P. R. [ Beta ]

ODNIO 230.000 ŽIVOTA

Indonezija: Molitve i plač povodom 20 godina od cunamija

Ljudi su se danas okupili u molitvi i posjetili masovne grobnice u indonežanskoj pokrajini Aće kako bi obilježili 20 godina od ogromnog cunamija u Indijskom okeanu, jedne od najtežih prirodnih katastrofa u modernoj istoriji, piše agencija vesti AP.

Mnogi su plakali dok su polagali cvijeće na masovnu grobnicu u selu Ule Leue, gdje je sahranjeno više od 14.000 neidentifikovanih žrtava cunamija. To je jedna od nekoliko masovnih grobnica u Banda Aćeu, glavnom gradu najsjevernije pokrajine Indonezije, koja je bila jedno od najteže pogođenih područja zemljotresom magnitude 9,1 i ogromnim cunamijem - nizom talasa visokih do 30 metara koji su pogodili obale 14 zemalja.

"Nedostaju nam i još uvijek ne znamo gdje su. Sve što znamo je da svake godine posjećujemo masovnu grobnicu u Ule Lueu i Sironu", rekao je Muhamad Amirudin, koji je prije 20 godina izgubio dvoje djece čija tijela niijsu nađena.

"Trudimo se da budemo korisni drugima", rekao je Amirudin kod grobnice.

Veoma jak zemljotres kod obale indonežanskog ostrva Sumatre 26. decembra 2004. izazvao je cunami koji je ubio 230.000 ljudi u desetak zemalja čak do istočne Afrike. Oko 1,7 miliona ljudi je raseljeno, uglavnom u četiri najteže pogođene zemlje: Indoneziji, Šri Lanki, Indiji i Tajlandu.

Samo u Indoneziji je poginulo više od 170.000 ljudi.

Iako je prošlo 20 godina, preživjeli u Indoneziji i dalje žale za voljenima koje su izgubili u džinovskom talasu koji je sravnio zgrade sve do glavnog grada provincije Banda Aćea.

Stotine ljudi su došle na molitvu u ​​džamiji Baiturahman u centru Banda Aćea. Sirene su se oglasile širom grada na tri minuta da bi obilježile vrijeme zemljotresa.

U džamiji rođaci žrtava su pomenuli široko rasprostranjeno uvjerenje da je cunami izazvao Bog da bi okončao višedecenijski sukob separatističkih pobunjenika i indonežanske vlade, piše agencija vesti AFP.

Infrastruktura u Aćeu je obnovljena i sada je otpornija nego prije cunamija. Sistemi ranog upozorenja su instalirani u priobalnim područjima kako bi upozorili stanovnike na cunami ako ga opet bude.

Napori za obnovu omogućeni su podrškom međunarodnih donatora i organizacija koje su doprinijele značajnim sredstvima za oporavak regiona. Škole, bolnice i osnovna infrastruktura uništeni katastrofom su rekonstruisani.

Na Tajlandu ljudi su se okupili na memorijalnoj ceremoniji u Ban Nam Kemu, malom ribarskom selu u pokrajini Phang Nga koje je podnijelo najveći teret udara razornog talasa u toj zemlji.

Cunami je odnio preko 8.000 ljudi na Tajlandu, uključujući mnoge koji se i danas vode kao nestali, ostavljajući dubok ožiljak u istoriji te zemlje. Skoro 400 tijela niko nije preuzeo.

Ljudi su danas plakali i tješili jedni druge dok su polagali cvijeće na spomenik cunamiju u tom selu uz muslimanske, hrišćanske i budističke molitve.

U Indiji, stotine ljudi okupile su se na plaži Marina u južnom gradu Čenaju u državi Tamil Nadu. Sipali su mleko u more da bi umilostivili bogove i prinosili cvijeće i molitve za mrtve dok su bubnjevi udarali u pozadini.

Po zvaničnim podacima, u Indiji je poginulo 10.749 ljudi, uključujući skoro 7.000 ljudi samo u Tamil Naduu.

Na Šri Lanki, preživjeli i rođaci žrtava cunamija okupili su se u priobalnom selu Perelija i položili cvijeće na spomenik koji obilježava sjećanje na skoro 2.000 putnika koji su poginuli kada je njihov voz udario talas. Veruje se da je preživjelo samo nekoliko desetina ljudi.

Više od 35.000 ljudi je poginulo na Šri Lanki od cunamija.