Miodrag Lekić

PIŠE MIODRAG LEKIĆ

Ratovi zovu i podstiču ratove

Napadom Irana na Izrael dronovima i raketama u subotu 13. aprila započela je nova stranica konflikta na Bliskom istoku. Nova ratna spirala potvrđuje da ratovi zovu i podstiču nove ratove.

Пише: Miodrag Lekić Види све колумне

Piše: Miodrag Lekić, bivši ministar inostranih poslova

Umjesto deeskalacije u Gazi, koja i dalje ostaje primaran uzrok nestabilnosti na Bliskom istoku, započeo je novi ratni konflikt. Ovoga puta ne preko trećih saveznika, već direktno sukob dvije značajne države, Irana i Izraela. Istina, Izrael je, kako stvari trenutno stoje, odložio svoj ratni odgovor.

Sada se svi pitaju koje poslijedice slijede na mnogim planovima - vojnim, (geo)političkim, diplomatskim i ekonomskim.
Raspoložive činjenice govore da je Iran ispalio na Izrael stotinak dronova i nešto manje krstarećih raketa. S druge strane, zvanični izvještaji glase da su letilice presretnute i uništene, a da je svega nekoliko dodirnulo izraelsku teritoriju.

Obje strane su saopštile pobjedu. Izrael, da je presretanjem letilica pokazao Iranu i svjetu svoju vojnu nadmoć.

Pravo na vojni odgovor se bazira na ranije usvojenoj doktrina Izraela koja glasi da je ta država u slučaju napada ili saznanja o pripremi napada na nju dužna da odmah reaguje vojnom silom. U tom slučaju nije bitno, zapravo nije primarno, ko je na čelu vlade – Netanjahu, Barak ili već neko treći.

Iran svoju pobjedu vidi u pokazanoj smjelosti i sposobnosti da napadne teritoriju Izraela i time se “revanšira” za izraelsko bombardovanje 2. aprila iranske ambasade u Siriji kada je ubijeno sedam članova Pasdaran (Čuvara islamske revolucije), general Muhamed Reza Zahedi i njegov pomoćnik. Ovaj događaj se vezuje i za ubistvo dronom na iračkom aerodrumu 2020.g. generala Sulejmanija, iranskog vojnog komandanata, od strane američkih formacija u periodu Trampovog predsjedničkog mandata.

Iranska strana saopštava da je subotnjim bombardovanjem Izraela između ostalog spašavala čast naroda i zemlje, da je zemlja pokazala svoje vojne sposobnosti, i to namjerno ovoga puta u ogrančenom obimu.

U svijetu, posebno među savezivima Izraela vlada velika neizvjesnot povodom visokih tenzija i mogućeg nastavka oružanog konflikta. Pokušava se uticati na Izrael kako bi odustao od direktne oružane rakcije, uz obećanja o daljoj savezničkoj pomoći toj zemlji.
Nastala situacija je dodatno složena i riskantna u kontekstu rata u Palestini.

Kriza na Bliskom istoku traje već jedan vijek. I to intezivnije od osnivanja države Izrael maja 1948. I danas arapsko-izraelski konflikt, sada dramatično fokusiran u Palestini, ostaje neriješen s mnogim međunarodnim uplivima. Njegov ishod ostaje geopolitički rebus.

U u dugom istorijskom period krvavih konflikta proteklo je mnogo događaja.

Podsjetimo da je značajnu podršku nastajanju Izraela dao je Sovjetski savez koji je priznao novonstalu jevrejsku državu dosta prije SAD. Moskva je u formiranju Izraela vidjela slabljenje britanskog kolonijalizma.

Kasnije će doći do promjene, pa će Sovjetski savez postati saveznik arapskih zemlja, dok će SAD postati, i to do današnjeg dana, najveći saveznik Izraela.

Možda treba podsjetiti da su Izrael i Iran u jednom periodu imali dobre odnose. I to ne samo tokom vlasti šaha Reza Pahlavija, perioda kada su vlade Irana i Izraela zajedno izgradili velike cjevovode za transport nafte između Crvenog mora i Mediterana.
Ali sve je to istorija dvije zemlje koja se odvijala između interesa i odnosa snaga. Sa saveznicima koji su pomagali, moguće nekada i odmagali.

Što će prevaldati u narednom periodu ostaje da se vidi. Da li sve ide ka pragmatizmu ili ekstremizmu biće možda jasnije već sledećih dana i nedelja.

Opšta je ocjena da je Izrael jača vojna sila. Potencijali Irana, sve do specifićne geografije te zemlje nisu za potcjenjivanje. Tome se dodaje i uticaj Teherana na anti-izraelske militantne, ekstremističke, paravojno organizovane formacije Hezbolah, jemenski Huti, sve do Hamasa koji, istina, ima više pomagača.

Konačno, i međunarodni uticaji su od značaja za ishod ovih opasnih konfrotacija. Nažalost, događaji se dešavaju u vremenu sve manjeg poštovanja pravila u međunarodnim odnosima.
Goli odnosi snaga nisu dovoljni za rješenje međunarodnih konflikata. Pogotovo ne za postizanje pravednih rješenja.
Sada ostaje pitanje.

Da li će deskalcijom rata u Gazi, dakle zaustavljanjem izraelskih represalija u Palestini započeti ozbiljan pokušaj mirovnih inicijativa koje bi vodile stabilizovanju prilika na Bliskom istoku.

Ili će se rat prošititi na druge terene iste regije. Do sada je u sličnim ratnim spiralaama Liban plaćao najvišu cjenu.
Otvoreni rat između Irana i Izraela bi po posledicama prevazišao najgora scenarija, a bilo ih je mnogo, na Bliskom istoku i Mediteranu.

Konačno, i međunarodni uticaji su od značaja za ishod ovih opasnih konfrotacija. Nažalost, događaji se dešavaju u vremenu sve manjeg poštovanja pravila u međunarodnim odnosima.

Goli odnosi snaga nisu dovoljni za rješenje međunarodnih konflikata. Pogotovo ne za postizanje pravednih rješenja.