P. R. [ Beta ]

Analitičar: Plan rasta za Z. Balkan više marginalno usklađivanje nego strateški proboj

Evropski Plan rasta za Zapadni Balkan i prateći Instrument za reforme i rast, uprkos nekim proceduralnim i finansijskim inovacijama, u velikoj mjeri su ukotvljeni u postojeće okvire i vjerovatno će imati samo ograničeni uticaj na ekonomsku integraciju, konvergenciju i značajniji politički ili institucionalni napredak na putu regiona ka EU, smatra istraživač sa italijanskog Instituta za međunarodne studije (IAI) Mateo Bonomi.

Bonomi u analizi "Jedinstveno tržište EU malo po malo: Ograničenja Plana rasta za Zapadni Balkan" navodi da Plan rasta predstavlja pokušaj Evropske komisije da prilagodi politiku proširenja novim geostrateškim imperativima, ali da ne uspijeva da ponudi značajan međukorak između statusa kandidata i punopravnog članstva u EU.

Djelimičan pristup Jedinstvenom tržištu EU ostaje nejasan, dok uslovi iz Instrumenta za reforme i rast prijete da preopterete već lomne administrativne sisteme zemalja Zapadnog Balkana, a da ih ne opreme neophodnim alatima ili resursima za efikasno sprovođenje traženih reformi, ocijenio je Bonomi u analizi objavljenoj na sajtu Centra za napredne studije Robert Šuman.

Prva dva stuba Plana rasta, koji se odnose na pristup Jedinstvenom tržištu EU i regionalnu saradnju, nude malo opipljivih pomaka u odnosu na postojeće sporazume o stabilizaciji i pridruživanju, naveo je Bonomi. Dodao je da inicijative poput integracije u Jedinstveno područje plaćanja u evrima (SEPA) djeluju obećavajuće, ali da odsustvo konkretnih mehanizama za regulatorno usklađivanje i stalne političke prepreke u regionu ozbiljno ograničavaju njihov transformativni potencijal.

Pored toga, smatra Bonomi, prekomjerno naglašavanje Zajedničkog regionalnog tržišta, uprkos njegovoj sporoj i neujednačenoj implementaciji, nosi rizik od skretanja pažnje sa važnijeg cilja – direktne integracije u EU.

Inovativniji aspekti Plana su u njegovom trećem i četvrtom stubu, posebno uspostavljanje Instrumenta za reforme i rast. Međutim, postoje nejasnoće oko obima, kratkih rokova i složenih uslova, ukazao je Bonomi.

On dalje navodi i da je finansijski paket, posebno njegov dio koji se odnosi na grantove, blijed u poređenju sa sredstvima dodijeljenim članicama EU i potkopava narativ o ubrzanoj konvergenciji.

Takođe, centralizacija izbora projekata preko Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF), u kombinaciji sa ograničenim nacionalnim vlasništvom, izaziva bojazni oko dugoročne efikasnosti i održivosti podržanih reformi, upozorava Bonomi.

„Na kraju, Plan rasta djeluje više kao marginalno prilagođavanje trenutnih odnosa EU i Zapadnog Balkana nego kao strateški proboj. Fragmentisana struktura Plana rasta, ograničeni finansijski obim i odsustvo širih političkih ambicija dovode u pitanje njegovu sposobnost da kredibilno oživi proces proširenja“, istakao je Bonomi u analizi.

Zaključio je da je, ako EU zaista želi da potvrdi svoj uticaj u regionu i podstakne stabilnu, dugoročnu konvergenciju, potreban integrisaniji, koherentniji i politički hrabriji pristup Unije.