Tomas Lačan  [ DW ]

18. 06. 2025. 07:22

Fordo – srce iranskog nuklearnog programa

Već danima izraelsko ratno vazduhoplovstvo vrši napade na Iran, posebno na iranske nuklearne objekte. Izrael sumnja da režim u Teheranu želi da razvije nuklearnu bombu. Iranske vlasti to poriču. Ipak, tokom posljednjih godina i decenija, iranska nuklearna postrojenja su podizana po cijeloj zemlji. Smatra se da nekoliko nuklearnih istraživačkih kompleksa sadrži velike podzemne objekte u kojima se navodno vrše istraživanje daleko iznad nivoa civilne upotrebe nuklearne energije.

Ozbiljna oštećenja u Natanzu i Isfahanu

U Natanzu, u centralnom Iranu, do sada je masovno obogaćivan uranijum– prema procjenama Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), do 60 odsto. Za nuklearnu elektranu dovoljno je da se uran obogati od tri do pet odsto, dok je za izgradnju bombe potrebno oko 90 odsto.

Sada su, prema izjavi šefa IAEA Rafaela Grosija za BBC, gotovo potpuno uništene nadzemne centrifuge potrebne za takav proces. Nije jasno da li je pogođen i podzemni dio postrojenja, ali prekid napajanja energijom izazvan izraelskim napadima mogao je izazvati dodatne štete. U okviru postrojenja, navodi Grosi, moguće je da postoji „opasno zagađenje zračenjem“, ali do sada to nije bilo primijećeno spolja.

Takođe, u nuklearnom tehnološkom centru u blizini Isfahana oštećene su najmanje četiri zgrade. Tu je do sada prerađivan uranijum oksid, poznat kao „žuti kolač“ u uranijum tetrafluorid i uranijum heksafluorid – neophodne faze za kasnije obogaćivanje uranijuma.

Važan tajni kompleks: nuklearni pogon Fordo

Pored Natanza, Iran ima još jedan važan nuklearni kompleks za obogaćivenje uranijuma – Fordo. Nalazi se južno od Teherana. Na bivšem vojnom zemljištu u blizini grada Koma, iransko režim je početkom milenijuma tajno izgradio nuklearno postrojenje. I tamo su, navodno, u posljednjim danima izvršeni izraelski napadi, ali do sada nema značajnih šteta, zbog toga što je kompleks u Fordu uglavnom smješten duboko pod zemljom. Da bi ga zaštitili od inspekcija IAEA i mogućih napada ili sabotaža, napravljen je sistem tunela dubok 60 do 90 metara u planinskom lancu.

Godine 2009. zapadne obavještajne službe su prvi put javno iznijele svoje saznanje o nuklearnom postrojenju. Godine 2012. IAEA saopštava da su iranski naučnici u Fordu počeli da obogaćuju uranijum „za medicinske svrhe“ do 20 procenata. Od tada, u podzemnom postrojenju je ukupno instalirano oko 3.000 centrifuga za obogaćivanje uranijuma. Iako je ovo manje od kompleksa u Natanzu, ovde je moguće obogatiti uran do viših stepena čistoće, što čini ovo postrojenje značajnijim za vojne svrhe.

Da li je Iran bio na pragu stvaranja nuklearne bombe?

Ne zna se šta se tačno dešava u nuklearnom postrojenju Fordo. Iako je kompleks formalno pod kontrolom IAEA, Iran je u posljednje vrijeme, posebno otkad je prekinuo međunarodni nuklearni sporazum, ograničio pristup međunarodnim inspektorima i demontirao nekoliko nadzornih uređaja.

Krajem maja, IAEA je optužila Teheran da je pojačao obogaćivanje uranijuma na 60 procenata. Iran je, navodno, posljednjih godina posjedovao više od 400 kilograma ovog materijala. Dalje obogaćivanje na vojne procente je, prema svemu sudeći, relativno brzo moguće. Institut za nauku i međunarodnu bezbjednost je u izvještaju objavljenom neposredno prije izraelskih napada upozorio da bi Iran, koristeći poznate kapacitete u Fordu, za tri nedjelje mogao da proizvede 233 kilograma vojnog uranijuma, što bi bilo dovoljno za izradu više nuklearnih bojevih glava.

Težak cilj

U svijetlu ovoga, i postrojenje u Fordu bi moglo biti cilj budućih izraelskih napada. „Na kraju ove cijele operacije, Fordo mora biti onemogućen“, rekao je Jehiel Lajter, izraelski ambasador u Vašingtonu, za Foks njuz.

Uništavanje postrojenja koje se nalazi duboko ispod stijene bi bilo posebno teško. Vojni analitičar Sederik Lejton je na CNN-u objasnio da je Iran u Fordu ugradio posebno ojačani beton za zaštitu od vazdušnih napada. Iako izraelsko vazduhoplovstvo posjeduje i oružje za probijanje bunkera, vjerovatno će biti potrebno više talasa napada da bi se probio zaštitni omotač postrojenja.

Jedina zapadna bomba za probijanje bunkera koja je dovoljno teška da brže postigne taj cilj, u posjedu je SAD. Precizno navođena GBU-57 teška je skoro 14 tona i posebno je razvijena za ciljeve duboko ispod zemlje. Međutim, prevelika je i preteška da bi izraelsko vazduhoplovstvo moglo da je nosi do cilja. Za to bi bili potrebni američki bombarderi B-2 ili B-52. Međutim, da li će SAD direktno ući u sukob između Izraela i Irana, trenutno je još uvijek neizvjesno.