NAJLUĐA NOĆ

D10S stiže u Rusiju

Nije moglo bez kralja fudbala, nije moglo bez Mesija. Ali, posljednja noć kvalifikacija nam ostavlja toliko tipične latino drame, jednu Kolumbiju koja slavi, jedan Čile koji plače, Peru koji slavi još više kao da Zeland ne postoji, malu Panamu u delirijumu, Amerikance u čudu, Honduras u Bermudskom trouglu... A sad baraži, pa finalni žrijeb.

Пише: Види све колумне

Odmah fakti. 23 zemlje već su u Rusiji, ostaje još 9. U raju su Njemačka, Francuska, Engleska, Španija, Island, Belgija, Srbija, Poljska, Portugal, Rusija, Brazil, Urugvaj, Kolumbija, Argentina, Meksiko, Kostarika, Panama, Japan, Koreja, Iran, Arabija, Nigerija i Egipat. Za preostalih devet mjesta boriće se u interkontinentalnim baražima Peru-Novi Zeland i Honduras-Australija, a u još četiri Evropska baraža koja će biti žrijebana u utorak u Cirihu, a povlašćeni na žrijebu su Italija, Hrvatska, Danska i Švajcarska, dok će njihovi rivali biti Švedska, Grčka i dvije Irske, vidjećemo ko sa kim. Ostaju još tri mjesta iz Afrike, Tunis je praktično siguran, blizu je i Senegal koji ima da odigra dva meča, a u direktnom duelu riješiće Obala Slonovače i zahuktali Maroko, koji je u jučerašnjem testu pokosio Koreju. Tako ćemo sredinom novembra nakon novih burnih šest dana imati konačni spisak od 32 tima, a već sada kad se pravi presjek FIFA bodova znamo ko će biti 8 nosilaca na žrijebu 1. decembra u Kremlju, gdje je Putin juče proslavio rođendan. To su Rusija, Njemačka, Brazil, Portugal, Argentina, Poljska, Belgija i Francuska. Zamislite, nema Španije koja melje sve, falilo je par bodova, nakon sinoćnjeg prolaska Argentine jasno im je da su u drugom šeširu, što će biti veći problem za onog koji nju upeca. Ko god da prođe sad neće promjeniti prvi šešir, Italija i Hrvatska završile bi isto u drugom, a na primjer Srbija gotovo izvjesno u posljednjem četvrtom, osim ako se ne poklope nestvarni rezultati poput prolaska Grčke, S.Irske ili Južne Afrike. Tek, u novembru posljednje karte, ali i more test mečeva, Španci upravo u ovim minutima zakazuju duel sa Portugalom u svom novom hramu Vanda Metropolitano. Mi bi mogli zakazati s Holandijom, posrnulim velikanom.

