Mi.M. [ euronews.rs ]

Krhko primirje i novi rizik od rata na Bliskom istoku

Nuklearna tenzija na Bliskom istoku ponovo je na vrhuncu nakon 12-dnevnog sukoba Izraela i Irana koji je završen krhkim primirjem. Dok region i svijet drhte pred mogućnošću novog rata, povjerenje između Teherana, Vašingtona i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), potpuno je poljuljano.

Pregovori o iranskom nuklearnom programu stoje na ivici, dok iranski lideri odbacuju diplomatske ponude i prijete nastavkom nuklearnog razvoja – što bi moglo da izazove domino efekat nuklearnog naoružanja u cijelom regionu.

Naime, poslije sukoba koji je trajao 12 dana između Izraela i Irana, ostaju značajne sumnje u postojanost primirja i izglede za budući iranski nuklearni sporazum. Prošlo je nešto više od nedjelju dana otkako su SAD primorale dva regionalna rivala na primirje, čime je okončan vazdušni rat koji je započeo 13. juna, kada su izraelski vazdušni napadi usmrtili visoke zapovjednike Iranske revolucionarne garde i pogodili arsenal balističkih raketa.

U napadima su pogođeni iranski nuklearni objekti, za koje je Izrael tvrdio da dovode Teheran u domet nuklearnog oružja. Iran je uzvratio ispaljivanjem raketnih salvi na izraelske vojne baze, infrastrukturu i gradove.

Krunisan je krhki mir, koji je posredovao Vašington 24. juna, dan nakon što su SAD bombardovale tri ključna iranska nuklearna objekta. Međutim, mogućnost obnove razgovora između SAD i Irana ostaje neizvjesna. Vašington i Teheran su vodili razgovore o iranskom nuklearnom programu kada je Izrael započeo rat.

U utorak je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči odbacio mogućnost brzog nastavka razgovora sa SAD, nakon što je predsjednik Donald Tramp sugerisao da bi pregovori sa Teheranom mogli da se nastave već ove sedmice.

"Kraj američkih vojnih prijetnji je preduslov za nastavak razgovora između Teherana i Vašingtona", rekao je Aragči u intervjuu za CBS.

Iran marginalizuje UN-ov nuklearni nadzor

Tramp je prošle sedmice rekao da bi razmotrio nove napade na Iran ukoliko se otkrije da zemlja obogaćuje uranijum na zabrinjavajućem nivou.

Rafael Grosi, direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), UN-ovog nuklearnog nadzornog tijela, izjavio je u nedjelju da su američki napadi na tri nuklearna objekta u Iranu – Fordou, Natanc i Isfahan — značajno ometali kapacitet Teherana da obogaćuje uranijum.

Ipak, upozorio je da Iran može početi proizvodnju obogaćenog uranijuma "za nekoliko mjeseci".

Iranski predsjednik Masud Pezeškijan je u srijedu naredio da zemlja prekine saradnju sa IAEA, prenose državni mediji. Prema njegovim riječima, povjerenje u agenciju je sada narušeno, a Pezeškijan je o tome razgovarao sa francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom u telefonskom razgovoru u nedjelju.

Satelitske slike od 29. juna, koje je objavila američka vazduhoplovna kompanija "Maxar Technologies", pokazuju aktivnost na lokaciji Fordou, jednom od glavnih centara za obogaćivanje uranijuma u Iranu, koji su pogodili američki bombarder B-2.

Slike prikazuju bager i radnike oko velikih ventilacionih otvora podzemnog objekta.

Prije sukoba između Irana i Izraela, IAEA je imala redovan pristup iranskim centrima za obogaćivanje radi nadzora. Međutim, prema zakonu donesenom u srijedu, bilo koja buduća inspekcija nuklearnih objekata u Iranu od strane IAEA mora biti odobrena od strane Vrhovnog nacionalnog savjeta bezbjednosti.

"Kako mislite da možemo garantovati bezbjednost njihovih (IAEA inspektora) kada su naši mirni objekti bili meta napada do prije nekoliko dana?", upitao je jedan iranski diplomatski izvor za Euronews.

Sporazum malo vjerovatan

Iako sukob Izrael i SAD smatraju kratkim, za rukovodstvo u Teheranu rat je suštinski i dalje neriješen, uprkos primirju. Vjerovatno nije iznenađujuće, s obzirom da Teheran tvrdi da je tokom rata poginulo 935 njegovih građana – uključujući 38 djece i 132 žene.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao je da postoje "dovoljno regionalnih prilika" za stabilizaciju nakon 12-dnevnog sukoba, ali to ostaje da se vidi.

Prema Rafealeu Marćetiju, direktoru Centra za međunarodne i strateške studije na Luis univerzitetu u Rimu, rukovodstvo Teherana se protivi krajnjem strateškom cilju Izraela i SAD, koji nije samo denuklearizacija Irana.

