Nikola Banićević

OSVRT

Produžena ruka politike

Poslijednji decembarski dani 2007. godine u Pakistanu donijeli su zaoštravanje političke borbe pred izbore za formiranje nove vlade.

Пише: Nikola Banićević Види све колумне

Puna entuzijazma i sa sve većom podrškom građana, bivša premijerka i tadašnja kandidatkinja za novi premijerski mandat Benazir Buto održala je predizborni govor u gradu Rawalpindiju. Neskrivano zadovoljstvo koje je htjela da podjeli sa svojim pristalicima, mašući iz vozila u pokretu, prekinula su tri pucnja i eksplozija bombaša samoubice.

Pored 20 stradalih, Buto je izgubila život. Građani Pakistana tog trenutka izgubili su nadu u bolje sjutra i političarku reformske ideje. Svijet će zanijemiti pred ubistvom američkog predsjednika Jona F. Kenedija, a njegove kolege širom svijeta tada će shvatiti da je nasilje u vidu likvidacija postala praksa.

Ubistva političkih lidera ne predstavljaju samo vid modernog terorizma, nego i pokušaj da se politika promijeni nasilnim putem. Često su teško dokaziva, a kao po pravilu nalogodavci ostaju neotkriveni. Znaju da budu izvor brojnih „teorija zavjere”, što u drugi plan stavlja potrebu za stvarnim rasvijetljavanjem ubistva. Vrlo često izostaje politička volja i zakonit rad državnih organa u otkrivanju bitnih elemenata i stvarnih motiva. Mogu se definisati kao ciljano lišenje života pojedinaca, koja se vrše sa ciljem realizovanja političkih ideja, zastrašivanja stanovništva, ili destabilizacije države.

Često se koriste kao sredstvo za uklanjanje političkih protivnika, slabljenje državnih institucija ili privlačenje pažnje na određene političke ili ideološke ciljeve. Predstavljaju ciljano nasilje i usmjerena su ka određenim ličnostima. Meta ne moraju biti samo političari, već i novinari, društveni aktivisti ili lideri u jednoj zajednici. Njihov motiv i svrha kreću se od namjere za preuzimanjem vlasti, preko destabilizacije države do promovisanja određenih političkih uvijerenja ili stavova. Karakteriše ih efekat zastrašivanja, koji imaju na zajednicu. Nalagodavci ovih ubistava često žele publicitet.

Konačno ova ubistva mogu imati veze i sa aktivnostima terorističkih grupa. Ona izazivaju dugotrajnu političku i društvenu nestabilnost. Negativno utiču na demokratske procese, posebno promjene vlasti mirnim putem na izborima. Nanose štetu vladavini prava i štete ustavnom poretku.

Istorijski posmatrano, možemo konstatovati brojna ubistva sa političkom pozadinom, kao i neuspjele pokušaje. Pucanj na predsjedničkog kandidata u SAD Donalda Trampa, pokazao je slabost sistema nacionalne bezbjednosti u segmentu zaštite štićenih lica, što je rezultiralo ostavkom direktorice CIA. Sa druge strane, skorašnje političko ubistvo lidera palestinskog Hamasa u Iranu Ismaila Hanijea prijeti da destabilizuju region Bliskog istoka. Njegove posledice mogu biti znatno šire čak i od regionalnih.

Namjeru da Bliskim istokom zavlada mir, životom je platio 1995. godine tadašnji izraleski premijer Yitzhak Rabin. Ovim ubistvom od strane predstavnika desnice, poništen je mirovni sporazum iz Osla, koji je trebao da donese mir i stabilnost u odnosima između Izaela i Palestine. Nakon Rabinovog ubistva, mogućnost rješenja izraelsko-palestinskog pitanja kroz formiranje dvije države ostala je samo ideja.

Politička nadmetanja imaju svoja pravila igre. Izborna pobjeda je imperativ. Međutim, ne treba dozvoliti da se nasilnim putem formira političko okruženje u jednoj društvenoj zajednici. Ako se vlast uspostavi na principima sile, ta ista sila narušiće demokratski poredak i destabilizovati državu.

Jedan hitac može promijeniti sve.