Sve je bilo uzbudljivo ovih 6 dana kao što smo najavili dan pred buru, ali iznad svega Latino Amerika,ko voli fudbal najviše voli to podneblje jer to je strast na višem nivou,nešto neopisivo. I kakva noć je bila. Počela je šokom u Ekvadoru u 38.sekundi, Argentina je već gubila. Nakon svega što se desilo i skupilo u ove dvije godine, nakon bezbroj propuštenih vozova, kad su došli do zaista posljednje stanice života u Atahualpi, a narod u Buenos Airesu bio spreman na revolt i nerede u slučaju najgoreg,nakon svih zavjeta i obećanja da sad neće kiksati,oni primaju gol u 38.sekundi od Ibare, za novi košmar. Sampaoli je u hotelu saopštio sastav. Ujutro je mislio da stavi Maskerana u sredini,a da Facio igra nazad u troje s Otamendijem i Merkadom, ali kad je čuo da neugodni Ener Valensija ne počinje vratio je "Maskea" nazad, a na sredini ubacio Enca Pereza da pomogne Bilji u kreaciji, zatim Salvio i Akunja po bokovima gdje su mnogi očekivali Papu Gomeza i Dibalu, a u napadu Mesija, Di Mariju i opet Benedeta iz Boke. Mnogi zapanjeni a najviše novinari iz Italije, samo Bilja iz kalća, ni pozvan Iguain plaćen 94 miliona, na klupi Gomez, Ikardi, Dibala, Facio, koji u Italiji blistaju. Sve je preuzeo na sebe "Sampa", ali ideja mu je bila bistra, dati Mesiju komfornost, da ga štiti sredina, da trče krila, a da on ima širinu sa svojim drugom Di Marijom, nakon odlične igre Lea na Bombonjeri. I pogodio je, osjetio ga je. Za Mesija je mnogo bitno da se osjeća komforno kao u Barsi, a sa Iguainom i Tevezom taj feeling na terenu nikad nije proradio, Agero je druga priča ali povrijedio se u taksiju, Dibala mu bukvalno smeta. Njegov najbolji drug Argentinac je Laveci pa Di Marija - kako su samo letjeli on i “Poćo” u finalu s Njemcima, ali zamjenio mu ga je na poluvremenu, dok se u najboljem momentu “Kopa Sentenario” kad su razbijali Amerikance Laveci slomio preko jedne reklame, bizarno, i propustio novo finale sa Čileom. Di Marija se na vrhuncu forme povrijedio pred finale mundijala, a morao izaći već u 30.minutu prvog finala s Čileom pod suncem Santjaga. Promašaji Iguaina poslije su učinjeli svoje, kao i samog Diosa. Sad se sve vratilo, jedna lopta koju je Mesi povukao, odigrao sjajnu kombinaciju sa Di Marijom,s lijeve na lijevu i već je 1:1! Mesi koji osjeća teren, nosi odmah loptu ka centru, žuri jer samo pobjeda igra. I daje još ljepši gol ubrzo, a onda pakuje Di Mariji zlatnu šansu za treći. Sve je bilo lakše,a gotovo u momentu njegove magije,driblinzi i lob iz trka za 1:3, četvrti het trik “Pulge” u dresu Argentine, 43.het trik u karijeri, granice se pomjeraju, Batistuta i Maradona ostaju sve dalje iza čarobnjaka. Iznad svih brojki ona pjesma pored klupe dok se koš igra,koliko je ovo značilo,sva finala koja im je donio, Olimpijsko zlato, Mundijalito, het trik Brazilu za 4:3 u Majamiju, svi golovi i asistencije, nisu ništa u odnosu na sreću ove noći. Ogromni strah je nestao, Argentina će ponovo juriti titulu na mundijalu, a Sampa sada ima vremena da sve dobro složi, znanje i karakter ima, materijal takodje. Dva velikana ovog vijeka Mesi i Kristijano iste noći obezbjedili su mundijal, Kristijano lošijom partijom, golovi bez njegovog učešća, a čak je promašio i jasni zicer da stigne rekord Levandovskog od 16 golova. Zanimljivo, upravo je jednim het trikom protiv Švedske prije 4 godina odveo Portugal u Brazil i to mu je donijelo najisforsaraniju Zlatnu loptu u istoriji, u godini bez trofeja i pune razočaranja, kad je već bila spremna za Riberija. Neće je sad Mesi dobiti zbog ove magične i epohalne noći, tada je to bio marketinški iznuđeno jer je uvrijeđen serijom Zlatnih za Lea, pa još one Evropske za Injestu 2012, i da je još tada dobio Riberi a on ništa od 2008, ne bi više došao ni na jednu ceremoniju,tako je zaprijetio javno Blateru. Ali,na stranu sve to, Mesi je jedan jedini, kao što je nekad bio Pele, posljednjih 15 godina je on, u prvom dodiru s loptom već je potpuno različit od drugih, u drugom je već bolji od svih, a u trećem prestaje sa bude žitelj ove planete, iste vrijednosti,isti naslov kao tog 23. aprila kad je po ko zna koji put sam pokosio tada zahuktali Real na Bernabeu(2:3). D10S.

