Duško Kovačević

stav

Mala izlaznost kao udes?

Kao i svi rezultati različitih političkih izbora, i tek završeni podgorički izbori iščitavaju se i tumače na osnovu mnogih vektora, uticaja, determinanti… Dakle, govorimo o klasičnoj i ustaljenoj postizbornoj analizi u demokratskim društvima. Svako iz svoje perspektive i osobnog razumijevanja ističe ove ili one razloge koji su odredili nedjeljni ishod, ali se u jednom svi slažu: mali odziv glasača u dobroj mjeri zaslužan je za novonastalu konstelaciju u podgoričkom parlamentu. Ista stvar se dogodila i na parlamentarnim izborima u junu 2023 – mala izlaznost građana.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Naravno, riječ je o maloj izlaznosti za crnogorsku savremenu višestranačku istoriju, dok zapadni svijet, iz kojeg potiče parlamentarna i izborna demokratija, odziv birača od pedeset i kusur procenata – smatra odličnim. Da li nam to govori nešto o kulturi i psihologiji homo politikusa u civilizovanim i emancipovanim kulturama?

Više se ne odazivamo tako čilo i hitro na zov stranačkih polubogova iz crnogorske političke teogonije, ili su ova dva loša odziva samo incident u visokotehnološkim vremenima? U širokoj društvenoj debati o lošoj izlaznosti na izborima, zastupam mišljenje da je to ipak prva refleksija političkog ozdravljenja (i pored toga što rado izlazim na sve izbore).

Vidim – ljute se pojedini, čak i prominentni intelektualci i novinari, na građanstvo koje ignoriše izborni proces. Nije mi jasan takav stav – on je problematičan i sa stanovišta slobode i prava na lični izbor, o čemu je lijepo pisao Alber Kami. I ne izaći na izbore jeste izbor – sasvim legitiman izbor i sasvim jasan stav. Politika se samo u apsolutističkim sistemima smatra za totem i tabu, neku sudbinsku i fatalističku vodilju, kojoj moramo da se zaklinjemo sa rukom na izbornom listiću u uskoj glasačkoj kabini kao u ispovjedaonici.

Ali
vrlo interesantno, da li i proturječno (?), više od dvadeset država, medju njima i demokratske i napredne države, uvele su za svoje građane obavezu izlaska na izbore. ,,U nekim državama toliko se pošlo daleko da se izričuu sankcije za apstinente. ‘To su Australija, Belgija, Grčka, Lihtenstajn, Luksemburg, čak i neke države SAD, jedan švajcarski kanton i tri regiona Austrije" (navod teksta sa portala N1). Medjutim, sve sto nam dolazi sa Zapada nije nužno dobro.

Mala izlaznost u Crnoj Gori i u sličnim političkim tradicijama – hendikep je za stranke koje privlače krajnje slobodne i samosvjesne glasače. Misleći i autonoman čovjek lako se naljuti na politiku stranke ili lidera, pa iz poriva pobune odustaje od izlaska na izbore. S druge strane takozvani glasač-vojnik, vođen idolatrijom i neporecivošću ideala – disciplinovan je i revnostan birač, i njemu ne smeta ni kiša, ni sunce, ni korupcija. Ali ne budimo elitisti: svaki glas i svaki čovjek jednako vrijede. Makar u politici.