Vlatko Simunović

230 godina oktoiha i Nacrt prostornog plana CG

Ozloglašeno nasljeđe

Crna Gora odavno nema vječne idejne i praktične norme i smjernice. Nema vrijednosti za sva vremena. To su mogli biti Skadarsko jezero i Cetinjski oktoih prvoglasnik. Priroda i knjiga kao produžetak memorije i imaginacije.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Knjiga se čita da bi se zapamtila. Zašto nama nije do knjiga i pamćenja? Ne znam. O posljedicama možemo govoriti dovodeći u vezu 230 godina od štampanja Cetinjskog oktoiha prvoglasnika, jedno djelo akademika Pavla Mijovića i javnu raspravu o Nacrtu prostornog plana Crne Gore koja je u toku.

OD RAJA DO PAKLA

Pavle Mijović je 1971. godine Skadarsko jezero vidio je kao pandan alpskim jezerima na sjeveru Italije i Švajcarskoj. Čovjek je shvatio da četrdesetak ostrva na Skadarskom jezeru nijesu ništa manje interesantna od čuvenih Boromejskih ostrva na jezeru Mađore koje je biser Pijemonta, da će Rijeka Crnojevića kad-tad biti naš fjord Arbisko kod Narvika...

Početkom sedamdesetih Mijović piše da imamo najljepštu, netatnutu prirodnu cjelinu na tlu Evrope. Kao razvojnu šansu Crne Gore vidi odmor u prirodi i njegovanje najvećeg savršenstva u prirodi - mladog i zdravog tijela. Ima konkretan plan. Sve je to zapisano i objavljeno na Cetinju. Naslov - Ozloglašeno nasljeđe..

Petnaestak godina kasnije, Mijović ponovo piše o Skadarskom jezeru. U knjizi “Ipak, nasljeđe / Eppur, patrimonium” postoji poglavlje “Opština Skadarsko jezero - jedino njegovo spasenje”. Preporučujem!

Akademik Mijović komentariše rezultate četrdesetogodišnje izgradnje Crne Gore, konkretno naše koncepcije prostornog i svakog drugog planiranja i razvoja.

Prvo primjećuje da su prvi koraci u izgradnji zemlje gradnja Željezare u Nikšiću koji nema ni gram rude ili sirovine koju bi tamo mogli topiti, izgradnja Kombinata aliminijuma daleko od nalazišta boksita i bez novog izvora električne energije, pretvaranje Boke Kotorske u ratnu luku, gradnja istrebljivača šumskog blaga u Beranama, Pljevljima i Rožaju...

Konstatuje da se na njega “okomio svako ko ga truje i zagađuje sve što mu je momentalno potrebno”, upozorava da je zagađivanjem dostignuta granica koja prijeti izumiranjem životinjskog i biljnog svijeta, da je prepolovljavanjem broja stanovništva priobalnih sela i naselje uništena nekada uspješna jezerska privreda, da su dovedeni u pitanje sezonsko prebivanje i opstanak ptica, da je nestala flota lađa i čunova, da su spomenici kulture zapostavljeni, da stanovnici Riječke i Crmničke nahije, Krajine i Donje Zete bespomoćno zapomažu da im se vrate oteta dobra i lovišta. Predlaže da se ljudi ujedine oko svoga jezera...

Što ideje akademika Mijovića aktuelizuje?

U toku je javna rasprava o Nacrtu prostornog plana Crne Gore i Izvještaju o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu. To su dokumenti koji trasiraju sudbinu naše djece i unučadi.

Što o tome znamo? Koliko su prostora tome posvetili mediji? Malo ili nimalo. Zapravo, taman koliko i nedavnom obilježavanju 230 godina od štampanja Cetinjskog oktoiha prvoglasnika. Kad napišem - nedavnom, mislim 4. januara 2024.

PODLOGA KULTURE

Gospodar Gornje Zete, Đurađ Crnojević, 1493/4 godine, smjelo i za Balkan neočekivano, štampa kniigu i osniva državnu štampariju. Nekom drugom narodu Cetinjski oktoih prvoglasnik bio bi podloga kulture. Što je ta knjiga nama danas?

Cetinjski oktoih prvoglasnik je najzanimljivija knjiga na svijetu. Inicijator štampanje je Đurađ Crnojević, sin osnivača Cetinja i Cetinjskog manastira Ivana Crnojevića. Gospodar gornje Zete knjige štampa prije nego što to rade u Oksfordu i drugim evropskim naučnim centrima. Da je Cetinjski oktoih najzanimljivija knjiga na svijetu kažem jer vladar koji inicira štampanje inkunabule i štampar Makarije ne naslućuju kako će njihovo djelo proći među ljudima ali nagovještavaju da će ih ta štamparija na Cetinju privesti slavi.

U predgovoru i kolofonu Oktoiha prvoglasnika Đurađ govori ustima svog štampara Makarija. Tu je zapisano da ga “na štampanje knjige nagoni ljubav prema crkvi i tuga zbog velike pustoši koju su Turci nanijeli, pored ostalog, upravo manastirskim, crkvenim bibliotekama.

"Viđevši... crkve bez svetih knjiga što su ih agarenska čeda usljed grijehova naših razgrabila i pocijepala, uz revnovnah uz pomoć svetog Duha i sastavih forme na kojima za godinu dana osmorica ljudi izradiše Oktoih prva četiri glasa, na slavoslov Bogu ukrepitelju našem", zapisuje Makarije.

Ove godine obilježavamo 530 godina od štampanja te knjige. Primjećujete li to? Naravno da ne primjećujete. A i kako bi...To je “samo” prva i najljepša na Balkanu knjiga štampana ćirilicom...

CUCA S MORA

Lazar Tomanović, Cuca s mora, prisustvovao je 1890. obilježavanju jubileja Gugenbergove štamparije u Majncu. Održao je govor i donio sa sobom jedan primjerak Cetinjskog oktoiha prvoglasnika. Njemci su bili zadivljeni i štampom i podatkom da je knjiga štampana u državnoj štampariji. Prvoj državnoj štampariji u svijetu. Berlin je osniva 1540, Moskva 1553, Varšava 1580, Ljubljana 1575...

Lazaru Tomanoviću, predsjedniku Vlade Crne Gorem ministru prosvjete, unutrašnjih, vanjskih poslova itd...rečeno je: Narod koji ima ovakve knjige ima svijetlu budućnost. Zaboravili su Njemci napomenuti: Pod uslovom da ih čita.

Da ih čita Skadarsko jezero odavno bi bilo bi mjesto hodočašća ljudi koji stižu iz čitavog svijeta “da zavire u ribarsku kućicu gdje se u dimu od sirove vrbe odigrava ona magija izazvana mirisom dima koja više privlači sladokusce i estete nego na srebrnom poslužavniku servirana čieanska riba ”. I lako bi “pročitao” obrađivače i naručioce izrade Nacrta prostornog plana Crne Gore.

Ne bi bilo svejednoće koja nas pobi...