Brazil fantastičan, ta ekipa igra kao sat otkad je preuzeo Tite,a bila je pred ponorom. Kako sad djeluje nestvarno 41 osvojeni bod, daleko ispred svih, mašina za igru i golove, a prije tri godine fijasko kod kuće 1:7 od Njemaca i 0:3 od Holandije,pa debakl u četvrtfinalu Kope 2015 od Paragvaja, pa još crnje na Sentenariju u grupi od Perua i smjena Dunge,ali i tada skromnih 12 bodova i sredina tabele u kvalifikacijama,nakon srećnih 2:2 u Paragvaju,u posljednjoj sekundi Dani Alves. Olimpijsko zlato s Neimarom, Gabi Žezusom i Renatom na čelu,i Tite koji nakon tog vjekovnog slavlja u Riju gradi novi ekipu i novu brzinu,9 pobjeda za redom. Sinoć su nemilosrdno pokosili Čile 3:0, iako su mnogi mislili da će da napakoste vječnom neprijatelju Argentini,a Čileanci jaki i ginuli za spas. Ali lelujava lopta Alvesa i gol Barsinog Paulinja, pa odmah igrica Neimara i Gabija za nokaut,a kad je Čileu trebao samo gol za 2:1 da ipak pretekne svog neprijatelja Peru i ode u baraž,pošli svi u juriš pa i golman Bravo,stiže novi pogodak Gabija koji se ušetao u mrežu. I tada je Čile imao nadu, uz krah neobjašnjivi Paragvaja,trebao im je samo gol u Limi, bilo ko da ga da, samo da ne ostane 1:1. Tako bi preskočili Peru,ali isto i Kolumbiju da ga je ona primila,imali bi po 26 bodova i -1 gol razliku,ali Čile više datih golova. To je jedna od vrtoglavih kombinacija koje su se noćas smjenjivale, ali Peru i Kolumbija su pimplali do kraja, nakon gola Hamesa Kolumbijci su bili u transu, ali ekipa Gareke ima 9 života i taj čudesni Gerero je pogodio iz slobodnjaka,bila je tu čak i energija za preokret,ali oni smatraju Novi Zeland lakim zalogajem,pa su slavili zajedno s “Kafeterosima”, mundijal nakon 36 godina! U novembru ne bi trebalo biti problema, prije 4 godine Meksiko je odradio Zeland s ukupnih 8:3, a vidjeli smo ih i ljetos u Rusiji, realno zaostaju. Bravo za Gareku, kako je samo vodio ranije Velez, ali sad sa skromnom ekipom kojoj je dao duh ide na SP, i vraća im to što ih je kao igrač Argentine izbacio za Meksiko 1986, baš kao što je uradio i slavni Didi 1957, pa ih odveo prvi put 1970! Kolumbija je iskomplikovala s Paragvajem ali pokazala snagu, Hames, Kvadrado, Falkao i ostali biće faktor i u Rusiji. Urugvaj jednako kao oni, za njih smo već znali, ali šta reći za Čile? Prva titula u istoriji, pa odmah i druga,pa još i sjajno finale s Njemcima ljetos,a sad ovakva tuga. Počeli su s dvije vrijedne pobjede na krilima titule, dobili glatko Brazil 2:0 kući, pa otišli u rivalski Peru i dobili 3:5! Onda previše padova i krize, u Brazilu se nisu mogli vaditi, Argentina je jedino njih dobila dva puta opet u režiji Mesija,ali pazite gdje su izgubili tu trku na gol razliku s Peruom- nakon remija u Boliviji 1:1 prijavili su da Paragvajac Nelson Kabrera nije smio igrati za Bolivijce, FIFA im je dodijelila pobjedu 0:3. Ali,posljedično tome i Peru koji je od Bolivije izgubio iz istog razloga je dobio tri boda! Tabela pokazuje da bi bez te žalbe Čile bio bod ispred Perua, i takodje zahvaljujući gol razlici ispred Paragvaja,i igrao bi baraž sa Zelandjanima! Da im bude još teže,ali to je sudbina.

