na krizna stanja. Brz i efikasan odgovor na krizu kako bi se umanjile posljedice, treći je ciklus. Konačno, nakon okončanja krize treba obnoviti zajednicu i naučiti kroz sticanje iskustava.

Mijanmarom upravlja vojna hunta koja je od 1961. godine do danas na vlast dolazila četiri puta. Na dan kada je trebalo da nova civilna vlada Aung San Su Ći izabrana 2020 preuzme vlast, vojska je izvršila udar, uhapsila političke lidere i preuzela punu kontrolu nad državom. Tada je formiran Savjet za upravljanje državom, pod vođstvom generala Min Aung Hlainga. Uvedena je cenzura, ograničenje interneta, masovna hapšenja, mučenja i ubistva demonstranata. Nasilna vlast suočila se za bezbjednosnim izazovom na koji zbog svog rigidnog načina vladanja nije bila spremna da odgovori adekvatno. Bilans ovakvog stanja u državi, mjeri se brojem izgubljenih ljudskih života. Evidentno je da je sistem zaštite i spašavanja zakazao u reakciji. Vojna hunta u strahu od pobuna, kasno je proglasila vanredno stanje u šest pogođenih oblasti. Ovo je ograničilo mogućnost pružanja medicinske i humanitarne pomoći. Međunarodna humanitarna pomoć je kasnila zbog vrlo strogih procedura za ulazak stranaca i vozila u državu. Vlast je oklijevala da uputi međunarodni poziv za pomoć, ali su spasilački timovi iz Indije i NR Kine uspjeli da stignu dan posle zemljotresa. Zbog zatvorenog državnog i društvenog sistema u Mijanmaru, pomoć iz Japana, Njemačke, Velike Britanije i SAD iako upućena na vrijeme, značajno je kasnila Isključeni internet kao jedno od mjera vojne hunte, otežao je komunikaciju između spasilačkih službi. Zbog dugotrajnih unutrašnjih sukoba i međunarodnih sankcija, državne službe su bile ograničene u kapacitetima za efikasno reagovanje na katastrofu.. Konačno od dolaska vojne hunte na vlast sa svega 4 godine država je povećala indeks ljudske nesigurnosti za 7 %, a po indeksu ljudske sigurnosti danas zauzima 148 mjesto od 163 države u kojima se mijeri.

Građani Mijanmara danas se suočavaju za dvostrukom katastrofom, koja uništava njihove živote i ostavlja trajne posljedice na buduće generacije Nedemokratski režim sije strah i terror, građanima je sada i priroda okrenula leđa. Mi ne smijemo, jer će za samo 3 dana navršiti 49 godina od zemljotresa, koji je pogodio područje u kojem živimo.