Tufik Softić

Napade eksplozivom tretirati kao terorizam

Osim inicijative da se kriminalni klanovi proglase terorističkim grupama, hitno bi trebalo raditi na izmjeni zakona u dijelu kvalifikacije krivičnih djela, gdje bi se opasne eksplozije mogle tretirati kao teriristički akti, a ne kao do sada, kao u najvećem broju slučajeva izazivanje opšte opasnosti.

To smatraju mnogi sagovornici Portala RTCG čija imovina ili su oni sami bili mete takvih napada, od kojih u Beranama skoro nijedan da nije rasvijetljen za poslednjih dvadeset pet godina.

Privatni automobil inspektora kriminalistike u CB Berane Gorana Pešića, danas penzionera, "golf 2" pretvoren je u gomilu gvožđa, ali samo srećon niko nije stradao iako je automobil bio parkiran praktično u žem centru grada.

Od detonacije su popucala stakla na dvije susjedne zgrade, koje dijeli samo uska ulica i mjesto za parking ispred jedne i druge zgrade.

Eksploziv je najvjerovatnije bio postavljen ispod mjesta suvozača. O koliko jakom eksplozivu se radilo govori činjenica da je automobilski pod potpuno probijen u prečniku od preko pola metra, a unutrašnjost čitavog automobila izgledala je jezivo, kao zgužvana. U asfaltu, ispod, ostao je krater prečnika dvadeset i dubine šest centimetara.

Osim ovog i svi prijašnji slučajevi podmetanja eksploziva policijskim službenicima ili drugim građanima Berana, ostali su do sada nerasvijetljeni.

Tako nikada nije riješeno ko je krajem devedesetih godina podmetnuo eksploziv pod “reno 4” tadašnjeg komandira Centra bezbjednosti Dragana Šćepanovića. Nikakvog traga ni odgovora do danas.

Traga ni odgovora nema ni u mnogo brutalnijem slučaju eksplozije, dvije-tri godine kasnije, sredinom januara 2002. godine, kada je miniran stan tadašnjeg načelnika CB Berane Dragana Mazića, danas takođe penzionera, a samo pukom srećom niko niko od porodice Mazić nije stradao.

Nerasvijetljeno je ostalo i ko je i zbog čega postavio eksploziv pod džip još jednog beranskog načelnika, Nova Veljića, ispred zgrade u kojoj je tada stanovao. Veljuću su paljeni automobili i nakon odlaska u penziju, što, takođe, nikada nije rasvijetljeno.

Od tih vremena dogodio se veliki broj podmetanja eksploziva i paljenja automobila, koje je teško i nabrojati, a koji polako padaju u zaborav.

Od onih, relativno skorijih slučajeva, do danas nije rasvijetljeno ko je zapalio dva automobile tadašnjeg komandira za saobraćaj u ovom gradu Danka Jelića. Njegov i automobil njegove supruge bili su parkirani jedan do drugog ispred zgrade gdje stanuju, praktično u centru grada.

Ostalo je nerasvijetljeno i ko je podmetnuo požar na privatnom automobilu ispektorke u odjeljenju za droge Marijane Radovanić, takođe u centru grada. Radovanić je nedugo zatim napustila policijski posao i prešla u advokaturu.

Dobro upućen policijski službenik objašnjava da su podmetanja požara pod automobile i drugu imovinu krivična djela koja su vrlo teška za otkrivanje.

“Tačno je da forenzika napreduje i da se dolazi do nekih tragova do kojih se ranije nije moglo doći. Ali, sve vam govori činjenica da od svih pobrojanih slučajeva podmetanja požara u Beranama, ni jedan nije rasvijetljen”, kazao je taj službenik.

On objašnjava i da se za podmetanje požara obično “angažuju” sitniji delikventi, koji su za male pare spremni da počine i mnogo teža krivična djela. Naručioci, odnosno nalogodavci, ostaju još dublje u sjenci nikada razjašnjenih slučajeva.

Ako već ne mogu rasvijetliti terorostičke akte u vidu podmetanja eksploziva, ili paljenja automobila svojim službenicima, kako očekivati da se rasvijetle eksplozije i paljevine kod običnih građana.

Čitav feljton ne bi bio dovoljan da se do detalja opišu i pobroje svi slučajevi eksplozija i podmetanja požara samo u Beranama u posljednjih dvije decenije.

Već je zaboravljen veliki požar na dva kombi vozila sportskog Rukometnog kluba 2003. koja su bila parkirana u dvorištu kuće trenera Veska Raketića, iako se šteta mjeri desetinama hiljada eura. Da je požar podmetnut, odavno nema nikakve dileme.

U podmetnutom požaru izgorjela je fabrika za preradu drveta porodice Janković, jedan kozmetički salon, zatim automobil jedne službenice Zavoda za zapošljavanje, jednog ljekara, jednog medicinskoh tehničara iz Hitne pomoći, automobil vlasnice jedne privatne apoteke, i ko zna još koliko drugih.
Zaborav pokriva i slučaj stravične eksplozije i rušenja kuće braće Martinović u centru Berana krajem januara 2001. godine, kada je stradalo čak šest osoba.

"Ako ovo poslednje nije bio teroristički akt, a šta je onda terorizam. I svi drugi slučajevi podmetanja plastičnog eksploziva ili trotila, kojih je bilo više, kao onaj kada je u jednom lokalu u prizemlju solitera, takođe u centru grada, uništeno desetak automobila parkiranih u blizini i samo srećom niko nije stradao, kako tretirarati nego kao terorizam“, pita jedan od sagovornika Portala RTCG.

Ovaj sagovornik smatra da bi se u slučajevima tretiranja tih djela kao terističkih akata sa mnogo više ozbiljnosti prilazilo njihovom rješavanju, i ne bi jedan od okrivljenih za podmetanje eksplozije u kući braće Martinović bio osuđen i odležao svega petnaest godina zatvora za učestvovanje u terorističkom slučaju u kojem je stradalo šest osoba.