Iste 4 ekipe koje su bile na prošlom mundijalu su se i sad kvalifikovale, samo će Peru simbolično zauzeti mjesto Čilea. Argentinci će juriti titulu koju čekaju 32 godine, ali ako znamo da od novembra niko nije dao gol osim Mesija jasno je kakav posao čeka Sampu. Sad možemo govoriti o planovima Brazila, trio snova Neimar-Žezus-Kutinjo, s Vilianom i mnogim vrhunskim alternativama naprijed,pa triom koji čuva stražu Kazemiro-Paulinjo-Renato, te bekovima kao što su Dani Alves i Marselo(Filipe Luis),i neki od najboljih štopera svijeta Silva, Miranda, Markinjos, David Luiz,to je sada prije svega sistem s mnogim resursima,i selektorom kojeg je inspirisao Kapelov 4-4-2, pa onda Gvardiolin 4-3-3 u punom pokretu. Brazilci su sigurno medju favoritima mundijala, sa Španijom,Njemačkom i eventualno Francuskom,ako iskoristi kapacitete i izadje iz ove letargije. Onda u drugom redu mogu konkurisati Argentina, Belgija, Kolumbija, Meksiko i naravno ostale Evropske selekcije, od kojih neke još treba da prodju.

Italija će igrati baraž baš kao prije 20 godina sa Rusijom,kad je na snijegu Moskve debitovao Bufon,a golom Kaziragija ih oborili u Napulju. Sad Bufon želi doći do Moskve i tamo zatvoriti krug i svoju karijeru sa 40 godina. Biće favoriti u baražu,ali kako sad igraju Republika Irska sa Brejdijem koji ih je srušio i na Euru,može biti problem. Veliki karakter imaju i Grci ali malo manje kvaliteta, a Švedjani nakon ere Ibre imaju sada Berga, Tojvonena, Ekdala, Forsberga, Grankvista i mladju gardu,svakako nisu naivan rival za baraž. Prošli put su izbacili Dansku na klasu Ibre, taj vječni derbi bi se mogao sad ponoviti,ali sad Danci imaju više siline. I Hrvatska ako bude kompletna biće jasan favorit u baražu,mogu pronaći deseto veliko prvenstvo od 12 mogućih, a Ventura mora da vidi šta će- da li 4-3-3 zbog majstora Insinjea,pa valjda staviti tu i El Šaravija,ili kao u Skadru 4-4-2,s dva napadača Imobile-Beloti(sada Eder),a Insinje i Kandreva bočno ali s obavezama nazad,i odbrana u četvoro na koju Bufon viče kao nikad,pogotovo Bonućija. Koliko mu fali harizme u odnosu na Kontea koji je od slabije ekipa napravio bauk na Euru nedavno.

