Б.Б.

ŠUŠIĆ

"Čudno je kako ljudi dolaze do svojih pet minuta slave"

Šef Kluba odbornika Nove srpske demokratije u Skupštini Glavnog grada Mitar Šušić, poručio je kolegama iz Pokreta Evropa sad da ispoštuju svog partijskog kolegu, kako je kazao, nesuđenog gradonačelnika, nesuđenog sekretara, nesuđenog ministra i povedu računa na koji način dolaze do svojih pet minuta slave.

"U Crnoj Gori se desio proces prekompozicije političke scene, koji je sobom donio i jednu novu, popularnu političku snagu – Pokret Evropa sad, a taj pokret javnosti je ponudio jednu čudnu mješavinu novog i starog vina. Od đaka generacije i oksfordskih studenata, do recikliranih otpadaka drugih političkih partija i pokreta. Neko je postao popularan još u školi, kao uzor i primjer, a neko po spavanju na ministarovom kauču, dok nije nabavio sopstvenu fotelju. Ministarsku. Neko je, pak, iz anonimnosti izašao tako što je kao advokat radio protiv svog klijenta i informacije odavao drugoj strani. Čudo je kako sve ljudi dolaze do svojih pet minuta slave", navodi Šušić.

Kako je dodao, Vladislav Dajković je, na primjer, volio da priča sa narodom. Da ide na proteste i litije. Volio je da bude sa ljudima i da na sebi svojstven način sa ulice prenosi atmosferu probuđene Crne Gore.

Bećir Vuković je volio da piše i stvara. Tako su ga nekako zapazila sva relevantna udruženja pjenika i književnika u zemlji i regionu, pa i Pokret pjesnika svijeta. Svoj dar je upotrijebio za odbranu elementarnih prava i sloboda čovjeka, što je valjda i smisao posjedovanja talenta. Takođe je učestvovao u buđenju slobode u Crnoj Gori.

"Emilo Labudović i Dragan Koprivica svojih 'pet minuta' gradili su decenijama. Kao novinari, pjesnici, književnici, esejisti, profesori, zakonodavci, poslanici. I kao muzičari sužnjima u tamnici, što je možda najveća potvrda 'ograničenosti' i 'uskogrudosti'. Među prvima uočili da se valja buditi i aktivno u tome učestvovali. Da su ovi ljudi, koji mogu biti ponosni na svoj dosadašnji život i rad - na porodice koje su stvorili i sačuvali, na profesiju koju nisu obrukali, na saradnike i kolege koje nisu izdali, na ideje koje nisu prodali – mogli znati da će preko njihovog decenijskog rada i pregnuća, pred kamere javnog servisa doći pojava u svojstvu kandidata za novog moćnika, koja će svoje frustracije i ambicije pokušati da zaliječi preko njihovih biografija – da li bi uradili isto? Da li bi se borili i budili Crnu Goru? Sugurno da bi. Jer su svjesni da svaka sloboda sa sobom donese i mnoštvo nekih propratnih pojava, koje tako planu i nestanu. A sloboda ostane", navodi Šušić.