B.Č.J.

25 godina napada na srj

Garčević: NATO 1999. počinio agresiju, Đukanović nakon toga veleizdaju

Člana glavnog odbora Demokratske narodne partije (DNP) Radko Garčević kazao je da je za tu stranku ono što je NATO 1999. godine uradio agresija a pridruživanje Crne Gore agresorima najsramniji čin u skorijoj istoriji Crne Gore. On navodi i da je bivši predsjednik i premijer Crne Gore i nekadašnji lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović počinio najstrašniji čin veleizdaje kada je, kako je kazao, kada su pale prve NATO bombe 1999. godine pobjegao u Brisel i odavao vojne podatke tadašnjem predsjedniku Francuske Žaku Širaku, tadašnjem njemačkom kancelaru Gerhardu Šrederu i tadašnjem britanskom premijeru Toniju Bleru.

"Ne sjeća se samo onaj ko se tada nije rodio. Zaglušujući zvuk sirena zaparao je vazduh, iz Avijana u Italiji, krenuo je let “Milosrdnog anđela” od kojeg se ubrzo nemilosrdno zatresla čitava zemlja. Napad NATO-a koji su Vlada Savezne Republike Jugoslavije ali i pravni stručnjaci nazvali pravim imenom ilegalna agresija jer SRJ nije ugrožavala mir i stabilnost bilo koje druge države, a nije imala ni bilo kakve osvajačke pretenzije prema bilo kome. Pomahnitale NATO zvijeri pod dirigentskom palicom Bila Klintona, Tonija Blera, Veslija Klarka i njihovog sluge Havijera Solane tog 24. marta. 1999. godine oko 20 časova devetnaest zemalja Alijanse, bez odobrenja SB UN, obrušile su se na Jugoslaviju, mete NATO aviona 1999. godine nijesu bili samo vojni ciljevi, gađani su putevi, mostovi, civilni objekti. Iza leta “Milosrdnog anđela” ostajale su ruševine, patnja i žrtve", kazao je Garčević.

Člana glavnog odbora Demokratske narodne partije dodao je da su, među prvim NATO bombama koje su 24. marta 1999. godine bacili avioni iz italijanske vojne baze Avijano, bile i one koje su pale na vojni aerodrom Golubovci kod Podgorice.

"Prva žrtva NATO bombardovanja iste večeri bio je mladi vojnik iz Beograda Saša Stajić. Poginuo je u kasarni u Danilovgradu nakon toga bombardovana je i Murina koja je najgore stradala od NATO bombardovanja. U najtežem napadu na ciljeve u Crnoj Gori tu je 30. aprila 1999. godine poginulo šest ljudi, među kojima i troje dece. Kada nama iz koalicije 'Za budućnost Crne Gore', patriote, DPS i sateliti spočitavaju da 'vodimo pogrešnu politiku i branimo tuđe interese' trebamo ih podsjetiti da Milo Đukanović te 1999. godine bio u savjetu odbrane, glasao da se savezna država brani svim silama od agresije a onda kada su pale prve bombe pobjegao je u Brisel sastajao se sa Žakom Širakom, Gerhardom Šrederom, Tonijem Blerom odajući im vojne podatke što je po vojnoj doktrini najstrašniji čin veleizdaje", kazao je Garčević.

On je kazao da je "za razliku od DPS i određenih državnih zvaničnika koji i nakon dvije decenije ne smiju da javno kažu da je NATO bombardovao Crnu Goru i da murinska djeca nijesu stradala od elementarne nepogode, nego od NATO-projektila i da stvari nazovu pravim imenom, mi u Demokratskoj narodnoj partiji nećemo dozvoliti da nam neko zatre pamćenje jer za nas ono što je NATO 1999. godine uradio je agresija a pridruživanje Crne Gore agresorima je za nas u DNP-u najsramniji čin u skorijoj istoriji Crne Gore".

"Za nas iz Demokratske narodne partije zločin nad nevinom murinskom djecom ali i svim žrtvama predstavlja jednu od najmračnijih stranica evropske istorije. Ako želimo da ispisujemo svetliju budućnost, ne smijemo da zaboravimo prošlost i sve žrtve. Moramo da priznamo patnje preživelih i porodica žrtava. Njihovu borbu za pravdu Crna Gora mora da postavi kao svoj cilj a ne da ide pod kišobran agresoru", zaključuje se u saopštenju Radka Garčevića člana glavnog odbora Demokratske narodne partije.