[ Pobjeda, Objavila: R.B. ]

JOVANOVIĆ

CG ne treba da toleriše tutorstvo Srbije

Ako je Vlada donijela mjere, ako Crna Gora ima odlične rezultate u borbi protiv korone, i ako svi navode da je urađen nevjerovatno dobar posao, onda se to mora poštovati do kraja. Da li se radi o nekome ko je vladika ili običan građanin, potpuno je svejedno. Opet ponavljam, Crna Gora je nezavisna država, ima svoje zakone, uredbe, propise. Sama rješava svoje probleme i nema potrebe da trpi bilo čije tutorstvo, niti to treba da toleriše, kaže Čedomir Jovanović, lider LDP-a za Pobjedu i ocjenjuje da se određeni krugovi u Beogradu i dalje snažno bore protiv crnogorske nezavisnosti.

Zašto su odnosi Crne Gore i Srbije uvijek pod tenzijama i zašto ne mrdaju sa mrtve tačke? Koji je interes Srbije da bude u zavadi sa susjedima i da ih konstantno destabilizuje?

JOVANOVIĆ: Ne bih baš rekao da ne mrdaju sa mrtve tačke. Međutim, niko od nas nije zamrznut, nas prati realan život i ono što on sa sobom nosi. Ne postoji niko bliži Srbiji od Crne Gore, i što prije shvatimo da u ovako surovom svijetu imamo samo još jedni druge, prije ćemo neriješena pitanja ostaviti po strani. Srbija ima druge probleme, koji su se taložili prethodnih 30 godina, i oni nijesu zakopani, niti možemo da zažmurimo na oba oka i da tako nestane odgovornost koja postoji. Odnos Srbije i susjeda prate teme, koje su same po sebi komplikovane i duboke, jer tu se ne radi o nekom ekonomskom neslaganju ili političkom pitanju niskog intenziteta.

Prije samo 20 godina, mi smo ostavili konačno puške sa strane poslije decenije u kojoj je skoro svako na svakog zapucao. Srbija i Crna Gora su te sve godine provele u zajednici iz koje se izašlo na jedan pristojan način, ali uz nemirenje Srbije da je Crna Gora nezavisna država koja svoje odluke donosi u skladu sa svojim interesima. U tome se krije suštinsko naše neslaganje na nivou država, jer što bi Crna Gora više da bude nezavisna država, to se određeni krugovi u Beogradu trude da se protiv toga bore što snažnije. To nije nužno povezano sa tim ko je na vlasti u Srbiji, jer se ovdje formirala jedna zasebna zajednica koja ne dozvoljava ni okolnim državama da žive na miru, niti pušta Srbe u regionu da se integrišu u društva u kojima se nalaze. To rade i u Crnoj Gori, i na Kosovu i u Bosni i Hercegovini.

Kako komentarišete postupanje SPC koja po Crnoj Gori organizuje okupljanja pred Manastirom Ostrog i pričešće iz iste kašičice u vrijeme pandemije?

JOVANOVIĆ: Crna Gora je kao i svaka država donijela određene mjere koje služe da se broj zaraženih od virusa korona svede na najmanju moguću mjeru. To podrazumijeva niz prirodnih zabrana, koje jedino mogu imati efekta ako se poštuju, a oni koji to ne čine, da budu sankcionisani. Uvijek sam imao razumijevanja za položaj crkve u društvu, nijesam negirao njenu istorijsku ulogu, pa čak i kada se danas ne slažem sa njom po nekim pitanjima, biram riječi kada im se obraćam. Ne zato što zazirem od crkve, jer ako su se trudili da nekoga anatemišu u Srbiji, onda sam to bio ja. Radi se o mom shvatanju života, ophođenju prema ljudima i pristojnosti koja svima nedostaje.

Sa druge strane, ne može zakon za pojedince da važi, dok bi neko drugi bio tolerisan, samo zbog uticaja koje ima u društvu i na društvo. To je upravo poenta svega što se događa u Crnoj Gori. Ako je Vlada donijela mjere, ako Crna Gora ima odlične rezultate u borbi protiv korone, i ako svi navode da je urađen nevjerovatno dobar posao, onda se to mora poštovati do kraja. Da li se radi o nekome ko je vladika ili običan građanin, potpuno je svejedno. Opet ponavljam, Crna Gora je nezavisna država, ima svoje zakone, uredbe, propise. Sama rješava svoje probleme i nema potrebe da trpi bilo čije tutorstvo, niti to treba da toleriše.

Predsjednik Srbije je sve vrijeme vanrednog stanja bio u političkoj kampanji. Prema njegovim istupima treba da mu zahvalimo što smo živi… Nakon ukidanja vanrednog stanja tenzije iz njegovih obraćanja pretočene su u sukob na ulici sa neistomišljenicima. Zašto SNS jedino u konfliktnom stanju može da upravlja državom?

