dr Nikola Banićević

STAV

Doktor Bliskog istoka

Mlad čovjek i uspješan student na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Damasku odlučio je da svoj život posveti nauci i humanom pozivu. Vođen tim idealima 1992. godine odlazi za London, kako bi specijalizirao oftalmologiju na prestižnom Univerzitetskom koledžu u Londonu. Pitanja od značaja za državnu politiku bila su rezervisani za Asadovog starijeg brata Basila, u kojeg je otac, utemeljivač dinastije Hafeza al-Asada, polagao velike nade.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Sudbina će se okrutno odnijeti prema braći. Basil će 1994. godine stradati u saobraćajnoj nesreći, a Bašar će se vratiti u Damask.

Bijeli mantil u narednim godinama zamijeniće zelenim vojnim, spremajući se da naslijedi oca. U godini kada je proslavio 34. rođendan, Asad je postao predsjednik Sirije. Ideali humanosti ostaće duboko u londonskim maglama a zamijeniće ih svirepost, nalik surovom pustinjskom pjezažu. Svjetska medicina ostale je bez mladog doktora koji je obećavao, a Sirija i svijet dobili su još jednog diktatora modernog doba.

Građanke i građani Sirije ne znaju kako će se promjena vlasti posle 24 godine odraziti na njihove živote. U revolucionarnoj ofanzivi učestvovalo je nekoliko naoružanih opozicionih grupa, predvođenih Hajat Tahrir al Šamom - Organizacija za oslobođenje Levanta (HTS). Grupa se smatra ogrankom Al Quaide i ISIL, a neke države označavaju je kao terorističku organizaciju. Učešće u operaciji uzeo je i Nacionalni front za oslobođenje, kao i frakcije sirijske Narodne vojske. Ključna snaga za formiranje nove vlasti upravo je HTS, što će voditi daljoj radikalizaciji društva.

Novi ministar pravosuđa, najavio je uvođenje šerijatskog zakona. Pobjeda u Damasku proslavljena je uz zastave ISIL. Dalje jačanje HTS može dovesti do stvaranja nove terorističke države na prostoru Sirije i Iraka. Iran je izgubio snažnog saveznika u regionu, kao i Hamas, Hezbolah i Huti. Za Izrael ostaje nepoznanica, kakav će biti stav nove vlasti prema njegovoj regionalnoj politici? Izrael mora što prije ući u razgovore sa novom vlašću, radi osiguranja sjeverne granice od ilegalnog transfera oružja ka Hezbolahu. Države Zaliva imaju podijeljene reakcije na novu političku zbilju u Siriji.

Ona se kreće od potencijalne saradnje kroz kreditne aranžmane, do opreza od budućeg odnosa prema njihovim strateškim interesima. Turska je pokazala snagu svoje diplomatije i strategije prema Siriji, balansirajući između podrške opoziciji i diplomatskih odnosa s Asadovim režimom. Njena regionalna diplomatska i vojna moć danas je neupitna, kao i učešće u stabilizaciji Sirije.

Za bliskoistočnu politiku SAD ovaj događaj je značajan, jer je smanjio djelovanje jednog od iranskih proksija i uticaj Ruske Federacije u regionu. Postoji rizik od jačanja terorističkih grupa, što će zahtijevati dodatno diplomatsko angažiovanje SAD. Pad sirijskog režima, smanjuje uticaj Moskve na Bliskom istoku. Postoji mogućnost gubitka pomorske bazu Tartus i vazduhoplovne Hamjemini na sirijskoj teritoriji. Njihovim gubitkom, Moskva bi ostala bez vojnog manevraskog prostora u Africi i na Mediteranu.

Gdje se danas nalazi doktor, koji nije pomogao ozdravljenju sirijskog društva, manje je važno pitanje. Važniji je odgovor na drugo, kuda će promjene sirijske politike odvesti građanke i građane? Da li u dublji ponor straha, terora i nedostatka demokratije. Doktor je otišao u nepoznatom pravcu. Značajno bi bilo da je sirijsko društvo dobilo boljeg izabranog ljekara.