M.V. [ Slobodna Evropa, Kian Sharifi ]

Puno tenzija i malo povjerenja: Pregovarači Irana i SAD u Omanu

Iranski i američki pregovarači sastali su se u Omanu u subotu na razgovorima o nuklearnom programu Teherana, usred rastućih tenzija i sve većih vojnih pretnji iz Vašingtona.

Ovi sastanci predstavljaju prve razgovore na visokom nivou između zvaničnika dvije zemlje o ovom pitanju u posljednjih nekoliko godina, iako još nije jasno kako će dalje pregovori teći.

Teheran je insistirao na "neposrednim pregovorima", što vjerovatno podrazumeva da pregovarači neće sjedeti u istoj prostoriji, već da će koristiti posrednike za razmjenu poruka.

Bijela kuća je, pak, ovaj proces opisala kao direktni diplomatski angažman.

"Ono što je u ovoj fazi jasno jeste da su pregovori indirektni i, iz naše perspektive, odnose se isključivo na nuklearno pitanje", izjavio je iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči, po dolasku u omansku prestonicu Muskat.

"Ukoliko postoji volja da se postigne sporazum zasnovan na jednakosti i koji osigurava nacionalne interese iranskog naroda", dodao je.

Američki predstavnik je Stiv Vitkof, investitor u nekretnine koji je preuzeo istaknutu ulogu u spoljnoj politici predsjednika Donalda Trampa.

On je u Oman stigao nakon putovanja u Rusiju, gdje je treći put imao sastanak uživo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Nekoliko dana prije pregovora, Tramp je izdao novo upozorenje, rekavši da će, "ako bude potrebno", Sjedinjene Države "apsolutno" upotrebiti vojnu silu protiv Irana, pri čemu bi Izrael igrao vodeću ulogu.

Reakcija Irana bila je prkosna, što ukazuje na visoke uloge koje ove dvije zemlje, ali i širi region, imaju uoči susreta delegacija.

"Ozbiljno i s iskrenom pažljivošću dajemo diplomatiji pravu šansu. SAD bi trebalo da cijene ovu odluku donijetu uprkos njihovoj preovlađujućoj konfrontacionoj galami", naveo je 11. aprila portparol Ministarstva spoljnih poslova Esmail Bagaei na mreži X.

Kako smo došli dovde?

Razgovori označavaju još jedno poglavlje u napetim odnosima Irana i SAD koji su odredili ciklusi diplomatije i konfrontacije.

Nuklearni sporazum iz 2015. godine – formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA) – nudio je nadu za detant, ali je povlačenje Vašingtona 2018. godine tokom Trampovog prvog mandata pokrenulo spiralu sankcija, dok je Teheran krenuo u obogaćivanje uranijuma.

Evropske sile su pokušale da spasu JCPOA pokretanjem, kako su nazvale, Instrumenta za podršku trgovinskoj razmjeni (INSTEX), koji je trebalo da olakša transakcije s Iranom koje nijesu u dolarima kako bi se izbjeglo kršenje američkih sankcija i odvratio Iran od odustajanja od njegovih obaveza.

U praksi, samo jedna transakcija je obavljena putem tog mehanizma i on je ukinut 2023. godine.

Ekonomija Irana, koja je dobila podsticaj nuklearnim sporazumom, pretrpjela je veliki udarac kada je Trampova kampanja "maksimalnog pritiska" značajno smanjila prodaju iranske nafte.

Ubrzo pošto je Džo Bajden naslijedio Trampa u Bijeloj kući 2021. godine, Iran i SAD počeli su niz indirektnih razgovora kako bi oživjeli nuklearni sporazum. Nacrt sporazuma pripremila je Evropska unija, koja je bila koordinator JCPOA, ali nikada nije potpisan.

Razgovori su zastali 2022. godine i od tada su sve do sad zamrznuti.

Šta je ulog?

Tramp je jasno stavio do znanja šta želi: Iranu se ne može dozvoliti da ima nuklearno oružje. Međutim, ostaje nejasno da li želi da ograniči iranske nuklearne aktivnosti ili da ih potpuno ukine.

Iran je spreman da ponudi uvjeravanja da ne želi da nabavi bombu, ali je odbacio ideju o potpunom ukidanju svog nuklearnog programa.