A Španija je opet priča za sebe. Ostavila je Italiju lako za sobom,kako je sad daleko glatki poraz od Azura na Sen Deniju 2016, uzeli su 28 bodova, a i taj meč u Italiji su imali u rukama,i svakako prekinuli Italiji beskrajni niz pobjeda kod kuće u kvalifikacijama. U Madridu šou i 3:0, a nakon što su sve razbili završili su čak šeste mundijalske kvalifikacije bez poraza,čak 65 mečeva! Posljednji poraz Španije bio je u Danskoj 31.marta 1993,u praistoriji,ali dobili su ih u novembru 3:0 i otišli u SAD. I serija traje četvrt vijeka,u znaku mnogih rekorda,a brojeći i kvalifikacije za EURO dobili su čak 51 od posljednjih 55 mečeva,sve od onog poraza u Švedskoj oktobra 2006, nakon kojeg je Aragonjes krenuo u veliku revoluciju oplodjenu titulama. Koliko velikih igara i pobjeda,to traje još od Klementea koji je bio neporažen pune 4 godine 1994-1998,sve do nesrećne Nigerije na mundijalu u Francuskoj kad su mislili da osvoje,dobijali su i nadigrali i velike rivale,punili mreže i za EURO 2000, ali uvijek padali na samim prvenstvima-na penale od Engleske 1996 a bili puno bolji,pa 2:1 uz penal kiks Raula od moćne Francuske 2000, pa nevidjena kradja od Koreje 2002 isto u četvrtfinalu, pa od Portugala 2004 kad su imali drim tim, pa vrhunac od Francuza 2006 u osmini kad su vodili i do tada plesali na SP. Onda kreće ubitačna serija s tom generacijom Ćavija, Injeste, Pujola, Ramosa, Toresa, Vilje, Fabregasa, ali magičnu igru pasova igrali su i prije sa Raulom, Gererom, Manharinom, Jerom, Alfonsom, Mendjetom, Ečeverijom, Valeronom, Enrikeom, Tristanom, Hoakinom, Visenteom, Dela Penjom,i drugim sjajnim asovima,a iz te najjače lige na svijetu uvijek je izlazio višak tehničara,mozgova,krila,višak polušpiceva..Nadogradnja šampionske ekipe iz 2008 je bila laka sa Navasom, Kazorlom, Silvom, Guicom, Ćavi Alonsom, Pedrom, Buskecom i ostalima koji su nadolazili, ali baš na vrhuncu Del Boske je počeo da pravi niz grešaka,da ne koristi nevidjene resurse iz lige i mladjih kategorija koje su osvajale sve titule moguće od 16 do 21 godine, i odveo ih u dva pogrešna takmičenja prije nego je otišao. Uoči Brazila imali su da biraju,samo za zadnjeg veznog Buskec, Ćavi Alonso, Ćavi, Havi Martinez,pa redom Injesta, Silva, Koke, Fabregas, Kazorla, Isko, Alkantara, Valero, ili krila bez kojih se moglo i igrati, Navas, Kaljehon, Muniain, Pablo, napadači Kosta, Negredo, Tores, Vilja, Soldado, Ljorente, Morata i koliko još,i njihovi bekovi zavladali Engleskom Aspilikueta, Monreal, Alonso, Moreno, Beljerin,svi u vodećim klubovima, da ne pričamo o Albi i Huanfranu, toliko izbora ne pamtimo u istoriji fudbala. Uspio je tada upropastiti Del Boske sa zardjalim stilom, ali sad Lopetegi daje novu linfu, daje veliki prostor šampionima U21 iz 2013 kao što su Isko i Alkantara,ali i ovoj vicešampionskoj generaciji iz prošlog ljeta- Asensio, Saul, Sebaljos, Beljerin, Sandro, kao što zove svu koloniju iz Čelsija gdje ih je bilo 6 do odlaska Koste, Aspi i Alonso bombe,ali Sesk i Pedro preporodjeni, a Morata do povrede u top formi, ali osnove igre i dalje daje Injesti i Silvi,a gura naprijed mladiće Asensija i Iska kao protiv Italije,čekajući i oporavak Vitola. Igraju mu mnogi, sad je evrogol dao Iljaramendi, a u napadu bio Vijera iz Las Palmasa,miksuje sve. Nije mu teško da izabere iz te lige gdje se igra 4:4, 3:3 svakog vikenda, lige koja bježi već svjetlosnim godinama Engleskoj i Italijanskoj( 92.566 bodova), gdje je ideja uvijek dati gol,dominirati igru,pas, kredo koji ih je doveo dotle. Uče igrače od već sedme godine da se dodaju,da se zabavljaju,da lopta ide kroz travu, i ulaganje u kantere donijelo je hiljade talenata koje Englezi sada pecaju u 16.godini po cijeloj Španiji. Osvojili su čak 13 Evropskih i svjetskih titula u posljednjih 10 godina što je megalomanski, igrači poput Susa, Alegrije, Delofeua, Hesea, Adrijana, Krkića su predvodili te šampionske ekipe,iako se nije moglo naći mjesto za sve,oni su opet tu,dominiraju u drugim ligama kao što znamo. Poziv su dobijali nedavno, Suso i Kaljehon se nadaju Rusiji, nada se čak i Luiz Alberto koji čini čuda u Laciju,a u Španiji ga i ne znaju. Ovo kako se sada zabavljaju opasno podsjeća na tako skorašnja vremena, u seriji su, aovih dana blistaju i njihove mladje selekcije, i U19 i nova U21 koja je sinoć pokosila Slovačku 1:4 sa Ernandezom, Majoralom i Sebaljosom, a u Estoniji imali 46 šuteva na gol, ili U17 koja na SP u Indiji juče dobila Nigeriju 4:0, dok Njemačka, druga velika sila i škola o kojoj smo ljetos pričali,gubi od Irana 4:0. Pažnja na Španiju, imaju više od svih.

