M.V. [ A plus ]

Knežević: Doprinio sam da JAT ustupi Crnoj Gori aerodrome u Tivtu i Podgorici

Dok tenderski postupak oko davanja u zakup aerodroma u Podgorici i Tivtu kroz koncesiju na rok od 30 godina izaziva malu „buru“ u ove vrele dane (Vlada Crne Gore je odlučila da rok dat Tenderskoj komisiji za koncesije na crnogorske aerodrome da završi posao i preda izvještaj Ministarstvu saobraćaja o bodovanju ponuda, bude produžen za 30 dana, odnosno do 9. jula), došli smo do saznanja kako su ovi aerodromi postali – vlasništvo države Crne Gore.

„Bez lažne skromnosti, mogu da istaknem moju važnu posredničku ulogu i doprinos u pregovorima, da Vlada Srbije, sa premijerom Zoranom Đinđićem, i Jugoslovenski aerotransport, kao vlasnik aerodroma u Podgorici i Tivtu, ustupe to vlasništvo Crnoj Gori, što je ozvaničeno 2023. godine, od kada ovim aerodromima upravlja Javno preduzeće Aerodromi Crne Gore!“, saopštio nam je Duško Knežević, iz pritvorske jedinice u Spužu, preko advokata Dražena Medojevića.

Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević i potpredsjednik Vlade Republike Crne Gore za ekonomsku politiku i privredni razvoj Branimir Gvozdenović zastupali su crnogorske interese u tim pregovorima sa srpskom stranom, započetim 2001. godine.

„Pored predsjednika Vlade Republike Srbije Zorana Đinđića, u tim razgovorima je učestvovala i ministarka za saobraćaj i komunikacije Marija Rašeta-Vukosavljević, a u ime JAT-a, generalni direktor Predrag – Draško Vujović. Bio je to složen proces pregovora, ali krajem 2001. godine postigli smo dogovor. Prihvatili smo i cijenu – 5,5 miliona evra za oba aerodroma, u Podgorici i Tivtu. I to kroz kompenzaciju troškova slijetanja JAT-ovih aviona u Podgoricu i Tivat. Ne treba dovoditi u pitanje da smo odradili odličan posao za Crnu Goru. Sada se, vidim, lome koplja oko toga kome će se dodijeliti koncesija o aerodromima Crne Gore“, kaže Duško Knežević preko svog advokata.

Nema sumnje da je to bio odličan poslovni potez za Crnu Goru, da postane vlasnik aerodroma koji sada imaju visoku vrijednost, što se vidi kroz uslove tenderskog postupka. Kako ste ubijedili Vladu Srbije i JAT da se odreknu tog vlasništva nad aerodromima koji gravitiraju ka turističkim destinacijama, s obzirom da u tom trenutku niko nije javno govorio o osamostaljenju Crne Gore?

„Možda je razlog u našim pregovaračim spospobnostima… Ipak, donekle mi je taj njihov potez objasnio moj prijatelj Draško Vujović, generalni direktor JAT-a, koji je praktično cio radni vek proveo u toj kompaniji. Plan restrukturiranja JAT-a su počeli da prave nakon petooktobarskih promjena 2000. godine, da naprave nacionalnog avioprevoznika u gabaritima koji bi zadovoljavali i interes države da ima svoju avio kompaniju ali i da bude ekonomski održiva. Taj plan podrazumijevao je izdvajanje zavisnih preduzeća, svega što nije bio primarni posao i ticao se prevoza putnika, sa idejom da osim aviona, sve propratne i uslužne delatnosti izdvoje. To je bila šansa da ostvarimo naš plan, da dva putnička aerodroma prebacimo u vlasništvo Crne Gore.“

Konačno, aerodromi u Podgorici i Tivtu su od 4. marta 2003. postali vlasništvo Crne Gore, pošto su ugovor kojim je regulisan prenos vlasništva potpisali u Tivtu zamjenik direktora JAT-a Miodrag Todorović i direktor JP Aerodromi Crne Gore Milovan Đuričković.

„Koliko sam bio srećan zbog tog ozvaničenja dobrog poslovnog dogovora sa Vladom Srbije, toliko me je obuzela velika tuga samo osam dana kasnije, pošto je premijer Zoran Đinđić ubijen 12. marta 2003. u Beogradu! Šta ti je život“, prenosi svoje utiske Knežević.

Jeste li imali još nekih poslovnih poteza u interesu Vlade Crne Gore?

„Jesam, naravno. Posredovao sam u kupovini Podgoričke banke od strane Agencije za sanaciju banaka, kao i kupovinu Beranske banke. Sve sam to radio u interesu Vlade Crne Gore, bez ikakve provizije. Zahvaljujući svojim dobrim međunarodnim vezama, obezbijedio sam Crnoj Gori velike benefite dovođenjem stranih investitora, koji su uložili više stotina miliona evra, a kroz te investicije otvorena su brojna radna mjesta. Prije svega, prijatelj sam s kraljevskom familijom iz Abu Dabija, šeik Bin Zajed al Nahijan je bio partner Atlas grupe u izgradnji Atlas kapital centra u Podgorici. Doveo sam azebejdžansku SOCAR grupu da značajno investira u Crnu Goru, u Kumboru je izgrađen ekskluzivni rizort Portonovi.

Decenijama smo ulagali u obrazovanje, otvorili prvi privatni univerzitet u Crnoj Gori, a kroz Atlas fondaciju stipendijama smo nagrađivali najbolje studente crnogorskih fakulteta, a među više od 220 stipendista su i aktuelni predsjednik države, brojni bivši i sadašnji ministri, dekani fakulteta, univerzitetski profesori. Takođe, imao sam aktivnu ulogu u promociji Crne Gore na evro-atlanskom putu, koja je finansirana od strane Atlas Grupe.“

Kako danas gledate na sve te svoje aktivnosti u korist države Crne Gore, dok vas drže u pritvoru već četrnaesti mjesec, tačnije od 30. aprila 2024. godine?

„Za svoj komentar ću upotrebiti jednu od mudrosti velikog Njegoša, iz Gorskog vijenca: ‘Spuštavah se ja na vaše uže, Umalo se uže ne pretrže; Otada smo viši prijatelji, U glavu mi pamet ućeraste.‘ ”, poručio je predsjednik Univerziteta Mediteran i Atlas grupe Duško Knežević, preko svog advokata Dražena Medojevića.