Dok je Netanjahu nuklearni program Irana predstavio kao pitanje izraelske nacionalne bezbjednosti, strateški cilj Teherana bio bi regionalna ravnoteža moći zasnovana na međusobnom nuklearnom odvraćanju, objašnjava Marćeti.

"Nije uopšte iznenađujuće što je Iran krenuo u proces nuklearnog razvoja, ali moramo biti oprezni jer je, bar formalno, Iran, za razliku od Izraela, uvijek poštovao Sporazum o neširenju nuklearnog oružja", rekao je on.

Zbog toga je teško postići sporazum između strana bez ustupka jedne od njih, rekao je za Euronews. Dugoročno, promjena režima bi mogla riješiti pitanje, smatraju Izrael i SAD.

Iran se boji izraelske regionalne hegemonije

Izrael, koji nije zvanično priznao da posjeduje nuklearno oružje, ne pridržava se Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, za razliku od Irana, koji je taj sporazum potpisao 1970. godine, za vrijeme vladavine iranskog šaha Mohamada Reze Pahlavija.

U to vrijeme, Teheran je bio jedan od tri ključna stuba – zajedno sa Izraelom i Turskom – u prozapadnoj, antisovjetskoj ravnoteži snaga u onome što se danas naziva "proširenim Bliskim istokom", uključujući i Kavkaz i Centralnu Aziju. U tim godinama, prije šiitske vjerske revolucije 1979, Ankara, Teheran i Tel Aviv su imali bliske političke i vojne odnose zasnovane na usklađenim strateškim interesima.

Međutim, danas Iran govori o želji da uništi Izrael.

Ni Izrael ni Iran nemaju zvanične vojne nuklearne doktrine, jer prvi ne priznaje da posjeduje nuklearni arsenal, dok drugi insistira na nuklearnom programu koji je isključivo za mirne, civilne svrhe.

Izrael ni ne potvrđuje ni ne poriče posjedovanje atomskog oružja; to je tzv. doktrina namjerne strateške dvosmislenosti: država koja drži potencijalne protivnike u neizvjesnosti o svojoj reakciji u slučaju sukoba. Prema procjenama drugih država, međunarodnih organizacija i naučne zajednice, Izrael posjeduje zalihe od 90 do 400 nuklearnih bojevih glava.

Iako nema zvanične doktrine o upotrebi atomskog oružja, za Izrael je nuklearno oružje "krajnje oružje", kaže Dejvid Rigule-Roze, stručnjak za Bliski istok iz pariškog Instituta za međunarodne i strateške odnose (Iris).

"Mi smo u potpunom odvraćanju, oružje nije korišćeno čak ni 1973. godine (kada je Izrael bio blizu vojnog kolapsa pred ofanzivom Sirije i Egipta) u Jomkipurskom ratu," rekao je on.

Nastavak strateške dvosmislenosti

Zbog toga, uprkos namjernoj strateškoj dvosmislenosti, jedno je sigurno, rekao je Rigule-Roze za Euronews.

"Jevrejska država ne toleriše, uključujući i upotrebu sile, postojanje drugih nuklearnih sila u regionu", rekao je.

U stvari, 1981. godine Izrael je napao i uništio nuklearni reaktor Osirak u Iraku, koji je zvanično bio namijenjen za civilnu upotrebu i razvijen je uz pomoć Francuske, pod predsjednikom Valerijem Žiskarom Destenom i premijerom Žakom Širakom.

Izraelske službe bezbjednosti opravdale su napad tvrdeći da je reaktor mogao biti pretvoren u proizvodnju plutonijuma.

Godine 2007, izraelski avioni su takođe napali područje oko Der ez-Zora u Siriji, gdje je, prema Mosadu, režim Al-Asada gradio nuklearni reaktor uz pomoć Sjeverne Koreje.

Danas se političko-vojni balans moći i diplomatski odnosi premeštaju u korist Izraela: Egipat i Jordan su priznali jevrejsku državu, Sirija više nije u poziciji da nanese štetu posle pada Al-Asada, a Liban ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju. Štaviše, Sadam Huseinov Irak je sada samo magla prošlosti.

Međutim, prisustvo iranske strateške nuklearne sile poremetilo bi ravnotežu neširenja nuklearnog oružja u jednom od najnestabilnijih regiona, upozoravaju analitičari.

"Saudijski princ Bin Salman je rekao da bi u slučaju iranske nuklearne sile, Saudijska Arabija takođe razvijala nuklearno oružje, a onda bi uslijedio domino efekat u kome bi se i Turska i Egipat osjetili pritisak da se naoružaju atomskim oružjem", rekao je Rigule-Roze.

"To je ono što se htjelo spriječiti Iran nuklearnim sporazumom potpisanim 2015. godine između EU, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, SAD, Kine i Rusije, a koji je predsjednik Tramp 2018. godine raskinuo", dodao je.