Nakon Španije mora se reći par riječi o njihovom rivalu u finalu 2010, posrnuloj Holandiji. Nakon Eura propuštaju i Mundijal, užasna sudbina, a ni stari majstor Roben nije mogao dati baš 7 golova Švedjanima. Povezani su sa školom Barse i Španskim fudbalom,isto forsiraju 4-3-3, stalni posjed i dominaciju, atrakciju i brzinu,ali su se negdje izgubili. To treće mjesto 2014 je bilo varljivo i uz mnogo sreće protiv Meksika u osmini, mladi na čelu sa Depajom, Janmatom i De Frajom precijenjeni, a generacija Robena, Snajdera, Van Persija, Kajta, Huntelara, Hejtinge, Babela polako odlazi iako su skoro svi opet aktivirani u očaju. Roben se sada oprostio,a nesudjeni nasljednik Proms kaže da je on jedinstven i nema ko da ga naslijedi. Koliko su kiksali sa krilima, baš Proms, Elija, Depaj, Van de Bik, niko da poleti,a Bas Dost ne daje golove koje daje za klubove, Jansen još manje, a dva pivota Vilhena i Vajnaldum su tek na udaru štampe. Dok izraste Klajvert junior i ova generacija Ajaksa ode vrijeme, 4 selektora su ih vodili nakon Van Gala, prvo Hidink, pa Grim, onda Blind i po treći put 70-godišnji Advokat, sve profesori njihovog sistema,ali niko u stanju da pruži jasan koncept igre. Mogli su izvući baraž da su imali jedan kiks manje, i bolji su od Švedjana,ali sad je vrijeme za “recesiju” i da se krene iz početka,pa makar napravili “izdaju” svoje istorije i odustali od 4-3-3 kao što je Van Gal uradio u Brazilu.

Noćas je bila i drama u centralnoj i sjevernoj Americi, samo pola sata kasnije od južne. Gubili su na poluvremenu i Panama, i Honduras i Amerikanci čak 2:0 na Trinidadu, a imali zicer za direktan plasman. Kao davne 1989.godine kad je famozni Kalidjuri dao gol baš na Trinidadu i tada iznenadjujuće odveo Amerikance na SP u Italiji 1990, a od tada nanizali 7 mundijala uzastopno, opet im se sudbina rješavala na tom ostrvu. Odavno otpisani Trinidad ih je nevjerovatno izbacio, nisu uspjeli dati taj gol za 2:2 i barem baraž,i ovo je noćna mora,u momentu kad toliko populariziju fudbal,kad su oduševili u Brazili,zaintrigirali naciju. Honduras ih je preskočio preokretom 3:2 protiv jakog Meksika, a Panama je fantomskim (izmišljenim) golom Gabrijela Toresa izjednačila protiv Kostarike koja je tri dana ranije imala svoju proslavu i to kakvu. U samom finišu kapiten Roman Tores pogodio je za 2:1 i prvi mundijal ikada za “Kanalerose”, kakav delirijum i suze, sad je Kostarika gledala tudju feštu na ulicama. Preskočili su u zadnji čas Honduras i zemlja spojenih sudova je napravila istoriju,i to na uštrb velike Amerike koja ih je u petak nokautirala 4:0,uzalud. A Honduras će morati u daleki baraž sa Australijom koja je jedva prošla Siriju sa Kejhilom, biće to vrlo neizvjesno za razliku od Peru-Novi Zeland. Lokura,pura lokura,kažu na kontinentu.

Tako smo ispratili srž kvalifikacija, čekamo još tih 9 zemalja, ali glavno smo vidjeli, cijela planeta je bila involvirana jer biti na fudbalskom mundijalu je nešto najvažnije i daleko iznad sportskih okvira. U ovom sportu to je svakako najvrednije što postoji,a prije novembra i daljeg žrijeba brzo ćemo se vratiti u klupsku svakodnevicu, već u subotu na meniju imamo Atletiko-Barsa(Grizman-Mesi), Liverpul-Mančester, Lion-Monako, Roma-Napoli, Juve-Lacio,sjutradan Inter-Milan,pa odmah krem Lige šampiona sa Siti-Napoli i svim ostalim. Šou se nastavlja,i to odmah.