B.Č.J. [ DW/N1 ]

uganda

Oteli im zemlju i nasilno raselili: Obećali odštetu, a poslije 22 godine, i dalje – ništa

Više od 2.000 ljudi je raseljeno u Ugandi radi plantaže kafe za njemačku kompaniju Nojman. To je bilo prije 22 godine. Ljudi kojima je zemlja oteta od tada se bore za pravdu na sudu.

Skola Namujanja bila je razočarana kada je saznala da je zakazano suđenje, ponovo odloženo. Zajedno sa desetak svojih saboraca, ova 67-godišnja žena je stajala u dvorištu Višeg suda u malom gradu Mubende u Ugandi, oko 140 kilometara od glavnog grada Kampale. Tog junskog jutra svi oni su iz svojih sela na okolnim brdima krenuli u Mubende, obukavši crne majice na kojima je pisalo „22 godine borbe za pravdu – uzalud!“.

Poljoprivrednici poput Namujanje su još 2002. tužili vladu Ugande – kao i njemačku kompaniju „Nojman“ (Neumann Kaffee Gruppe, NKG) i njen ugandski ogranak, plantažu kafe Kaveri. Prema navodima tužilaca, 400 porodica koje su tada živjele na brdima oko Mubendea je nasilno iseljeno 2001. kako kažu, da bi se napravilo mjesto za plantažu od 2.500 hektara. Do danas im nije isplaćena nikakva odšteta, piše Dojče vele.

Šezdesetsedmogodišnja Namujanja se dobro sjeća te 2001. godine.

„Čuli smo predsjednika Joverija Musevenija kada je rekao da je našu zemlju dao investitorima i da ćemo dobiti obeštećenje za svu našu imovinu: našu zemlju, našu kuću, naše usjeve“, priča Namujanja.

Vlada im je obećala novo zemljište i izgradnju škole i Doma zdravlja. Ali umjesto toga, tamo je bila samo šuma, kaže Namujanja.

„Nije bilo škole, ni bolnice – čak ni vode. Kada je rok istekao, došli su vojnici i silom nas protjerali“, priča ona.

Danas živi sa sinovima i unucima u kolibi od blata pored plantaže.

Pitanje prava na zemljište je u Ugandi veoma složeno. Prema ustavu, strane kompanije uopšte ne smiju da kupuju zemljište, već samo mogu da ga uzimaju u zakup na određeno vrijeme. Zbog toga je, u slučaju plantaže kafe, Ugandska investiciona agencija u aprilu 2001. kupila 2.500 hektara u Mubendeu, kako bi ih zatim dala u zakup Nojmanu.

DW je imao uvid u kupoprodajni ugovor iz aprila 2001. godine, vrijedan 350.000 američkih dolara. Tim ugovorom prethodni vlasnik imovine, veliki zemljoposjednik Emanuel Kajiva, obavezao se da će kupiti zamjenske površine za ljude koji su tamo živjeli.

Njemačka firma odbacuje optužbe
Kompanija Nojman inače pridaje veliku važnost dobrom imidžu: Hamburška tradicionalna kompanija sa 60 podružnica u 27 zemalja je vodeća u svijetu u oblasti sirove kafe i upravlja plantažama u Meksiku, Brazilu i Ugandi. U sopstvenom Kodeksu ponašanja, šef kompanije David Nojman uvjerava: odgovornost „jednih prema drugima, kao i prema dobavljačima, lokalnim zajednicama i kupcima“ shvata se „ozbiljno“.

Plantaža se proteže preko brojnih brda. Stabla kafe poređana u redove dokle pogled seže. Nojman je dozvolio DW-u da posjeti plastenike u kojima se uzgaja 70.000 sadnica. Visokotehnološka stanica za pranje može da obradi 5.000 tona zelenih zrna na sat. Zatim se ona suše na suncu, pakuju u vreće i izvoze širom svijeta. Sa godišnjim prometom od preko 14 miliona vreća, Nojman kontroliše skoro deset odsto globalne potrošnje kafe.

Kompanija Nojman ne želi da daje intervju u vezi sa sudskim sporom u Ugandi. Na pitanja odgovara samo putem mejla ili upućuje na svoju veb stranicu: sa vladom Ugande je, kako tvrde iz kompanije, od samog početka dogovoreno da „samo takozvano ‘čisto vlasništvo’ dolazi u obzir za kasniji zakup – dakle zemlja koja je oslobođena od potraživanja trećih strana“, navodi Nojman.

Proces se oteže – vlasnik umro
U prvoj presudi iz 2013. ugandska vlada je oslobođena optužbi. Vlasnik zemljišta Kajiva je trebalo da plati 11 miliona eura odštete – ali do toga nije došlo jer je podnio žalbu. U međuvremenu je preminuo, a tužioci pokušavaju da svoja potraživanja ostvare kod ugandske vlade.

Uz pomoć njemačke organizacije za ljudska prava FIAN (Food First Information and Action Network), seljaci su se 2015. žalili Komitetu UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava (CESCR). Od tada su u čitav spor bili uključeni brojni političari iz Njemačke i Ugande. Pokušano je postizanje vansudskog sporazuma.

Tek 2017. takođe pod pritiskom njemačke vlade, predstavnici ugandskog predsjednika iznijeli su tužiocima ponudu za nagodbu. Sva dalja ročišta su odložena zbog pandemije korona-virusa.

Odšeta smanjena, ljudi traže nazad svoju zemlju
Konačan dogovor postignut je u aprilu 2021. – odšteta je skresana na nešto manje od milion eura – umjesto prvobitno traženih 30 miliona eura.

„Sjećam se da je sudija tada insistirao na tome da se ovim ljudima odmah isplati novac“, kaže Fransis Katabalva, advokat koji već 22 godine savjetuje raseljene porodice.

„Nažalost, to se do danas nije desilo“, dodaje Katabalva.

Na pitanje zašto se to nije desilo, ugandsko Ministarstva finansija ne odgovara.

Za 143 oštećena lica, uključujući Skolu Namujanju, to nije dovoljno. Oni insistiraju na tome da im se vrati zemlja. Njihova tužba je 2022. prebačena Višem sudu u Mubendeu – uz zahtjev da se proces ponovo pokrene.

U maju ove godine, delegacija njemačkog Bundestaga je bila u posjeti Ugandi i saslušala ugandske seljake.

Poslanicima iz Berlina oni su predali peticiju kako bi pojačali politički pritisak. Prema novom njemačkom zakonu o lancima snabdjevanja, kompanija Nojman bi mogla da bude odgovorna za kršenje ljudskih prava. Međutim, taj zakon ne može da se primjenjuje retroaktivno.

Ipak, Namujanja kaže da ne želi da odustane: „Do danas tražim da nam Nojman nadoknadi štetu i da garantuje da neće širiti plantažu, da mi ne bi oduzeli i ovu zemlju“, kaže ona.