Nikola Banićević

STAV

Političko klupko

U noći 17. juna 1972. godine policiji u Vašingtonu oko 02.30 časova sa adrese 2600 Virginia Avenue stigla je informacija da je izvšena provala u Watergate kompleks. Obliazeći unutrašnjost kompleksa, čuvar, Frank Wills, uočio je promjene na ulaznim vratima prostorija koje su koristili predstavnici Demokratske stranke.

Пише: Nikola Banićević Види све колумне

Istraga će pokazati da se ironija sudbine poigrala sa šestoricom provalnika, bivših agenata CIA i FBI, koji su uhvaćeni na osnovu jednog ključnog dokaza, pogrešno postavljene ljepljive trake na vratima. Greška okarakterisana kao amaterizam, uz svjedočenje visokog zvaničnika FBI Marka Felta u kombinaciji sa istraživačkim novinarstvom novinara Washington Post, odmotaće klupko političke zavjere. Poslednji čvor zaustaviće se pred ovalnim salonom tadašnjeg predsjednika SAD Ričarda Niksona, koji je u izbornu trku ušao da osvoji još jedan mandat.

Dvije godine kasnije nakon izvođenja dokaza, a posebno snimljenih audio traka razgovora u Bijeloj kući, utvrđena je odgovornost predsjednika Niksona u konkretnoj aferi. Ostao je jedini predsjednik SAD koji je do danas podnio ostavku, pod pritiskom sveukupne američke javnosti.

Afera „Watergate” predstavljala je ozbiljan bezbjednosni rizik na više nivoa, otkrivši širok spektar ilegalnih aktivnosti i zloupotrebe državnih resursa u izborne svrhe. Njome je ugrožen rad demokratskih institucija i funkcionisanje pravne države.

Kako tada, tako i danas ovakve ilegane aktivnosti predstavljaju ozbiljan bezbjednosni problem, posebno na nivou nacionalne bezbjednosti. Prvi problem je zloupotreba državne moći i ovlašćenja.

U konkretnom i sličnim slučajevima zloupotrebljava se obavještajno-bezbjednosni sektor. Sprovode se ilegalne aktivnosti tajnog nadzora. Drugi je slabljenje povjerenja u institucije sistema, time što pojedinci i grupe bivaju korumpirani, štiteći interese pojedinaca, a ne sistem nacionalne bezbjednosti.

Treći se odnosi na ometanje pravde i sprovođenja zakonitog postupka, kroz pritiske koje se vrše na nosioce sudske i tužilačke vlasti. Narušavanje građanskih prava i sloboda, od kojih se najčešće pominju pravo na život i sloboda govora su četvrti bezbjednosni problem. Ovo iz razloga što je zadatak organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti da navedena prava štite i promovišu, a ne da ih krše.

Građani SAD će na izbore u novembru, 52 godine nakon afere „Watergate“. Predizborne aktivnosti ulaze u fazu posebne dinamike, a prema dostupnim istraživanjima jasno je da će izborna utakmica biti neizvjesna do samog kraja. Njima su prethodilli sudski procesi u kojima su protiv bivšeg predsjednika SAD i sadašnjeg kandidat Donalda Trampa podignute optužnice po više osnova.

Vrhovni sud je presudio da Tramp uživa imunitet od krivičnog gonjenja za neke službene radnje. Postoji mogućnost da bi eventulanim izborom za predsjednika mogao uticati na dalje aktvinosti državnih organa u ovom pravcu. U svijetlu pokušaja antentata na njega kao predsjedničkog kandidata, organi i službe u sistemu nacionalne bezbjednosti su na posebnom ispitu da mu osiguraju bezbjednost. Sasvim je sigurno da će građani SAD predsjednika izabrati na demokratskim i fer izborima. Takođe, poučeni iskustvom afere „Watergate“ državni organi i službe treba da ostanu u funkciji održavanja vladavine prava, kroz očuvanje mira i bezbjednosti.

Sistem nacionalne bezbjednosti jedne države mora odgovoriti bezbjednosim izazovima, kako bi očuvao ne samo mir i bezbjednost građana, već i nesmetao odvijanje demokratskih procesa i vladavinu prava. Koliko god postojala potreba da se političko-društveno klupko zamrsi u cilju ostvarivanja političkih ambicija, država mora držati konce u svojim rukama. To je imperativ, jer demokratija ne treba da ima alternativu. Na građanima je da daju poslednju riječ.