Tufik Softić

osvrt

Ljudi mogu svašta da "načinu"

Nije da mi i prije nije bilo jasno, ali onog trenutka kada sam vidio da je mlade diplomate na otvaranje “Ljetnje škole” u Berane dovezao jedan od onih devet ovom gradu otetih autobusa “Simon vojaža”, uvjerio sam se da iza svega što se ovoj kompaniji izdešavalo za nešto već više od četiri godine, stoji neko iz državnih struktura.

Пише: Tufik Softić Види све колумне

Naišao sam upravo u momentu kada je autobus pravio krug u centru Berana, i parkirao se ispred Spomen kuće Gavra Vukovića. Napravio sam nekoliko fotografija iz više uglova i poslao ih predsjedniku štrajkačkog odbora “Simon vojaža”, starom vozaču Nenadu Radičeviću. Rekoh, možda ja griješim, možda je neki sličan autobus, da budem siguran prije nego to napišem. Mada je na njemu oznaka lava kao zaštitnog znaka ove kompanije u stečaju, karakteristične boje i samo ispisan naziv nove firme na pozadini i sitnijim slovima na vratima.

Nebitna je više i ta firma, ali je bitno da ista kompanija dovozi već godinama mlade diplomate na otvaranje ljetnje škole u Berane. Ranije je to bio neki sivi i neugledni autobus. A ove godine, što bi se reklo, klasa A. Nenad mi nepogrešivo odgovara da je to jedan od dva najbolja i najskuplja autobusa koji je on ko zna koliko puta vozio na relaciji za Luksemburg. Jednom nedjeljno. Ako ima više interesovanja u sezoni, onda ide još jedan. Isti takav autobus, jedan za drugim. Postoji i treći, samo je četiri godine stariji, ali i dalje u odličnom stanju.

Kažem Nenadu, naravno da su u odličnom stanju kada su zakupljeni da voze mlade diplomate do Berana i po Crnoj Gori. On mi odgovara da vjerovatno ne postoji mnogo boljih autobusa u državi, a da je ovaj možda i najbolji. Uvezen je direktno iz sjedista firme u Luksemburgu i vrijednost mu se tada izražavala sa možda dvije ili tri stotine hiljade eura.

Onda se podsjetimo da je stecajna uprava “Simon vojaža” prodala devet najboljih autobusa toj podgoričkoj firmi za samo 34 hiljade eura.

To bi značilo da ovaj autobus koji vozi strane mlade diplomate nije koštao više od četiri hiljade eura.

Nije prvi put da o tome pišem. Sjećam se kada je počeo štrajk u “Simon vojazu”, u maju 2020. godine, kako mi je jedna koleginica rekla da previše forsiram tu “lokalnu” temu. Baš se tako nekako izrazila. Odgovorio sam joj da tema više ne samo da nije lokalna, već predstavlja klasičan primjer organizovanog kriminala, korupcije, i da ne samo da je po značaju među prvima na sjeveru, već da je tema “Simon vojaža” problem Crne Gore, ali da se, eto, dešava u Beranama, da nije u Podgorici ili Zeti, i da je zbog toga praktično nepostojeća.

Navikli smo na to da nam sa sjevera sve odnose, pa sam jednom prilikom napisao i da je sreća što ono mermerno kamenje koje okružuje Bogdanovićev spomenik na Jasikovcu, nema točkove, jer bi i to kamenje odgurali negdje dolje, odnosno da je sreća što je preteško.

Kaže mi Nenad da nema nikavu dilemu, da je zapamtio svaku šaru na tom autobusu sa kojeg je samo izbrisano “Simon vojaž” i dopisano “First travel Montenegro” (BLT).

Postoji trenutak kada u nešto sumnjate, ali niste sigurni do kraja, a onda vam jedna obična stvar otvori oči i potvrdi da ste u pravu.

Džaba radnicima “Simon vojaža” krivične prijave zbog prodaje autobusa. Sve će biti odbijene. Uzalud im sve, i najbolje su uradili onih trideset vozača ove firme koji su otišli da voze po inostranstvu gdje im je “Simon vojaž” bio najbolja preporuka. Ovdje niko neće mrdnuti prstom. Lokalne vlasti se ne miješaju, nije iz njihove ingerencije. Ćute i četiri vlade koliko ih se izmijenilo od početka štrajka u ovoj firmi. Od Duškove, do ove poslednje.

Iz resornih ministarstava sve četiri vlade ni jedna jedina riječ nije izgovorena u vezi sa “Simon vojažom” i kulminacijom u vidu kradje devet autobusa. Možda je riječ krađa prejaka, možda je sve uvedeno u zakonske okvire.

Onda se sjetim priče o onom čuvenom mirovnom vijeću u Rožajama koje je pokušavalo da ubijedi čovjeka da ne tuži sugrađanina zbog toga što ga je izbo nožem, a on tvrdoglav, hoće pa hoće. Glavni mirovnjak koristi poslednji adut i kaže - “da ti nešto rečem, razmisli dobro, ljudi mogu svašta da ‘načinu’, mogu da ‘načinu’ i da si ti ubo njega, a ne on tebe”.

Vidi Nenade, kako bi bilo da i ti razmisliš? Ako je prodaja autobusa aminovana od nekoga iz državnog aparata, sve je džaba. Nego, pogledaj još jednom dobro fotografije koje sam ti poslao. Možda ona mala ogrebotina nije od onda kada je odaskočio kamenčić kroz Moraču. Može li, ipak, biti da to nije taj autobus? Razmisli druže, kao što vidiš, ljudi mogu danas svašta da “načinu”. Mogu da “načinu” da smo krivi ti što pričaš, i ja i što pišem. Uhh, mogu da ‘načinu’ i da smo se ti i ja ugradili u prodaju autobusa.