JOVANOVIĆ: Treba biti pošten u ovoj situaciji i realno pogledati način na koji se Srbija suočila sa epidemijom. Da li je za relativno dobre rezultate zaslužan neko ko je moj politički protivnik, za mene je potpuno nevažno. Imali smo izuzetno kompleksnu situaciju, brojne probleme koje znaju samo oni koji su ih rješavali, i zbog toga neću biti onaj ko ide okolo i kao politički mešetar kupim poene na ovom pitanju. Ne pada mi to na pamet. Poštujem svakog ljekara, medicinsku sestru, pomoćno osoblje, sve ljude koji su žrtvovali svoje zdravlje zbog svih nas. Uz to, Srbija je jedna od zemalja koju je korona zatekla u toku kampanje za parlamentarne i lokalne izbore, tako sve i da je htjela, nije mogla pobjeći od dnevne politike.

Ako primjećujete, mene nećete naći u tim obračunima vlasti i navodno prave opozicije, jer ja nijesam spreman da učestvujem u partijskim spletkarenjima nikada, a posebno dok se i posljednji čovjek ne bude izborio sa strašnom bolešću. To je odlika kukavica i ljudi koji samo u nečemu tako strašnom mogu naći prostor za sebe, pošto politiku za razliku od Liberalno-demokratske partije nemaju. Da li će sada oni međusobno da ratuju, sukobljavaju se, govore jedni o drugima najgore riječi, to neka vide između sebe. Poznaju se toliko dobro, da je pravo čudo da svi ti ljudi nijesu jedna partija. Uvijek sam stajao naspram njih, svih njih zajedno i naravno da to radim i ovog puta.

Da je predizborna kampanja počela vidi se i po napadima na Vas saradnici i zabavljačica kriminalnog miljea ponovo vrte priču da ste se družili sa ubicama premijera Zorana Đinđića. Oni to ne rade sami od sebe, sa čega se skreće pažnja aktiviranjem takvih priča?

JOVANOVIĆ: Što se oni više trude da aktiviraju svoje nikada raspušteno zločinačko udruženje, to mene više obavezuje istina o 12. martu i istina o ubistvu Zorana Đinđića. Nikada nijesam birao svoje protivnike, niti sam išao putem kojim se lakše ide, pošto bi moj život išao nekim potpuno drugim tokom, a vi biste me sada sigurno pitali o nekim drugim stvarima i temama. Meni je nebitno da li mi je prekoputa Milošević ili Koštunica, Legija ili Ceca. Svi mi nosimo svoj krst, a na tom jednom putu na kojem smo krenuli, nema kukanja, niti plakanja. To ostavljam drugima.

Kada sam pokrenuo studentski protest 1996. godine, znao sam što to znači. Kada sam ušao u Miloševićevu kuću, znao sam koja je cijena toga. Kada smo u “Sablji” radili po zakonu, znao sam da mi to neće oprostiti. Isto tako i danas, dok jedini još pričam o tom 12. martu, dok su svi drugi ili u nekoj jazbini sakriveni ili su ustali protiv mene, ne treba mi veća potvrda da radim pravu stvar. Ne za sebe ili LDP, nas ta borba prirodno obavezuje. To je stvar koja je dobra, korisna, djelotvorna za društvo. Mnogi su iznenađeni što nijesam ustuknuo, i opet su stali sa mnom i pored mene, što mi je samo dokaz da je ljudima potreba da se uvijek i na svakom mjestu suprotstave zlu.

Bojkot izbora je besmislen, isto kao i štrajkovi glađu ispred parlamenta. Opozicijaje rasuta na mnogo strana. Da li je izgradnja institucija i normalnog društva nedovoljan motiv da se svi udruže? Što vas toliko odbija jedne od drugih?

JOVANOVIĆ: Sa kim da se udružim? Sa Boškom Obradovićem, kojem je cilj da Crnu Goru nasilnim putem vrati u zajednicu sa Srbijom? Sa Sergejem Trifunovićem, kome je najveći uspjeh u životu što je upoznao Legiju i Cecu, ili sa Vukom Jeremićem koji je vidio Kosovo na razglednici, ali sa druge strane je spreman da ruši vlast na toj temi, dobro znajući cijenu svega toga?! Ili sa onima koji su pravili tabloide, plaćali urednike da mojoj porodici i meni upropaste život, što ne znači da sam ja ikada zaplakao zbog toga. To ostavljam drugima, moj život ne bih mijenjao sa njihovim, pa zato neka samo oni rade svoj posao, aja ću svoj. Ali uvijek sam spreman i na tome insistiram da se udruže ljudi i grupacije koje stoje kao kontrateza svemu tome i ne dozvoljavaju da se ugasi onaj plamen, koji još uvijek gori. Vučić da je mogao da bira opoziciju, da je nacrta, mislim da ne bi mogao da bude toliko maštovit, pa da osmisli ovakve pojave koje se trude da tjeraju ljude iz politike umjesto da je u nju vraćaju. LDP nikada nije bio spreman na tako nešto, i plaćali smo strašnu cijenu zbog svog stava koji se u Srbiji ne prašta, ali smo zato sačuvali obalu na koju su mnogi drugi na kraju prešli.