Uprkos pokušajima da djeluje samouvereno i tvrdnjama da može neutralisati američke sankcije, Teheranu je očajnički potreban sporazum.

Iranska ekonomija je vjerovatno u najgorem stanju ikada i njegova valuta skoro svakodnevno pada na nove minimume u odnosu na dolar. Kupovna moć ljudi nastavlja da opada, a nestašice struje su postale stalna obilježja ljeta i zima uprkos globalnom statusu Irana kao energetski bogate zemlje.

Za SAD, sprječavanje Irana da nabavi nuklearno oružje je glavni prioritet.

Iran obogaćuje uranijum do 60 odsto čistoće, što se smatra da je blizu nivoa potrebnog za oružje. Takođe je akumulirao dovoljno uranijuma za pravljenje nekoliko bombi, ako se za to odluči.

Teheran insistira da je njegov nuklearni program mirnodopski i da nikada nije težio atomskom oružju. Međutim, kako Trampova administracija nastavlja da povećava vjerovatnoću vojnih udara na iranska nuklearna postrojenja, sve veći broj iranskih zvaničnika nagovještava da bi Teheran razvio nuklearno oružje ako bude satjeran u ćošak.

Procjene sugerišu da bi Iran mogao da obogati dovoljno uranijuma za jednu bombu za manje od nedjelju dana i dovoljno za nekoliko bombi u roku od mjesec dana.

Uoči razgovora u Omanu, Vašington je pokušao da dodatno pojača pritisak. Ministarstvo finansija SAD je 9. aprila objavilo sankcije za pet entiteta i jednu osobu iz Iranu zbog njihove podrške iranskom nuklearnom programu, uključujući Organizaciju za atomsku energiju Irana (AEOI).

Mohamed Gaedi, predavač na odsjeku za političke nauke Univerziteta Džordž Vašington, rekao je za Radio Farda (Iranski servis RSE) da je malo vjerovatno da će nove sankcije imati veliki uticaj na iranski nuklearni program, jer su usmjerene na imovinu AEOI u SAD, čega nema mnogo.

Nadzor ili ukidanje? Trumpova iranska nuklearna dilema

Nove sankcije, tvrdi on, uglavnom služe jačanju pozicije SAD naspram Irana tokom pregovora.

Tramp je 9. aprila ponovo upozorio da će, ako ne bude postignut sporazum s Teheranom, SAD pribjeći vojnoj akciji kako bi neutralisale iranski nuklearni program.

"Izrael će očigledno biti veoma uključen u to. Oni će predvoditi to", rekao je on.

Ali Šamkani, pomoćnik iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, odgovorio je da će kontinuirane prijetnje vojnom konfrontacijom primorati Iran da protjera inspektore UN i "prebaci obogaćeni uranijum na bezbjedna mjesta".

Iranski pregovarački tim predvodi ministar spoljnih poslova Abas Arakči, karijerni diplomata koji je bio i viši i vodeći pregovarač o nuklearnom programu. Bio je u velikoj mjeri uključen u pregovore o JCPOA i vodio je indirektne pregovore sa SAD kako bi se taj dogovor oživio.

Vitkof je 11. aprila iznenada pojsetio Rusiju, bliskog saveznika Irana, dok je bio na putu za Oman. Detalji razgovora u Sankt Peterburgu nisu objavljeni, ali je Kremlj iznio nekoliko ponuda kako bi pomogao u postizanju diplomatskog rješenja između Teherana i Vašingtona.

"(Vitkof) se bavi s mnogo stvari i možda je van svojih mogućnosti u tehničkim diskusijama koje će vjerovatno dominirati sastancima u Omanu", rekao je za RSE Gregori Bru, viši analitičar za Iran u Evroazijskoj grupi sa sjedištem u Njujorku.

"Arakči je vješt diplomata s dugogodišnjim iskustvom. Ako Vitkofa ne podrži jak tim sa stručnim znanjem, to može da zakomplikuje razgovore", dodao je on.

Oman je diskretnom diplomatijom često omogućavao jaz između dvije strane, uključujući pregovore tajnim kanalima koji su doveli do JCPOA. Sada je Muskat spreman da ponovo bude domaćin razgovora, a obje strane su oprezne, ali svjesne rizika od neuspjeha.